Prošlo je više od sedamnaest godina od prvoga povijesnoga pastirskog pohoda jednoga Pape zemlji Bosni i Hercegovini. Papa Ivan Pavao II. pohodio je Sarajevo 12. i 13. travnja 1997. godine. Prije svega došao je zbog katolika, a naravno i zbog svih drugih koji su u to vrijeme bili izloženi patnji. Ove godine papa Franjo proglasio ga je svecem Katoličke crkve. Također, ove godine sveti Papa dobio je spomenik uz samu sarajevsku katedralu, pa se sada u prolazu Sarajevom često, uz onu staru "Vidimo se kod katedrale", može čuti i nova: "Vidimo se kod Pape". Teško je zapravo danas pronaći trenutak da baš nitko ne stoji ili sjedi ispred Papina spomenika.

    Danas je, međutim, tužno da je više od dvije godine zatvoren Zemaljski muzej u Sarajevu. Vrata su mu doslovno zakovana. Ne samo da je sakrivati povijest tužno, nego je to i ružno i nepravedno. Iako ovdje nije riječ o tome, nisam mogao ovo ne spomenuti, jer baš taj Zemaljski muzej posjetio je i spomenuti svetac rodnoga imena Karol Józef Wojtyła. Mnogi u Rami ovo već znaju, ali dobro je podsjetiti da je u tom muzeju Papa slušao govor o Rami i Ramskome križu. 13. travnja 1997., tadašnji član predsjedništva u ime hrvatskoga naroda dr. Krešimir Zubak, dok je još bio član HDZ-a BiH, govorio je papi o Rami i poklonio mu repliku Ramskoga križa kazavši prigodne riječi:

    "Dar koji Vam uručujem umjetničko je djelo poznato pod nazivom Ramski križ - djelo koje u sebi sadrži višestruko simbolično značenje. Rama je staro povijesno ime za kraj tako zemljopisno smješten da je istodobno razdjelnica dva podneblja, ali i spoj između: na sjeveru Bosne i na jugu Hercegovine, dva područja naše domovine na kojima trinaest stoljeća obitava hrvatski narod. Povijest tog kraja sintetizira i simbolizira povijest našeg naroda s oba ta područja. Duga je to, burna i teška povijest brojnih egzodusa, patnje i iskušenja, ali i svjedok otpornosti naše i snažne volje da ostanemo tu u svojim običajima, tradiciji, kulturi i vjeri, uopće u onom što nas karakterizira i identificira kao nacionalnu zajednicu. Poradi toga Rama. A križ poradi toga što smo od svog pokrštavanja vjerovali u njega, u opstojnost i spasenje kroz njega. S elementima stećka na sebi samo na prvi pogled on se doima grubo isklesanim da bi se time izrazila naša duga, mučenička povijest, ukorijenjenost ovdje, čvrstoća i postojanost. Ali njegovim malo duljim promatranjem otkriva se sva njegova profinjenost koja zapravo odražava dušu naših ljudi. Predajući Vam ovaj skromni dar, Sveti Oče, u znak zahvalnosti i poštovanja istodobno želim Vam iskazati volju našeg naroda da smo - slijedeći Vaše poruke - uz izražavanje životne potrebe za svojom posebnošću, spremni na suživot s drugim narodima koji također žive na prostorima Bosne i Hercegovine u miru, uzajamnom poštovanju, solidarnosti i jednakopravnosti."
    
    I drugi križ iz Rame, onaj Uzdolski dospio je do Vatikana. Papi Ivanu Pavlu II. repliku toga križa visine 80 cm poklonio je uzdolski župnik don Miljenko Džalto prigodom hodočašća u Rim od 26. do 30. ožujka 2000. godine. Prigodom toga susreta Papa je rekao: "Papino srce kuca za vas". Poljubivši papinu ruku, župnik mu je ukratko prenio i poruku Uzdolskoga križa da Isus Krist nosi sve naše male životne križeve. Svetome Papi se osobito svidjela ta poruka da je odlučio postaviti ga na vidno mjesto u svojim papinskim prostorijama.

    Quisque suas sustinet cruces - hvala ti što si nam pomogao nositi naše!
    Sveti Ivane Pavle II. - moli za nas!
    
Segretario