2003. godine, renovirana je i blagoslovljena crkva na Kućanima i posvećena Gospi snježnoj, pa je susret „prebačen“ za početak kolovoza i već prelazi u tradiciju.
Crkva posvećena Gospi snježnoj
Oni koji su imali malo više sreće s godišnjim odmorima ili nekoliko slobodnih dana, na Kućane su došli već početkom tjedna, a Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u Hrvatskoj, svakako je doprinio tome, jer najveći broj kućanaca živi i radi u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu i okolici. Prije rata selo je bilo vrlo živo i imalo veliki broj stanovnika, ali loša prometna povezanost, težak život i posljednji rat učinili su svoje. U Domovinskom ratu, od srpnja 1993. selo se nalazilo na prvoj crti bojišta što je izazvalo masovno iseljavanje. Nakon završetak rata rijetki su se vratili u selo, pa se sada, nažalost, skoro može reći da je napušteno u potpunosti. vU selu sada stalno boravi petnaestak, mahom starijih stanovnika. Prije nekoliko godina, Kućani su dobili asfaltni put, javnu rasvjetu i telefon, ali čini se prekasno. Neke vuče rodno mjesto pa obnavljaju stare i zapuštene kuće i povremeno dolaze na odmor. Ali to je većinom na nekoliko dana. Zbog svoga prirodnog položaja, ali i klime Kućani su pogodni za voćarstvo i stočarstvo, ali prema onome što se sada može vidjeti, nekadašnje njive i voćnjaci su napušteni i zapušteni i samo rijetki pokazuju zanimanje da se bave tim djelatnostima. Budućnost će pokazati hoće li Kućani postati još jedna brojka u statistici o napuštenim mjestima ili će se pretvoriti u nešto sasvim suprotno od onoga što je danas, za što postoje mnogi preduvjeti.
