''Vijeće konstatira da je u sedam općina kampanja progona eskalirala toliko da je obuhvatila i elemente genocida. Međutim, vijeće zaključuje da nema valjanih dolaza da je u sedam općina počinjen genocid'', kazao je sudac O-Gon Kwon na početku izricanja presude bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću za genocid te za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene progonom Bošnjaka i Hrvata, njihovim istrebljenjem, ubojstvima, deportacijama tijekom rata u BiH od 1992. do 1995..
Genocid i sedam općina
Vijeće je utvrdilo da je postojao oružani sukob u BiH i da su udovoljeni svi uvjeti po članku tri statuta. Kada je riječ o zločinima protiv čovječnosti, vijeće je utvrdilo da su počinitelji znali da je bilo takvih napada.
"Ljudi su mučeni, premlaćivani, sustavno maltretirani, a mnogi su i silovani od strane srpskih vojnika", kazao je sudac.
Vijeće je utvrdilo da su srpske snage preuzele općine u kojima Srbi polažu pravo u BiH i počinjen je sustavan i organiziran način zločina protiv bosanskih muslimana. Žrtve su bile prisiljene otići nakon napada i zauzimanja gradova. Tisuće muslimana i Hrvata su protupravno zatočeni u 15 objekata u općinama. Nesrbi su često masovno uhićeni i vođeni u mjesta gdje su zatočeni nakon napada na njihove gradove. Vijeće nije utvrdilo da su protupravno zatočeni oni koji su bili naoružani i sudjelovali u borbama.
"Optuženi je optužen po 11 točaka optužnice - genocid, ubojstvo, širenje terora među stanovništvom, protupravni napadi na civila... Tužiteljstvo tvrdi da je sudjelovao u četiri zajednička udružena zločinačka pothvata", kazao je O-Gon Kwon
Vijeće konstatira da su stvaranjem paralelnih političkih i državnih struktura bosanskih Srba, protjerivanja nesrba bila pažljivo koordinirana te da su rukovodstvo i optuženi njima upravljali. Optuženi i rukovodstvo objavili su i promovirali precizna uputstva, smatra Vijeće Haaškog suda.
Vijeće također konstatira da je između listopada 1991. i studenog 1995. godine postojao zajednički plan da se činjenjem zločina bosanski muslimani i Hrvati trajno uklone s teritorija na koju su bosanski Srbi polagali pravo. Optuženi, kao i Nikola Koljević, Biljana Plavšić, Ratko Mladić, Željko Ražnatović Arkan, Momčilo Mandić i Vojislav Šešelj bili su među onim osobama koje su djelovale u okviru tog plana i dijelile namjeru za zločine koji su počinjeni, rečeno je.
Kwon je zaključio da je Karadžić kriv za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u 20 općina, ali je oslobođen krivice za genocid 1992.
Sarajevo
Kwon je rekao da su srpske snage držale grad pod opsadom i terorizirali civile snajperskim i artiljerijskim napadima.
''Vijeće je uvjereno da je od svibnja 1992. Sarajevsko-romanijski korpus namjerno gađao civile i neproporcionalno odgovarao na napade iz grada. To je rađeno različitim artiljerijskim oružjem s obronaka grada. Na hiljade granata je palo na civilna naselja, bolnice i tržnice“, rekao je Kwon.
Vijeće odbilo stav optuženog Karadžića da su snage VRS-a samo odgovarale na vatru iz grada.
''Dokazi jasno pokazuju da su napadani civilni objekti na nasumičan način. Vijeću je jasno da su civili ili namjerno targetirani ili su žrtve nasumične paljbe, poput incidenata kada su korištene modificirane aviobombe“, rekao Kwon.
Vijeće zaključilo da su snage Armije BiH nekada otvarale vatre na svoju teritoriju i na UN promatrače, ali da ti incidenti su bili rijetki što ne dovodi u pitanje da su članovi Sarajevsko-romanijskog korpusa počinili zločine protiv čovječnosti.
Vijeće je zaključilo je postojao zajednički plan od 1992. do 1995. i da je potekao od političkog i vojnog rukovodstva RS-a da se raširi teror nad civilima Sarajeva, putem kampanje snajperskih napada i granatiranja.
Vijeće zaključilo da je plan uključivao teroriziranje i ubojstva, a Karadžić je s drugim političkim i vojnim rukovoditeljima Republike Srpske dijelio namjeru za počinjenje zločina.
''Kao vrhovni zapovjednik VRS-a, optuženi je odobravao vojne direktive koje se tiču Sarajeva i time je produžio opsadu i kampanju snajperskih napada i granatiranja'', rekao je sudac Kwon.
Karadžić snosi odgovornost za ubojstvo i protupravno širenje terora nad civilima u Sarajevu, zaključio je Vijeće Haaškog suda
Uzimanje taoca
Prelazeći na točku koja Karadžića tereti za uzimanje taoca, Kwon je rekao da su snage VRS-a zarobile neke promatrače Ujedinjenih naroda 1995. godine, usprkos činjenici da su imali zakonsku zaštitu.
Vijeće je odbacilo Karadžićev stav da su snage VRS-a imale pravo da zarobe posmatrače, jer su ni bili ''borci na suprotnoj strani''.
''Vijeće zaključuje da promatrači UN nisu bili dio sukoba i da zarobljeni promatrači nisu bili aktivni sudionici sukoba“, rekao je Kwon.
Karadžić snosi osobnu krivičnu odgovornost za uizmanje taoca.
Srebrenica
Govoreći o optužbama za genocid u Srebrenici, Kwon je rekao da su srpske snage i prije jula 1995. godine u enklavi stvorili ''nemoguće uvjete za život''.
Karadžić je naredio zauzimanje srebrenice. Snage bosanskih Srba pozvali su sve da napuste svoje kuće, Mladić je naveo kako je ''došlo vrijeme za osvetu Turcima''.
Ogromna većina formirala je kolonu u pokušaju da se domogne Tuzle, žene i djeca išle su prema UN bazi u Potočarima.
Postojala je dugoročna strategija da se Bošnjaci uklone. Vijeće ne sumnja da je Mladićev nastup bio puki paravan da se prikrije činjenica da je postojao plan da se uklone žene, djeca i stariji ljudi.
Genocid i sedam općina
Vijeće je utvrdilo da je postojao oružani sukob u BiH i da su udovoljeni svi uvjeti po članku tri statuta. Kada je riječ o zločinima protiv čovječnosti, vijeće je utvrdilo da su počinitelji znali da je bilo takvih napada.
"Ljudi su mučeni, premlaćivani, sustavno maltretirani, a mnogi su i silovani od strane srpskih vojnika", kazao je sudac.
Vijeće je utvrdilo da su srpske snage preuzele općine u kojima Srbi polažu pravo u BiH i počinjen je sustavan i organiziran način zločina protiv bosanskih muslimana. Žrtve su bile prisiljene otići nakon napada i zauzimanja gradova. Tisuće muslimana i Hrvata su protupravno zatočeni u 15 objekata u općinama. Nesrbi su često masovno uhićeni i vođeni u mjesta gdje su zatočeni nakon napada na njihove gradove. Vijeće nije utvrdilo da su protupravno zatočeni oni koji su bili naoružani i sudjelovali u borbama.
"Optuženi je optužen po 11 točaka optužnice - genocid, ubojstvo, širenje terora među stanovništvom, protupravni napadi na civila... Tužiteljstvo tvrdi da je sudjelovao u četiri zajednička udružena zločinačka pothvata", kazao je O-Gon Kwon
Vijeće konstatira da su stvaranjem paralelnih političkih i državnih struktura bosanskih Srba, protjerivanja nesrba bila pažljivo koordinirana te da su rukovodstvo i optuženi njima upravljali. Optuženi i rukovodstvo objavili su i promovirali precizna uputstva, smatra Vijeće Haaškog suda.
Vijeće također konstatira da je između listopada 1991. i studenog 1995. godine postojao zajednički plan da se činjenjem zločina bosanski muslimani i Hrvati trajno uklone s teritorija na koju su bosanski Srbi polagali pravo. Optuženi, kao i Nikola Koljević, Biljana Plavšić, Ratko Mladić, Željko Ražnatović Arkan, Momčilo Mandić i Vojislav Šešelj bili su među onim osobama koje su djelovale u okviru tog plana i dijelile namjeru za zločine koji su počinjeni, rečeno je.
Kwon je zaključio da je Karadžić kriv za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u 20 općina, ali je oslobođen krivice za genocid 1992.
Sarajevo
Kwon je rekao da su srpske snage držale grad pod opsadom i terorizirali civile snajperskim i artiljerijskim napadima.
''Vijeće je uvjereno da je od svibnja 1992. Sarajevsko-romanijski korpus namjerno gađao civile i neproporcionalno odgovarao na napade iz grada. To je rađeno različitim artiljerijskim oružjem s obronaka grada. Na hiljade granata je palo na civilna naselja, bolnice i tržnice“, rekao je Kwon.
Vijeće odbilo stav optuženog Karadžića da su snage VRS-a samo odgovarale na vatru iz grada.
''Dokazi jasno pokazuju da su napadani civilni objekti na nasumičan način. Vijeću je jasno da su civili ili namjerno targetirani ili su žrtve nasumične paljbe, poput incidenata kada su korištene modificirane aviobombe“, rekao Kwon.
Vijeće zaključilo da su snage Armije BiH nekada otvarale vatre na svoju teritoriju i na UN promatrače, ali da ti incidenti su bili rijetki što ne dovodi u pitanje da su članovi Sarajevsko-romanijskog korpusa počinili zločine protiv čovječnosti.
Vijeće je zaključilo je postojao zajednički plan od 1992. do 1995. i da je potekao od političkog i vojnog rukovodstva RS-a da se raširi teror nad civilima Sarajeva, putem kampanje snajperskih napada i granatiranja.
Vijeće zaključilo da je plan uključivao teroriziranje i ubojstva, a Karadžić je s drugim političkim i vojnim rukovoditeljima Republike Srpske dijelio namjeru za počinjenje zločina.
''Kao vrhovni zapovjednik VRS-a, optuženi je odobravao vojne direktive koje se tiču Sarajeva i time je produžio opsadu i kampanju snajperskih napada i granatiranja'', rekao je sudac Kwon.
Karadžić snosi odgovornost za ubojstvo i protupravno širenje terora nad civilima u Sarajevu, zaključio je Vijeće Haaškog suda
Uzimanje taoca
Prelazeći na točku koja Karadžića tereti za uzimanje taoca, Kwon je rekao da su snage VRS-a zarobile neke promatrače Ujedinjenih naroda 1995. godine, usprkos činjenici da su imali zakonsku zaštitu.
Vijeće je odbacilo Karadžićev stav da su snage VRS-a imale pravo da zarobe posmatrače, jer su ni bili ''borci na suprotnoj strani''.
''Vijeće zaključuje da promatrači UN nisu bili dio sukoba i da zarobljeni promatrači nisu bili aktivni sudionici sukoba“, rekao je Kwon.
Karadžić snosi osobnu krivičnu odgovornost za uizmanje taoca.
Srebrenica
Govoreći o optužbama za genocid u Srebrenici, Kwon je rekao da su srpske snage i prije jula 1995. godine u enklavi stvorili ''nemoguće uvjete za život''.
Karadžić je naredio zauzimanje srebrenice. Snage bosanskih Srba pozvali su sve da napuste svoje kuće, Mladić je naveo kako je ''došlo vrijeme za osvetu Turcima''.
Ogromna većina formirala je kolonu u pokušaju da se domogne Tuzle, žene i djeca išle su prema UN bazi u Potočarima.
Postojala je dugoročna strategija da se Bošnjaci uklone. Vijeće ne sumnja da je Mladićev nastup bio puki paravan da se prikrije činjenica da je postojao plan da se uklone žene, djeca i stariji ljudi.
