Na godišnjicu Gospina ukazanja u Međugorju, Duvnjak Tomislav Batarilo Toša uputio se biciklom na hodočašće u Svetu zemlju.
No, zamršena politička situacija, loši međususjedski odnosi između ciparskih Turaka i Grka, kao i odnos Izraela prema islamskom svijetu, koji traju desetljećima, odražavaju se ne samo na život i sudbine žitelja ovih zemalja, već i na one koji ih namjeravaju posjetiti, bez obzira iz koje zemlje dolaze, kao hodočasnici ili turisti. 

Tako je Toša, nakon 15 dana hodočašćenja i vožnje biciklom, prolaska kroz BiH, Hrvatsku, Crnu Goru, Albaniju,  Makedoniju, Grčku i Tursku, zaustavljen na Cipru  gdje su ga tamošnji Grci upozorili da u Izrael ne može ući jer u putovnici imam pečate ciparskih Turaka!  

- Nisam znao da će to biti problem, u tom slučaju se ne bih ni uputio tamo. Kada su mi priopćili da ne mogu proći, trebalo mi je dva dana da se priberem i razmislim o svemu. Priznajem, bio sam  zbog toga neizmjerno tužan i tek nakon dva dana sam se smirio. A sad mi je zbog toga i drago. Jer, jednostavno, to je Božja volja, tako je trebalo biti, i sve to ima svoje razloge. A, ako Bog da, posjetit ću Svetu zemlju, za mjesec dana, godinu ili pet, nije bitno. Bog će već naći načina i odvesti me tamo.  

Ipak, Toša priznaje kako mu je najteže bilo vrijeme iščekivanja do polaska na hodočašće.  

- Bilo je to jako teško vrijeme. Teže mi je bilo iščekivati nego voziti. Otkriva da je tijekom hodočašća razmišljao o svemu, ali da niti jedne sekunde njegovo putovanje nije došlo u pitanje, niti pomisao da bi odustao. 

-  Znao sam da ću ići sam i tako sam htio. Htio sam malo mira, sastati se s Bogom i samim sobom, odmaći od svakodnevice. Mislim da nema hodočašća i susreta s Bogom ako nisi  sam. Tada nemaš s kim razgovarati, podijeliti razmišljanje niti bilo što drugo. Sve odluke donosiš sam. To je nešto posebno i drugačije, kaže Toša koji je ranijih godina s prijateljima hodočastio u Lourdes, Fatimu, u Santiago de Compostelu, Bleiburg, Vukovar...

 - Imam želju hodočastiti u Guadalupe – Mexico, a ono što sam želio uglavnom sam ispunio. Možda budem išao i na kraća hodočašća, ali na veliko hodočašće se ide jednom u životu, a ne deset puta. Sva moja hodočašća su isključivo iz vjerskih pobuda, a bicikl je tu samo sredstvo, kako bi što više prošao, kazao je u programu Radija Tomsilavgrad. Na trenutke su njegovi odgovori bili vrlo emotivni, no potvrdio je da  ga nije sram ni svjedočiti ni podijeliti emocije te da ga nije bilo strah. 

- Pitali su me, zašto idem sam na tako daleko hodočašće, zar se ne bojim i slično, ali nema straha kada idete s Bogom.

Za vrijeme ovoga puta, Toša je često na usnama i u srcu  pjevušio psalam 23. (Davidov) :"...Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim, jer si Ti sa mnom..."

- Zahvaljujem dragom Bogu, roditeljima koji su zbog mene pretrpjeli puno neprospavanih noći, svojoj Ružici i Jozi Šarcu koji me prate na svim hodočašćima i koji su moja podrška! Zahvaljujem svim prijateljima i ženama po selu za koje znam da su za me molile krunicu a na poseban način fra Jozi Radošu Đoki koji je za me prikazao svetu misu. Hvala ima svima, kazao je Toša u programu Radija Tomislavgrad.

 

Zora Stanić/tomislavcity.com