Katastrofalno ekonomsko stanje u zemlji i ogromna nezaposlenost doveli su do toga da je u Bosni i Hercegovini sve više patoloških kockara.
Marko Romić, psiholog, specijalist traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru, procjenjuje kako u Mostaru ima do 1.200 patoloških kockara, a u BiH njih 35 do 40 tisuća.
Iskustva nam govore da u svakoj zajednici od ukupnog broja stanovnika koji živi na određenom području, oko 70 posto njih je na neki način kockalo, a od tih 70 posto, 1 do 1,5 posto postanu patološki kockari, kazao je Romić u razgovoru za Fenu.
Po njegovim riječima, nema pravila koja kategorija populacije najviše kocka.
Kocka ne bira žrtvu i ne gleda koliko tko ima novca, obrazovanost niti spol, je li iz ruralnog ili gradskoga područja. Kockaju i žene i muškarci, a kockaju podjednako i oni od 15 i oni od 80 godina, navodi Romić.
On kaže kako na kocku često ponukaju dobitci, ali i agresivna kampanja kladionica. U tim kampanjama, kaže Romić, kladionice se predstavljaju kao da su korisnije od Merhameta ili Caritasa.
Također, širenju kockanja pogoduju moderne tehnologije koje omogućavaju široku dostupnost igara na sreću, kao i mogućnost da kockari ostanu prikriveni duže vrijeme. Posljedice patološkog kockanja su, u mnogim slučajevima, nesagledive i u prvom redu ogledaju se u propasti pojedinca i njihove obitelji. Romić naglašava kako je vrlo bitno takvu ovisnost na vrijeme uočiti, potražiti stručnu pomoć i što prije započeti s liječenjem, jer je kockanje teška, ali izlječiva bolest.
Ovisnici nam ne dolaze sami, njih se dovuče, kaže Romić.
Po njegovim riječima, na liječenje u Klubu liječenih ovisnika o kocki u Mostaru najčešće dolaze ljudi srednje dobi. Njih, dodaje, najčešće dovuku, odnosno prisile supruge koje prijete napuštanjem bračne zajednice, ako se nešto ne promijeni.
Napominje i to kako ovisnost o kocki sve češće dovodi do samoubojstava ili insceniranih samoubojstava.
Do toga dolazi, kako kaže Romić, kada se prokocka 200-300 tisuća maraka i kad ovisnik više ne može smisliti način kako opravdati gdje im je novac od plaće ili kada trebaju supruzi objasniti dugove.
Kako je to već jako psihički stresno, u nekom trenutku im se samoubojstvo čini kao jedini izlaz, no uglavnom se radi o pokušaju samoozljeđivanja ili pokušaja trovanja, ističe Romić.
Dodaje kako su kockari veliki lažovi i jako su kreativni u tome.
Kada treba kockati, a nemaju novaca, patološki kockar ode sav zadihan do prijatelja kojeg zna da ima sredstava, te mu kaže, primjerice, da je imao prometnu, pa da ne zove policiju da mu ovaj da 700 maraka itd. Ili pak, da bi opravdao novac kojeg je izgubio, ženi kaže kako mu prijatelj ima bolesno dijete pa mu je on kao dao puno novaca i slično, objašnjava Romić.
Po njegovim riječima, pored patološkog kockara najviše su ugrožene supruge, ako su ovisnici u bračnoj zajednici, ili roditelji, ako nisu u braku.
Prilično i besmisleno je pozivati patološke kockare da potraže pomoć, jer oni ne priznaju ni sebi da su kockari. Po njima, svi umišljaju da su oni kockari. Poziv treba uputiti njihovim žrtvama, a to su supruge, djeca, roditelji, da poduzmu nešto, da ne čekaju čudo jer se čudo neće dogoditi, ističe Romić.
Naveo je primjer sestre patološkog kockara koja kaže da je njezin brat kockajući godinama prokockao više od 200.000 maraka. Ali njegova supruga je blagonaklona prema tomu jer on njoj redovito donosi plaću. Njoj nije bitno što se zadužuje, ali to neće dugo potrajati, priča Romić.
Navodi i primjer jednog para koji su, naizgled, u idiličnom braku. Oboje obrazovani, zaposleni u državnim institucijama. No, on se u banci zadužio uzimajući kredite za kocku, a žena saznala tek kad su prispjeli dugovi na naplatu, upozorava Romić. Kada je riječ o mlađoj populaciji, roditelji se, kaže, znaju naljutiti jer ne žele sebi priznati ili ne mogu apsolvirati takvu sliku o svom djetetu. Za njih je to minus u njihovom odgoju i autoritetu.
Romić smatra kako je temeljni ključ uspješnog izlječenja istinska odluka ovisnika, koja uključuje iskren i pošten odnos prema sebi i okolini. Naglašava kako se odvikavanje od kocke provodi po principu malih koraka, apstiniranjem iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, pri čemu je iznimno važna potpora obitelji, stručnih djelatnika, članova Kluba i osobnih prijatelja dotičnog ovisnika.
U Klubu liječenih ovisnika o kocki u Mostaru trenutno se liječi 20 patoloških kockara koji su iz cijele Hercegovine, među kojima je šestoro mladih osoba, a neki od njih kockaju od svoje 12. godine.
Klub je dio Zajednice liječenih ovisnika od alkohola i kocke, a djeluje na području Mostara i Međugorja pod imenom ”dr. Vladimir Hudolin”.
U sklopu Zajednice djeluje još pet klubova liječenih ovisnika o alkoholu. Zajednica djeluje od 1997. godine, a Klub liječenih ovisnika o kocki od 2010. godine.
(Fena)
Marko Romić, psiholog, specijalist traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru, procjenjuje kako u Mostaru ima do 1.200 patoloških kockara, a u BiH njih 35 do 40 tisuća.
Iskustva nam govore da u svakoj zajednici od ukupnog broja stanovnika koji živi na određenom području, oko 70 posto njih je na neki način kockalo, a od tih 70 posto, 1 do 1,5 posto postanu patološki kockari, kazao je Romić u razgovoru za Fenu.
Po njegovim riječima, nema pravila koja kategorija populacije najviše kocka.
Kocka ne bira žrtvu i ne gleda koliko tko ima novca, obrazovanost niti spol, je li iz ruralnog ili gradskoga područja. Kockaju i žene i muškarci, a kockaju podjednako i oni od 15 i oni od 80 godina, navodi Romić.
On kaže kako na kocku često ponukaju dobitci, ali i agresivna kampanja kladionica. U tim kampanjama, kaže Romić, kladionice se predstavljaju kao da su korisnije od Merhameta ili Caritasa.
Također, širenju kockanja pogoduju moderne tehnologije koje omogućavaju široku dostupnost igara na sreću, kao i mogućnost da kockari ostanu prikriveni duže vrijeme. Posljedice patološkog kockanja su, u mnogim slučajevima, nesagledive i u prvom redu ogledaju se u propasti pojedinca i njihove obitelji. Romić naglašava kako je vrlo bitno takvu ovisnost na vrijeme uočiti, potražiti stručnu pomoć i što prije započeti s liječenjem, jer je kockanje teška, ali izlječiva bolest.
Ovisnici nam ne dolaze sami, njih se dovuče, kaže Romić.
Po njegovim riječima, na liječenje u Klubu liječenih ovisnika o kocki u Mostaru najčešće dolaze ljudi srednje dobi. Njih, dodaje, najčešće dovuku, odnosno prisile supruge koje prijete napuštanjem bračne zajednice, ako se nešto ne promijeni.
Napominje i to kako ovisnost o kocki sve češće dovodi do samoubojstava ili insceniranih samoubojstava.
Do toga dolazi, kako kaže Romić, kada se prokocka 200-300 tisuća maraka i kad ovisnik više ne može smisliti način kako opravdati gdje im je novac od plaće ili kada trebaju supruzi objasniti dugove.
Kako je to već jako psihički stresno, u nekom trenutku im se samoubojstvo čini kao jedini izlaz, no uglavnom se radi o pokušaju samoozljeđivanja ili pokušaja trovanja, ističe Romić.
Dodaje kako su kockari veliki lažovi i jako su kreativni u tome.
Kada treba kockati, a nemaju novaca, patološki kockar ode sav zadihan do prijatelja kojeg zna da ima sredstava, te mu kaže, primjerice, da je imao prometnu, pa da ne zove policiju da mu ovaj da 700 maraka itd. Ili pak, da bi opravdao novac kojeg je izgubio, ženi kaže kako mu prijatelj ima bolesno dijete pa mu je on kao dao puno novaca i slično, objašnjava Romić.
Po njegovim riječima, pored patološkog kockara najviše su ugrožene supruge, ako su ovisnici u bračnoj zajednici, ili roditelji, ako nisu u braku.
Prilično i besmisleno je pozivati patološke kockare da potraže pomoć, jer oni ne priznaju ni sebi da su kockari. Po njima, svi umišljaju da su oni kockari. Poziv treba uputiti njihovim žrtvama, a to su supruge, djeca, roditelji, da poduzmu nešto, da ne čekaju čudo jer se čudo neće dogoditi, ističe Romić.
Naveo je primjer sestre patološkog kockara koja kaže da je njezin brat kockajući godinama prokockao više od 200.000 maraka. Ali njegova supruga je blagonaklona prema tomu jer on njoj redovito donosi plaću. Njoj nije bitno što se zadužuje, ali to neće dugo potrajati, priča Romić.
Navodi i primjer jednog para koji su, naizgled, u idiličnom braku. Oboje obrazovani, zaposleni u državnim institucijama. No, on se u banci zadužio uzimajući kredite za kocku, a žena saznala tek kad su prispjeli dugovi na naplatu, upozorava Romić. Kada je riječ o mlađoj populaciji, roditelji se, kaže, znaju naljutiti jer ne žele sebi priznati ili ne mogu apsolvirati takvu sliku o svom djetetu. Za njih je to minus u njihovom odgoju i autoritetu.
Romić smatra kako je temeljni ključ uspješnog izlječenja istinska odluka ovisnika, koja uključuje iskren i pošten odnos prema sebi i okolini. Naglašava kako se odvikavanje od kocke provodi po principu malih koraka, apstiniranjem iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, pri čemu je iznimno važna potpora obitelji, stručnih djelatnika, članova Kluba i osobnih prijatelja dotičnog ovisnika.
U Klubu liječenih ovisnika o kocki u Mostaru trenutno se liječi 20 patoloških kockara koji su iz cijele Hercegovine, među kojima je šestoro mladih osoba, a neki od njih kockaju od svoje 12. godine.
Klub je dio Zajednice liječenih ovisnika od alkohola i kocke, a djeluje na području Mostara i Međugorja pod imenom ”dr. Vladimir Hudolin”.
U sklopu Zajednice djeluje još pet klubova liječenih ovisnika o alkoholu. Zajednica djeluje od 1997. godine, a Klub liječenih ovisnika o kocki od 2010. godine.
(Fena)
