Miroslav Tuđman je u specijalnom intervjuu za RTRS, rekao kako je Alija Izetbegović imao podršku islamskih zemalja u dovođenju mudžahedina i financiranju tzv. Armije BiH. Naveo je kako su mudžahedini u BiH dolazili na dva načina - putem humanitarnih organizacija i vjerskih institucija.
''Mudžahedini su u BiH došli, prema dokumentima, u veljači 1992. godine, nakon čega je više od stotinu njih već dobilo državljanstvo BiH i ove činjenice će biti teško osporiti'', istaknuo je Tuđman.
Naglasio je da su Amerikanci upozoravali Aliju Izetbegovića zbog mudžahedina, zahtijevajući da oni napuste BiH.
''To je bio i sastavni dio Daytonskog sporazuma, da pripadnici stranih jedinica moraju napustiti BiH u roku od 30 dana. Međutim, Izetbegović je odgovorio da to predstavlja problem Bošnjacima, jer nije moralno otkazati gostoprimstvo nekom tko je došao da se bori na vašoj strani, ali pritisci nisu jenjavali. Zbog takve jedne politike, dio mudžahedina je dobio državljanstvo BiH i ostali su u zemlji prikriveni, odnosno ostali kao domicilno stanovništvo. Amerikanci su do 2000. godine davali Izetbegoviću primjedbe na takvu politiku i rekli kako više neće biti prijatelji ako se nešto dogodi'', rekao je Tuđman.
Naveo je i da je Alija Izetbegović smatrao da su nacionalni interesi Srba i Hrvata nelegitimni.
"Teškom mukom je priznao da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci konstitutivni, ali nikada nije htio priznati da su ti narodi i suvereni'', istaknuo je Miroslav Tuđman.
Tuđman je rekao kako je politika Alije Izetbegovića od samog početka bila da je nad Bošnjacima izvršen genocid i da je tezu o Bošnjacima kao žrtvama ponovio u travnju 1993. godine, kada je najavio da će se u Srebrenci dogoditi najveći genocid od Drugog svjetskog rata, na osnovu čega je Vijeće sigurnosti UN ovu zonu stavio pod zaštitu UN-a.
''Posljedica toga je bila da je Vijeće sigurnosti donio odluku o zaštićenim zonama a onda je Izetbegović, smatrajući kako će UN štititi Srebrenicu, 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio iz Srebrenice u Središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata'', naveo je Tuđman.
''Mudžahedini su u BiH došli, prema dokumentima, u veljači 1992. godine, nakon čega je više od stotinu njih već dobilo državljanstvo BiH i ove činjenice će biti teško osporiti'', istaknuo je Tuđman.
Naglasio je da su Amerikanci upozoravali Aliju Izetbegovića zbog mudžahedina, zahtijevajući da oni napuste BiH.
''To je bio i sastavni dio Daytonskog sporazuma, da pripadnici stranih jedinica moraju napustiti BiH u roku od 30 dana. Međutim, Izetbegović je odgovorio da to predstavlja problem Bošnjacima, jer nije moralno otkazati gostoprimstvo nekom tko je došao da se bori na vašoj strani, ali pritisci nisu jenjavali. Zbog takve jedne politike, dio mudžahedina je dobio državljanstvo BiH i ostali su u zemlji prikriveni, odnosno ostali kao domicilno stanovništvo. Amerikanci su do 2000. godine davali Izetbegoviću primjedbe na takvu politiku i rekli kako više neće biti prijatelji ako se nešto dogodi'', rekao je Tuđman.
Naveo je i da je Alija Izetbegović smatrao da su nacionalni interesi Srba i Hrvata nelegitimni.
"Teškom mukom je priznao da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci konstitutivni, ali nikada nije htio priznati da su ti narodi i suvereni'', istaknuo je Miroslav Tuđman.
Tuđman je rekao kako je politika Alije Izetbegovića od samog početka bila da je nad Bošnjacima izvršen genocid i da je tezu o Bošnjacima kao žrtvama ponovio u travnju 1993. godine, kada je najavio da će se u Srebrenci dogoditi najveći genocid od Drugog svjetskog rata, na osnovu čega je Vijeće sigurnosti UN ovu zonu stavio pod zaštitu UN-a.
''Posljedica toga je bila da je Vijeće sigurnosti donio odluku o zaštićenim zonama a onda je Izetbegović, smatrajući kako će UN štititi Srebrenicu, 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio iz Srebrenice u Središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata'', naveo je Tuđman.
