Osnivač “Fisa” i jedan od vlasnika kompanije Pero Gudelj nakon kraće i teške bolesti preminuo je danas u Vitezu. Rođen je u Gornjoj Večeriski pokraj Viteza 1955. godine.
Gudeljova životna priča imala je uspone i padove, teške trenutke i ali i velike uspjehe. Rodio se kao šesto dijete u skromnoj radničkoj obitelji. U rodnom mjestu završio je 4 razreda osnovne škole, a u više razrede pješačio je osam kilometara makadamom u Vitez, kao i u Srednju kemijsku školu.
"Nije onda bilo auta, autobusa, niti kombija. Čak ni asfalta! Išao sam i po suncu i po snijegu pješke drumom jer nije bilo druge. Ali više od toga mučila me glad i sramota; moji nisu bili imućni, nisu mi mogli dati novac za sendvič, kiflu, ćevap kao drugoj djeci u školi njihovi. Samo bi mi majka zamotala komad pite u novinski papir, a mene bi bilo stid to jesti", ispričao je Gudelj tjeskobe svog djetinjstva u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
Od prodaje oraha do osnivanja kompanije
Prvi novac zaradio je prodajom oraha.
"Sakupio bih oraha oko kuće, pa stavio u torbu i prodao djeci u školi za sitan novac, ali dovoljan za prezalogajit, kupit kiflu. Tako je počeo proces robne razmjene. Nakon srednje Kemijske škole zaposlio sam se u vojnoj tvornici "Vitezit" u Vitezu, ali sam počeo svirati i harmoniku po zabavama. Harmonika se isplatila; puno sam svirao, i sam i s prijateljima, stoput se oznojio pa osušio, i opet ponovo. Bilo je naporno, ali veselo. I unosno. Ali, znate, najviše je trebalo svirat vikendom, a baš vikendom su bile nezgodne smjene u tvornici. I tako sam morao izabrat: ili harmonika ili tvornica. Izabrao sam harmoniku, ali sam počeo voziti i taksi jer sam tako mogao kombinirat; odsviram, naspavam se, pa u taksi. I tako četiri godine, dok nisam skupio novac za prvi kafić, koji sam nazvao "Fis", govorio je Gudelj o svojim počecima.
Od siromašnog dječaka iz radničke obitelji trnovitim putem postao je osnivač jedne od najvećih bh. kompanija. Međutim tu nije kraj problemima u životu Gudelja.
Samoubojstvo ili ubojstvo
Naime, 2015. godine pojavila se vijest da je Pero Gudelj pokušao izvršiti samoubojstvo, a onda je nakon tri godine otkrio da nije pokušao izvršiti samoubojstvo, već da su ga dvije nepoznate osobe željele ubiti u kolovozu 2015. godine.
U šokantnoj ispovijesti na mjestu koje je posjetio prvi put nakon kobnog dana rekao je kako je tog dana imao dvije opcije - biti zapaljen u vlastitom automobilu ili dobiti tri metka u usta.
Na svom Facebook profilu Gudelj se javnosti obratio putem videosnimke u kojoj je iznio neke detalje događaja koji se zbio prije skoro tri godine.
"Nalazim se na mjestu zločina gdje su me pokušali ubiti. Imao sam 10 sekundi da razmislim, da budem zapaljen u vlastitom autu ili da dobijem tri metka u usta, pošto su mi stavili pištolj u usta. Odlučio sam sam pucati", otkrio je Gudelj 2018. godine.
Nakon toga ipak je nastavio živjeti punim plućima, oni koji su ga poznavali tvrde da je bio veseljak koji je uzimao najbolje od života. Posljednjih mjeseci znalo se da je Gudelj bolestan, a liječio se u Austriji i Bosni i Hercegovini.
Gudeljova životna priča imala je uspone i padove, teške trenutke i ali i velike uspjehe. Rodio se kao šesto dijete u skromnoj radničkoj obitelji. U rodnom mjestu završio je 4 razreda osnovne škole, a u više razrede pješačio je osam kilometara makadamom u Vitez, kao i u Srednju kemijsku školu.
"Nije onda bilo auta, autobusa, niti kombija. Čak ni asfalta! Išao sam i po suncu i po snijegu pješke drumom jer nije bilo druge. Ali više od toga mučila me glad i sramota; moji nisu bili imućni, nisu mi mogli dati novac za sendvič, kiflu, ćevap kao drugoj djeci u školi njihovi. Samo bi mi majka zamotala komad pite u novinski papir, a mene bi bilo stid to jesti", ispričao je Gudelj tjeskobe svog djetinjstva u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
Od prodaje oraha do osnivanja kompanije
Prvi novac zaradio je prodajom oraha.
"Sakupio bih oraha oko kuće, pa stavio u torbu i prodao djeci u školi za sitan novac, ali dovoljan za prezalogajit, kupit kiflu. Tako je počeo proces robne razmjene. Nakon srednje Kemijske škole zaposlio sam se u vojnoj tvornici "Vitezit" u Vitezu, ali sam počeo svirati i harmoniku po zabavama. Harmonika se isplatila; puno sam svirao, i sam i s prijateljima, stoput se oznojio pa osušio, i opet ponovo. Bilo je naporno, ali veselo. I unosno. Ali, znate, najviše je trebalo svirat vikendom, a baš vikendom su bile nezgodne smjene u tvornici. I tako sam morao izabrat: ili harmonika ili tvornica. Izabrao sam harmoniku, ali sam počeo voziti i taksi jer sam tako mogao kombinirat; odsviram, naspavam se, pa u taksi. I tako četiri godine, dok nisam skupio novac za prvi kafić, koji sam nazvao "Fis", govorio je Gudelj o svojim počecima.
Od siromašnog dječaka iz radničke obitelji trnovitim putem postao je osnivač jedne od najvećih bh. kompanija. Međutim tu nije kraj problemima u životu Gudelja.
Samoubojstvo ili ubojstvo
Naime, 2015. godine pojavila se vijest da je Pero Gudelj pokušao izvršiti samoubojstvo, a onda je nakon tri godine otkrio da nije pokušao izvršiti samoubojstvo, već da su ga dvije nepoznate osobe željele ubiti u kolovozu 2015. godine.
U šokantnoj ispovijesti na mjestu koje je posjetio prvi put nakon kobnog dana rekao je kako je tog dana imao dvije opcije - biti zapaljen u vlastitom automobilu ili dobiti tri metka u usta.
Na svom Facebook profilu Gudelj se javnosti obratio putem videosnimke u kojoj je iznio neke detalje događaja koji se zbio prije skoro tri godine.
"Nalazim se na mjestu zločina gdje su me pokušali ubiti. Imao sam 10 sekundi da razmislim, da budem zapaljen u vlastitom autu ili da dobijem tri metka u usta, pošto su mi stavili pištolj u usta. Odlučio sam sam pucati", otkrio je Gudelj 2018. godine.
Nakon toga ipak je nastavio živjeti punim plućima, oni koji su ga poznavali tvrde da je bio veseljak koji je uzimao najbolje od života. Posljednjih mjeseci znalo se da je Gudelj bolestan, a liječio se u Austriji i Bosni i Hercegovini.
