I danas se u procesima za ratne zločine sudi retroaktivno i svjesno zanemaruje presuda suda u Strasbourgu što, nažalost, daje temelja za zaključke kako primjenu pojedinog kaznenog zakona određuje 'nacionalna selekcija', odnosno, da za Srbe i Hrvate vrijedi oštriji Kazneni zakon BiH, retroaktivno primjenjivan i u suprotnosti presudi iz Strasbourga, a za Bošnjake blaži Kazneni zakon SFRJ, važeći tijekom počinjenja kaznenog djela.
Iračanin Abuladhim Maktouf i državljanin BiH GOran Damjanović, izuzev činjenice da su obojica osuđeni zbog ratnog zločina u BiH, nikada ne bi bili posebno zanimljivi javnosti. No, upravo ova dvojica osuđenika za ratne zločine najčešće su spominjana imena u kontekstu retroaktivne primjene Kaznenog zakona BiH, zbog koje je BiH izgubila sudski proces na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu u srpnju 2013.
No i unatoč tome, i danas se na Sudu BiH vode procesi i retroaktivno primjenjuje Kazneni zakon BiH.
Presuda suda u Strasbourgu
Ne ulazeći u genezu predmeta ponaosob, podsjetimo su Maktouf, koji živi u Maleziji i Goran Damjanović, državljanin BiH koji služi zatvorsku kaznu, podnijeli žalbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, nakon što je obojicu Sud BiH osudio za zločine počinjene nad civilima tijekom rata 1992-1995. i to prema Kaznenom zakonu BiH iz 2003. godine, koji nije postojao za vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je osuđen, umjesto prema zakonu koji je bio na snazi prilikom počinjenja nedjela za koja su osuđeni - Kaznenom zakonu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ).
Europski sud za ljudska prava presudio je slučaju 'Maktouf i Damjanović protiv BiH' u korist tužitelja, navodeći da Sud BiH nije trebao retroaktivno primijeniti Kazneni zakon iz 2003. godine u dva predmeta ratnih zločina te da je došlo do kršenja Članka 7 (kažnjavanje samo po osnovu zakona) Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i da je retroaktivna primjena zakona u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima, zbog čega su i tužili BiH.
Presuda suda u strasbourgu bio je snažan udarac za bh. pravosuđe, a desetine priziva Ustavnom sudu već osuđenih osoba rezultirale su uvažavanjem od Ustavnog suda BiH.
Onaj osuđenik koji nije u zakonskom roku podnio priziv Ustavnom sudu na presudu Suda BiH - nije se dobro proveo.
Nije novina bila da su osobe osuđene na dugogodišnje kazne zatvora na Sudu BiH, a sukladno primjeni Kaznenog zakona BiH, odmah puštane na slobodu nakon primjene Kaznenog zakona SFRJ, a brojni su primjeri da je za isto kazneno djelo na Sudu BiH dosuđivano 30, a županijskim sudovima, 10 godina zatvorske kazne. Razlike su više nego drastične.
Dva zakona za iste ratne zločine
Mnogi odvjetnici optuženih za ratne zločine upozoravali su na činjenicu da se ne može retroaktivno primjenjivati Kazneni zakon BiH. Pojednostavljeno, u vrijeme počinjenja ratnih zločina vrijedio je Kazneni zakon SFRJ, koji je ujedno za osuđenika blaži, s najvećom mogućom kaznom od 15 godina zatvora, gdje je također postojala i smrtna kazna koja je ukinuta u BiH.
Po ovom zakonu završeni su brojni predmeti za ratne zločine na županijskim sudovima, no na Sudu BiH retroaktivno se primjenjivao zakon, donesen tek 2003. godine, s daleko strožijim kaznenim mjerama i s najstrožom mogućom zatvorskom kaznom od 45 godina.
I danas se u procesima za ratne zločine sudi retroaktivno i svjesno zanemaruje presuda suda u Strasbourgu što, nažalost, daje temelja za zaključke kako primjenu pojedinog kaznenog zakona određuje 'nacionalna selekcija', odnosno, da za Srbe i Hrvate vrijedi oštriji zakon i u suprotnosti presudi iz Strasbourga, a za Bošnjake blaži zakon.
Ovo potvrđuju i javne informacije o sudskim postupcima i na službenoj stranici Suda BiH (SUD BiH)
Odgovor na pitanje postoje li temelji za ovakvu, nezahvalnu konstataciju, pronaći ćemo u sljedećem popisu predmeta, započetih ili nastavljenih, od početka ove godine.
Donosimo primjere suđenja samo od početka 2015. godine.
Sudi im se retroaktivno, po daleko oštrijem Kaznenom zakonu BiH, nevažećem tijekom počinjenja kaznenih dijela i svi osuđeni će podnosniti priziv Ustavnom sudu, koji će isti, sukladno odluci Europskog suda za ljudska prava, uvažavati:
Veselko Raguž.
Miodrag Josipović,
Željko Jukić,
Savo Babić,
Milenko Krsmanović,
Milisav Ikonić,
Božidar Perišić,
Vinko Zoranović,
Luka Dragičević,
Boban Inđić,
Petko Inđić,
Vuk Ratković,
Novak Poluga,
Radojica Ristić,
Dragan Lakić,
Oliver Krsmanović,
Momir Nikolić,
Obrad Poluga,
Goran Popović,
Goran Mrđa,
Milorad Mrđa,
Ranko Mrđa,
Mile Kokota
Fundup Radoman...
Sudi im se po daleko blažem i važećem zakonu tijekom počinjenja kaznenih djela - Kaznenom zakonu SFRJ:
Mirsad Šijak,
Edin Džeko,
Adil Ružnić,
Emir Mustafić,
Radoslav Milovanović
(V.S./republikainfo.com)
Iračanin Abuladhim Maktouf i državljanin BiH GOran Damjanović, izuzev činjenice da su obojica osuđeni zbog ratnog zločina u BiH, nikada ne bi bili posebno zanimljivi javnosti. No, upravo ova dvojica osuđenika za ratne zločine najčešće su spominjana imena u kontekstu retroaktivne primjene Kaznenog zakona BiH, zbog koje je BiH izgubila sudski proces na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu u srpnju 2013.
No i unatoč tome, i danas se na Sudu BiH vode procesi i retroaktivno primjenjuje Kazneni zakon BiH.
Presuda suda u Strasbourgu
Ne ulazeći u genezu predmeta ponaosob, podsjetimo su Maktouf, koji živi u Maleziji i Goran Damjanović, državljanin BiH koji služi zatvorsku kaznu, podnijeli žalbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, nakon što je obojicu Sud BiH osudio za zločine počinjene nad civilima tijekom rata 1992-1995. i to prema Kaznenom zakonu BiH iz 2003. godine, koji nije postojao za vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je osuđen, umjesto prema zakonu koji je bio na snazi prilikom počinjenja nedjela za koja su osuđeni - Kaznenom zakonu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ).
Europski sud za ljudska prava presudio je slučaju 'Maktouf i Damjanović protiv BiH' u korist tužitelja, navodeći da Sud BiH nije trebao retroaktivno primijeniti Kazneni zakon iz 2003. godine u dva predmeta ratnih zločina te da je došlo do kršenja Članka 7 (kažnjavanje samo po osnovu zakona) Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i da je retroaktivna primjena zakona u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima, zbog čega su i tužili BiH.
Presuda suda u strasbourgu bio je snažan udarac za bh. pravosuđe, a desetine priziva Ustavnom sudu već osuđenih osoba rezultirale su uvažavanjem od Ustavnog suda BiH.
Onaj osuđenik koji nije u zakonskom roku podnio priziv Ustavnom sudu na presudu Suda BiH - nije se dobro proveo.
Nije novina bila da su osobe osuđene na dugogodišnje kazne zatvora na Sudu BiH, a sukladno primjeni Kaznenog zakona BiH, odmah puštane na slobodu nakon primjene Kaznenog zakona SFRJ, a brojni su primjeri da je za isto kazneno djelo na Sudu BiH dosuđivano 30, a županijskim sudovima, 10 godina zatvorske kazne. Razlike su više nego drastične.
Dva zakona za iste ratne zločine
Mnogi odvjetnici optuženih za ratne zločine upozoravali su na činjenicu da se ne može retroaktivno primjenjivati Kazneni zakon BiH. Pojednostavljeno, u vrijeme počinjenja ratnih zločina vrijedio je Kazneni zakon SFRJ, koji je ujedno za osuđenika blaži, s najvećom mogućom kaznom od 15 godina zatvora, gdje je također postojala i smrtna kazna koja je ukinuta u BiH.
Po ovom zakonu završeni su brojni predmeti za ratne zločine na županijskim sudovima, no na Sudu BiH retroaktivno se primjenjivao zakon, donesen tek 2003. godine, s daleko strožijim kaznenim mjerama i s najstrožom mogućom zatvorskom kaznom od 45 godina.
I danas se u procesima za ratne zločine sudi retroaktivno i svjesno zanemaruje presuda suda u Strasbourgu što, nažalost, daje temelja za zaključke kako primjenu pojedinog kaznenog zakona određuje 'nacionalna selekcija', odnosno, da za Srbe i Hrvate vrijedi oštriji zakon i u suprotnosti presudi iz Strasbourga, a za Bošnjake blaži zakon.
Ovo potvrđuju i javne informacije o sudskim postupcima i na službenoj stranici Suda BiH (SUD BiH)
Odgovor na pitanje postoje li temelji za ovakvu, nezahvalnu konstataciju, pronaći ćemo u sljedećem popisu predmeta, započetih ili nastavljenih, od početka ove godine.
Donosimo primjere suđenja samo od početka 2015. godine.
Sudi im se retroaktivno, po daleko oštrijem Kaznenom zakonu BiH, nevažećem tijekom počinjenja kaznenih dijela i svi osuđeni će podnosniti priziv Ustavnom sudu, koji će isti, sukladno odluci Europskog suda za ljudska prava, uvažavati:
Veselko Raguž.
Miodrag Josipović,
Željko Jukić,
Savo Babić,
Milenko Krsmanović,
Milisav Ikonić,
Božidar Perišić,
Vinko Zoranović,
Luka Dragičević,
Boban Inđić,
Petko Inđić,
Vuk Ratković,
Novak Poluga,
Radojica Ristić,
Dragan Lakić,
Oliver Krsmanović,
Momir Nikolić,
Obrad Poluga,
Goran Popović,
Goran Mrđa,
Milorad Mrđa,
Ranko Mrđa,
Mile Kokota
Fundup Radoman...
Sudi im se po daleko blažem i važećem zakonu tijekom počinjenja kaznenih djela - Kaznenom zakonu SFRJ:
Mirsad Šijak,
Edin Džeko,
Adil Ružnić,
Emir Mustafić,
Radoslav Milovanović
(V.S./republikainfo.com)
