U Turskoj se sutra održavaju prijevremeni predsjednički i parlamentarni izbori a više od 56 milijuna birača ima pravo glasa.
Turski državljani koji žive u inozemstvu počeli su glasati prije nekoliko dana u turskim diplomatskim predstavništvima, što je označilo prve početke izbora u Turskoj.
Predstojeći izbori razlikuju se od svih ranijih na kojima je Stranka pravde i razvoja (AKP) učestvovala još od 2002. godine, i nadilaze ih po svom značaju i osjetljivosti u pogledu konteksta i refleksija, ali i po pitanju učesnika i očekivanja u jednakoj mjeri.
Održavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora u isto vrijeme povećava značaj njihovih rezultata i smanjuje prostor za preispitivanja i korekcije. Također, na snagu bi trebao stupiti i predsjednički sustav koji će donijeti promjene i utjecati na Tursku, njen politički sistem i vanjsku i unutrašnju politiku.
Turska opozicija nudi drugačiju viziju od aktualnog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i vlade u vezi sa različitim pitanjima, počevši od sustava vlasti kojeg žele vratiti na parlamentarni, zatim od obrazovanja i zdravstva, pa do vanjske politike za koju žele da bude tradicionalnija i konzervativnija i da se manje uključuje u krize.
Također, ovo su prvi izbori na kojima se izborne alijanse formiraju legalno i kroz izborni zakon. Ovo je važna varijabla koja ostavlja traga na politički život u Turskoj u doglednoj budućnosti, posebno u smislu rasporeda snaga u narednom parlamentu i odnosa između različitih stranaka unutar i između saveza.
Sve to povećava broj očekivanih scenarija vezano za predsjedničke izbore i model narednog parlamenta, kao i odnosa između zakonodavne i izvršne vlasti u svjetlu predsjedničkog sistema koji jača ovu drugu, ali ne isključuje i centralnu ulogu prve.
Izborna kampanja Erdogana i njegove stranke zasniva se na logici akumulacije dostignuća i nužnosti njihovog kontinuiteta, te na ulozi lidera koji može voditi državu u ovoj teškoj fazi. Kampanja koju vodi opozicija, a naročito CHP i njihov kandidat, zasniva se na iznošenju brojnih problema i kriza sa kojima se država suočava. Opozicija krivi aktualne vlasti za takvu situaciju i zbog toga se fokusira na nužnost promjena u državi.
Turski državljani koji žive u inozemstvu počeli su glasati prije nekoliko dana u turskim diplomatskim predstavništvima, što je označilo prve početke izbora u Turskoj.
Predstojeći izbori razlikuju se od svih ranijih na kojima je Stranka pravde i razvoja (AKP) učestvovala još od 2002. godine, i nadilaze ih po svom značaju i osjetljivosti u pogledu konteksta i refleksija, ali i po pitanju učesnika i očekivanja u jednakoj mjeri.
Održavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora u isto vrijeme povećava značaj njihovih rezultata i smanjuje prostor za preispitivanja i korekcije. Također, na snagu bi trebao stupiti i predsjednički sustav koji će donijeti promjene i utjecati na Tursku, njen politički sistem i vanjsku i unutrašnju politiku.
Turska opozicija nudi drugačiju viziju od aktualnog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i vlade u vezi sa različitim pitanjima, počevši od sustava vlasti kojeg žele vratiti na parlamentarni, zatim od obrazovanja i zdravstva, pa do vanjske politike za koju žele da bude tradicionalnija i konzervativnija i da se manje uključuje u krize.
Također, ovo su prvi izbori na kojima se izborne alijanse formiraju legalno i kroz izborni zakon. Ovo je važna varijabla koja ostavlja traga na politički život u Turskoj u doglednoj budućnosti, posebno u smislu rasporeda snaga u narednom parlamentu i odnosa između različitih stranaka unutar i između saveza.
Sve to povećava broj očekivanih scenarija vezano za predsjedničke izbore i model narednog parlamenta, kao i odnosa između zakonodavne i izvršne vlasti u svjetlu predsjedničkog sistema koji jača ovu drugu, ali ne isključuje i centralnu ulogu prve.
Izborna kampanja Erdogana i njegove stranke zasniva se na logici akumulacije dostignuća i nužnosti njihovog kontinuiteta, te na ulozi lidera koji može voditi državu u ovoj teškoj fazi. Kampanja koju vodi opozicija, a naročito CHP i njihov kandidat, zasniva se na iznošenju brojnih problema i kriza sa kojima se država suočava. Opozicija krivi aktualne vlasti za takvu situaciju i zbog toga se fokusira na nužnost promjena u državi.
