Svaki peti ili šesti u mjesecu važni su za umirovljenike, ali s mirovinama, koje su među najnižim u regiji, te svakodnevnim poskupljenjima ne mogu pokriti ni osnovne potrebe. Kako preživljava najugroženija kategorija?
200 KM za život
Umirovljenici u Bosni i Hercegovini - umjetnici preživljavanja. Dan isplate mirovina čekaju s nestrpljenjem, no kada krenu plaćati račune i kupovati osnovne životne namirnice, kao i lijekove, ne ostane im gotovo ništa. S tek nekoliko stotina maraka teško je biti matematičar.
"Teško onom tko živi od mirovine. Umirovljenik sam, živim sam, sastavljam nekako kraj s krajem, ali ne može svatko. To je da dođe ovdje, stavi bijeli čaršaf i prosi. Eto, što je ta mirovina", kaže za BHRT umirovljenik Mahmut Alagić.
"Platiš struju, vodu, smeće... Ostane ti 200 KM za život. Nema tu više, još ako si od nekoga posudio, pa dok vratiš. Života tu nema", priča umirovljenik Asim Mašić.
Zbog niskih primanja sezonsko voće za većinu umirovljenika postaje luksuz, a mnogi kažu da ne bi mogli da im nije djece koja žive u inozemstvu. A cijene rastu...
Život nikad skuplji
"Sve skupo, narod s tim ne može živjeti, a raditi se ne može. Sve boli, noge, ruke...", riječi su umirovljenice Đule Okanović.
U Federaciji će mirovinu za kolovoz primiti više od 400.000 umirovljenika. Najniža iznosi 538 KM.
"Više umirovljeniku ne treba postaviti pitanje kako živi. Kad ustane, sam sebe pita kako će preživjeti današnji dan, a da ne kažem mjesec... S minimalnom mirovinom to je umijeće. Danas počinje kupovina lijekova, pa gdje ogrijev i ostalo. Ako netko misli da je komad kruha život umirovljenika, grdno se vara", ističe Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruženja umirovljenika USK.
Neki nose poneki ceker u ruci, uvijek gotovo prazan. U njemu sigurno ima najviše sjećanja na prohujali život i uspomena na dostojanstvo koje su imali.
A kada se plate režijski troškovi, kupe lijekovi, za život malo kome što ostane. Za one koji primaju i najniže mirovine, ovaj mjesec će biti i najduži.
200 KM za život
Umirovljenici u Bosni i Hercegovini - umjetnici preživljavanja. Dan isplate mirovina čekaju s nestrpljenjem, no kada krenu plaćati račune i kupovati osnovne životne namirnice, kao i lijekove, ne ostane im gotovo ništa. S tek nekoliko stotina maraka teško je biti matematičar.
"Teško onom tko živi od mirovine. Umirovljenik sam, živim sam, sastavljam nekako kraj s krajem, ali ne može svatko. To je da dođe ovdje, stavi bijeli čaršaf i prosi. Eto, što je ta mirovina", kaže za BHRT umirovljenik Mahmut Alagić.
"Platiš struju, vodu, smeće... Ostane ti 200 KM za život. Nema tu više, još ako si od nekoga posudio, pa dok vratiš. Života tu nema", priča umirovljenik Asim Mašić.
Zbog niskih primanja sezonsko voće za većinu umirovljenika postaje luksuz, a mnogi kažu da ne bi mogli da im nije djece koja žive u inozemstvu. A cijene rastu...
Život nikad skuplji
"Sve skupo, narod s tim ne može živjeti, a raditi se ne može. Sve boli, noge, ruke...", riječi su umirovljenice Đule Okanović.
U Federaciji će mirovinu za kolovoz primiti više od 400.000 umirovljenika. Najniža iznosi 538 KM.
"Više umirovljeniku ne treba postaviti pitanje kako živi. Kad ustane, sam sebe pita kako će preživjeti današnji dan, a da ne kažem mjesec... S minimalnom mirovinom to je umijeće. Danas počinje kupovina lijekova, pa gdje ogrijev i ostalo. Ako netko misli da je komad kruha život umirovljenika, grdno se vara", ističe Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruženja umirovljenika USK.
Neki nose poneki ceker u ruci, uvijek gotovo prazan. U njemu sigurno ima najviše sjećanja na prohujali život i uspomena na dostojanstvo koje su imali.
A kada se plate režijski troškovi, kupe lijekovi, za život malo kome što ostane. Za one koji primaju i najniže mirovine, ovaj mjesec će biti i najduži.
