Trešnje (lat. Prunus avium) i višnje (lat. Prunus cerasus) pripadaju porodici ruža (lat. Rosaceae), a današnji kultivirani oblici dobiveni su selekcijom od divljih vrsta. Poznato je oko 1500 sorti trešanja, od kojih je najveći dio namijenjen konzumaciji u svježem stanju, dok se višnje više prerađuju u sokove, džemove, kompote, likere itd. U sjevernim krajevima Hrvatske uzgajaju se sorte tzv. sjeverne višnje, a u Dalmaciji stara autohtona sorta maraska. Obje vrste plodova imaju malu energetsku vrijednost, 100 g trešanja sadrži 50 kcal, a 100 g višanja 63 kcal, ali su nutritivno vrlo vrijedne namirnice.
Gotovo da nemaju masnoća, a imaju visoki udio vode koja pomaže ubrzanju metabolizma, pa su pogodne za mršavljenje. Od vitamina sadrže znatne količine vitamina C (trešnje 7 mg, a višnje 10 mg u 100g), beta karoten (trešnje 64 IU, višnje 1283 IU u 100g) i vitamine B skupine. Vitamin C jača imunitet i povećava otpornost prema infekcijama, važan je za zdravlje kostiju, hrskavica, zubi i desni, pospješuje apsorpciju željeza itd. Beta karoten je neophodan za dobar vid, pospješuje rast kostiju i zubi, održava kožu zdravom i štiti protiv infekcija. Od minerala plodovi sadrže značajnije količine kalija (trešnje 222, a višnje 173 mg u 100g), željeza, magnezija, fosfora, cinka i bakra. Kalij je važan za regulaciju krvnog tlaka, kontrakciju mišića i pravilan rad živčanog sustava.
Željezo je glavni prijenosnik kisika i važan za stvaranje crvenih krvnih tjelešaca u krvi. Mangan potpomaže aktiviranje enzima koji omogućavaju brojne procese metabolizma, bakar je neophodan u stvaranju hemoglobina i kolagena itd. Od ostalih nutrijenata višnje i trešnje sadrže vlakna te brojne fitokemikalije (antocijane, lutein, zeakasantin). Dijetalna vlakna olakšavaju probavu i snižavaju rizik od nastanka raka debelog crijeva. Antociani (crveni pigmenti) daju boju plodu, a zajedno s ostalim fitokemikalijama posjeduju snažno antioksidacijsko djelovanje koje vrlo povoljno utječe na zdravlje našeg organizma. Blokiraju upalne enzime i smanjuju bolove kod reume, gihta i artritisa te pomažu oporavku mišića nakon napora.
Trešnje osobito povoljno djeluju na zdravlje kardiovaskularnog sustava. Zato jer doprinose smanjenju razine kolesterola u krvi i smanjenju rizika od pojave ateroskleroze. Višnje su jedan od rijetkih prirodnih izvora melatonina, hormona kojemu se pripisuju jaka antioksidativna svojstva i koji se povezuje s biološkim procesima koji ovise o dobu dana ili godine, pa tako djeluje i na san. Čaša višnjinog soka prije spavanja preporuča se osobama koje imaju probleme s nesanicom. U narodnoj se medicini za liječenje osim plodova koriste koštice, peteljke i smola s kore trešanja i višanja.
Ljekovitost peteljki trešnje
Peteljke ploda bogate su trjeslovinama, gorkim tvarima, organskim kiselinama, flavonoidima, šećerom i mineralima. U narodnoj medicini oduvijek su se koristile za čajeve koji potiču izlučivanje mokraće i izbacivanje kamenaca iz bubrega i mokraćnog mjehura. Dobro se osuše, usitne, spreme u staklenku i koriste prema potrebi.
Pripravljanje čaja od trešnji
Čajnu žlicu suhih, usitnjenih peteljki staviti u 2,5 dl hladne vode, zagrijati do vrenja i lagano kuhati minutu, dvije. Nakon 5-10 minuta čaj procijediti i piti 2-3 puta dnevno. Čaj se pije kod upale bubrega, mokraćnog mjehura, bubrežnih kamenaca, povišenog krvnog tlaka, otečenih nogu i celulita. Uz dodatak meda dobiva se prsni čaj koji pospješuje rastvaranje sluzi iz dišnih organa.
Koštice trešnje i višnje
Jezgre u košticama sadrže oko 1% glikozida amigdalina koji se u organizmu razlaže na glikozu, benzaldehid i veoma otrovnu cijanovodičnu kiselinu pa ih ne treba koristiti. U pučkoj medicini postoje recepti o pripremi rakije sa zdrobljenim jezgrama koštica koja se koristi za razbijanje bubrežnih kamenaca te vinskog octa s jezgrama koštica za istjerivanje glista. Dugo su se upotrebljavale za proizvodnju ulja koje sprječava pojavu srčane kapi.
Amigdalin se nalazi i u jezgrama koštica drugog voća (marelica, šljiva). Poznat je i pod nazivima laetril ili vitamin B17. Otkriven je 1830. godine i ubrzo se počeo sporadično koristiti kao lijek za rak. Teorija liječenja temeljena je na tome da stanice raka, koje „vole“ šećer, kada ga uzimaju iz amigdalina s njim dobivaju i cijanovodičnu kiselinu koja ih uništava. Službena medicina smatra da je takav način liječenja nedjelotvoran i opasan.
Gospodarski.hr
Veća količina cijanovodične kiseline uzrokuje tegobe u disanju, grčenje mišića i iznenadnu smrt. Amigdalin se nalazi i u listovima trešnje koji su se nekada koristili za pripremu čaja. Vrećica od pamučne tkanine napunjena osušenim košticama višnje i trešnje bit će bolji termofor od onog klasičnog punjenog vodom. Zato jer dulje zadržava toplinu ili hladnoću. Ukliko trebate hladan oblog ohladite koštice u zamrzivaču, a za topli oblog ugrijte ih u pećnici.
Smola koja teče iz ozlijeđene kore drveta koristi se za pripravak protiv kroničnog kašlja, bronhitisa i astme. 2-3 žlice smole preliju se s litrom bijelog vina, boca se zatvori i trese dok se smola ne rastopi. Nakon što vino odstoji 3-5 dana, uzima se 3 puta dnevno po 1 likerska čašica nakon jela.
Gotovo da nemaju masnoća, a imaju visoki udio vode koja pomaže ubrzanju metabolizma, pa su pogodne za mršavljenje. Od vitamina sadrže znatne količine vitamina C (trešnje 7 mg, a višnje 10 mg u 100g), beta karoten (trešnje 64 IU, višnje 1283 IU u 100g) i vitamine B skupine. Vitamin C jača imunitet i povećava otpornost prema infekcijama, važan je za zdravlje kostiju, hrskavica, zubi i desni, pospješuje apsorpciju željeza itd. Beta karoten je neophodan za dobar vid, pospješuje rast kostiju i zubi, održava kožu zdravom i štiti protiv infekcija. Od minerala plodovi sadrže značajnije količine kalija (trešnje 222, a višnje 173 mg u 100g), željeza, magnezija, fosfora, cinka i bakra. Kalij je važan za regulaciju krvnog tlaka, kontrakciju mišića i pravilan rad živčanog sustava.
Željezo je glavni prijenosnik kisika i važan za stvaranje crvenih krvnih tjelešaca u krvi. Mangan potpomaže aktiviranje enzima koji omogućavaju brojne procese metabolizma, bakar je neophodan u stvaranju hemoglobina i kolagena itd. Od ostalih nutrijenata višnje i trešnje sadrže vlakna te brojne fitokemikalije (antocijane, lutein, zeakasantin). Dijetalna vlakna olakšavaju probavu i snižavaju rizik od nastanka raka debelog crijeva. Antociani (crveni pigmenti) daju boju plodu, a zajedno s ostalim fitokemikalijama posjeduju snažno antioksidacijsko djelovanje koje vrlo povoljno utječe na zdravlje našeg organizma. Blokiraju upalne enzime i smanjuju bolove kod reume, gihta i artritisa te pomažu oporavku mišića nakon napora.
Trešnje osobito povoljno djeluju na zdravlje kardiovaskularnog sustava. Zato jer doprinose smanjenju razine kolesterola u krvi i smanjenju rizika od pojave ateroskleroze. Višnje su jedan od rijetkih prirodnih izvora melatonina, hormona kojemu se pripisuju jaka antioksidativna svojstva i koji se povezuje s biološkim procesima koji ovise o dobu dana ili godine, pa tako djeluje i na san. Čaša višnjinog soka prije spavanja preporuča se osobama koje imaju probleme s nesanicom. U narodnoj se medicini za liječenje osim plodova koriste koštice, peteljke i smola s kore trešanja i višanja.
Ljekovitost peteljki trešnje
Peteljke ploda bogate su trjeslovinama, gorkim tvarima, organskim kiselinama, flavonoidima, šećerom i mineralima. U narodnoj medicini oduvijek su se koristile za čajeve koji potiču izlučivanje mokraće i izbacivanje kamenaca iz bubrega i mokraćnog mjehura. Dobro se osuše, usitne, spreme u staklenku i koriste prema potrebi.
Pripravljanje čaja od trešnji
Čajnu žlicu suhih, usitnjenih peteljki staviti u 2,5 dl hladne vode, zagrijati do vrenja i lagano kuhati minutu, dvije. Nakon 5-10 minuta čaj procijediti i piti 2-3 puta dnevno. Čaj se pije kod upale bubrega, mokraćnog mjehura, bubrežnih kamenaca, povišenog krvnog tlaka, otečenih nogu i celulita. Uz dodatak meda dobiva se prsni čaj koji pospješuje rastvaranje sluzi iz dišnih organa.
Koštice trešnje i višnje
Jezgre u košticama sadrže oko 1% glikozida amigdalina koji se u organizmu razlaže na glikozu, benzaldehid i veoma otrovnu cijanovodičnu kiselinu pa ih ne treba koristiti. U pučkoj medicini postoje recepti o pripremi rakije sa zdrobljenim jezgrama koštica koja se koristi za razbijanje bubrežnih kamenaca te vinskog octa s jezgrama koštica za istjerivanje glista. Dugo su se upotrebljavale za proizvodnju ulja koje sprječava pojavu srčane kapi.
Amigdalin se nalazi i u jezgrama koštica drugog voća (marelica, šljiva). Poznat je i pod nazivima laetril ili vitamin B17. Otkriven je 1830. godine i ubrzo se počeo sporadično koristiti kao lijek za rak. Teorija liječenja temeljena je na tome da stanice raka, koje „vole“ šećer, kada ga uzimaju iz amigdalina s njim dobivaju i cijanovodičnu kiselinu koja ih uništava. Službena medicina smatra da je takav način liječenja nedjelotvoran i opasan.
Gospodarski.hr
Veća količina cijanovodične kiseline uzrokuje tegobe u disanju, grčenje mišića i iznenadnu smrt. Amigdalin se nalazi i u listovima trešnje koji su se nekada koristili za pripremu čaja. Vrećica od pamučne tkanine napunjena osušenim košticama višnje i trešnje bit će bolji termofor od onog klasičnog punjenog vodom. Zato jer dulje zadržava toplinu ili hladnoću. Ukliko trebate hladan oblog ohladite koštice u zamrzivaču, a za topli oblog ugrijte ih u pećnici.
Smola koja teče iz ozlijeđene kore drveta koristi se za pripravak protiv kroničnog kašlja, bronhitisa i astme. 2-3 žlice smole preliju se s litrom bijelog vina, boca se zatvori i trese dok se smola ne rastopi. Nakon što vino odstoji 3-5 dana, uzima se 3 puta dnevno po 1 likerska čašica nakon jela.
