Prosječni vjernici katolici izgleda drže kako se čini nepravda neuobičajenim pojavama „ukazanja B. D. Marije“ u župi „sv. Jakova“ u Međugorju kroz proteklih 36 godina, „vidiocima“ i „Gospinim porukama“. Katolička Crkva ima stoljetno iskustvo i opravdano je oprezna, kako je sve pojave potrebno kritički ispitati i prosuditi, te se ne zalijetati u zaključivanju.
Nesumnjivo je kako se konačna odluka sigurno neće donijeti dok se svi ti događaji odvijaju. Čeka se smiraj, kako bi se sve sleglo i moglo prosuditi s vremenske distance. Međugorje kako držim nije potrebno grčevito braniti, jer se ono samo može obraniti i opravdati. Ako je autentično i od Boga nitko ga neće moći osporiti i vremenom će od Katoličke Crkve biti priznato. Ali ako je namješteno, bolje da sve to konačno što prije prestane.
Dobro je da ljudi napose vjernici tu kao i na druga mjesta duhovnosti dolaze, susreću se s Bogom kroz molitvu, primaju sakramente, obraćaju se i vraćaju Ocu kroz pomirenje u ispovijedi. Ali temelji li se naša vjera samo na Međugorju, privatnim objavama, čudesima i porukama, dosta je plitka i površna! Vjernik svoju vjeru prvotno utemeljuje na Božjim objavama, djelima i obećanjima o čemu čitamo u Svetom Pismu. Sigurno oslonjeni na tradiciju Katoličke Crkve i crkveno učiteljstvo na čelu sa Svetim ocem Papom. Poput svetišta Fatime i Lurda tako i Međugorje sve i ako bude priznato od Katoličke Crkve ne doprinosi ničim osobito novim općoj Božjoj objavi, ali može vjernicima katolicima biti od pomoći za rast u duhovnosti i osobnoj pobožnosti.
Stoga, držim kako ne treba strahovati za Međugorje, niti ga braniti od Pape i štititi od Katoličke Crkve. Treba imati vjere u Boga i povjerenja u prosudbu Katoličke Crkve i stručnjaka teologa te njihovih pomoćnika da će biti donesena pravovremena i pravilna odluka na dobro, korist i zadovoljstvo svih!
(fra Mate Tadić, Tomislavgrad, 15. svibnja 2017.)
tomislavcity.com
Nesumnjivo je kako se konačna odluka sigurno neće donijeti dok se svi ti događaji odvijaju. Čeka se smiraj, kako bi se sve sleglo i moglo prosuditi s vremenske distance. Međugorje kako držim nije potrebno grčevito braniti, jer se ono samo može obraniti i opravdati. Ako je autentično i od Boga nitko ga neće moći osporiti i vremenom će od Katoličke Crkve biti priznato. Ali ako je namješteno, bolje da sve to konačno što prije prestane.
Dobro je da ljudi napose vjernici tu kao i na druga mjesta duhovnosti dolaze, susreću se s Bogom kroz molitvu, primaju sakramente, obraćaju se i vraćaju Ocu kroz pomirenje u ispovijedi. Ali temelji li se naša vjera samo na Međugorju, privatnim objavama, čudesima i porukama, dosta je plitka i površna! Vjernik svoju vjeru prvotno utemeljuje na Božjim objavama, djelima i obećanjima o čemu čitamo u Svetom Pismu. Sigurno oslonjeni na tradiciju Katoličke Crkve i crkveno učiteljstvo na čelu sa Svetim ocem Papom. Poput svetišta Fatime i Lurda tako i Međugorje sve i ako bude priznato od Katoličke Crkve ne doprinosi ničim osobito novim općoj Božjoj objavi, ali može vjernicima katolicima biti od pomoći za rast u duhovnosti i osobnoj pobožnosti.
Stoga, držim kako ne treba strahovati za Međugorje, niti ga braniti od Pape i štititi od Katoličke Crkve. Treba imati vjere u Boga i povjerenja u prosudbu Katoličke Crkve i stručnjaka teologa te njihovih pomoćnika da će biti donesena pravovremena i pravilna odluka na dobro, korist i zadovoljstvo svih!
(fra Mate Tadić, Tomislavgrad, 15. svibnja 2017.)
tomislavcity.com
