Spominjući se obljetnice hrvatske narodne tragedije, kad su Osmanlije prije 555 godina, točnije 5. lipnja 1463., na prijevaru pogubili u Ključu posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i okupirali Bosnu, u Hrvatskoj katoličkoj misiji Solothurn u središnjoj Švicarskoj, Hrvati tog dijela Švicarske spomenuli su se sv. misama i predavanjima te tužne obljetnice.
Tim povodom obogaćena je „Vrtnu umjetničku galeriju“ oko Hrvatske kuće u Oltenu spomenikom posljednjoj bosanskoj kraljici bl. Katarini Kotromanić Kosača (Blagaj k. Mostara 1424. – Rim 1478.).
Blagoslov spomenika uz nazočnost švicarskih crkvenih vlasti bio je na sv. misi 20. svibnja, a otkrio ga je predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa i ovogodišnji dobitnik Večernjakove domovnice kao osoba godine u hrvatskom izvandomovinstvu Vinko Sabljo.
Mramorni spomenik je izradila umjetnička radionica „Duga“ iz Lučkog u Hrvatskoj, a kraljičin lik u boji (G. Bellini, 15.st.), posebnom tehnikom prenesen na metal, ugrađena je u mramor.
Katarina je bila kći Stjepana Vukčića Kosače, koji je vladao Humom (uključivao je današnju Hercegovinu, Pelješac, područje do Cetine, Konavle i Vitaljinu). Po njegovoj tituli hercega Hum je dobio ime Hercegovina. Papa Eugen IV. piše mu 1439. kao „velikom vojvodi bosanskom“, moleći ga da učvrsti katoličku vjeru u Humskoj zemlji/Zahumlju.
Katarina se udala za bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Za vrijeme pada Bosne, po smrti svoga muža i oca, Turci su joj odveli kćerkicu i sinčića, a ona je potom boravila nekoliko godina na raznim mjestima u domovini (Dubrovnik, Blagaj, Šibenik) nadajući se oslobođenju zemlje od Turaka, da bi zadnje desetljeće svoga života provela u Rimu.
Za kraljicu Katarinu je bila najgorča patnja što za svoju kći nikada nije ništa pouzdano doznala te što joj je sin kao veliki turski vojskovođa, unatoč što je znao čiji je potomak, odbio svaki kontakt sa svojom majkom. Podijelila je svoju imovinu na razne strane, od zavoda sv. Jeronima u Rimu do izgradnje crkve sv. Katarine u Jajcu, a papi ostavila krunu bosanskog kraljevstva. Jedino je tražila, ako bi se njen sin vratio kršćanstvu, da je papa preda njemu.
U našem hrvatskom narodu, posebice u Bosni, kraljica Katarina Kotromanić Kosaču se časti kao blaženica i majka mučenicu.
Bilo je vrlo dirljivo gledati, s kolikim zanimanjem naši ljudi i u Švicarskoj čuvaju spomen na tu našu tešku prošlost, posebice na bl. kraljicu Katarinu.
Za Fenix-magazin/ Š.Š.Ćorić
Tim povodom obogaćena je „Vrtnu umjetničku galeriju“ oko Hrvatske kuće u Oltenu spomenikom posljednjoj bosanskoj kraljici bl. Katarini Kotromanić Kosača (Blagaj k. Mostara 1424. – Rim 1478.).
Blagoslov spomenika uz nazočnost švicarskih crkvenih vlasti bio je na sv. misi 20. svibnja, a otkrio ga je predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa i ovogodišnji dobitnik Večernjakove domovnice kao osoba godine u hrvatskom izvandomovinstvu Vinko Sabljo.
Mramorni spomenik je izradila umjetnička radionica „Duga“ iz Lučkog u Hrvatskoj, a kraljičin lik u boji (G. Bellini, 15.st.), posebnom tehnikom prenesen na metal, ugrađena je u mramor.
Katarina je bila kći Stjepana Vukčića Kosače, koji je vladao Humom (uključivao je današnju Hercegovinu, Pelješac, područje do Cetine, Konavle i Vitaljinu). Po njegovoj tituli hercega Hum je dobio ime Hercegovina. Papa Eugen IV. piše mu 1439. kao „velikom vojvodi bosanskom“, moleći ga da učvrsti katoličku vjeru u Humskoj zemlji/Zahumlju.
Katarina se udala za bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Za vrijeme pada Bosne, po smrti svoga muža i oca, Turci su joj odveli kćerkicu i sinčića, a ona je potom boravila nekoliko godina na raznim mjestima u domovini (Dubrovnik, Blagaj, Šibenik) nadajući se oslobođenju zemlje od Turaka, da bi zadnje desetljeće svoga života provela u Rimu.
Za kraljicu Katarinu je bila najgorča patnja što za svoju kći nikada nije ništa pouzdano doznala te što joj je sin kao veliki turski vojskovođa, unatoč što je znao čiji je potomak, odbio svaki kontakt sa svojom majkom. Podijelila je svoju imovinu na razne strane, od zavoda sv. Jeronima u Rimu do izgradnje crkve sv. Katarine u Jajcu, a papi ostavila krunu bosanskog kraljevstva. Jedino je tražila, ako bi se njen sin vratio kršćanstvu, da je papa preda njemu.
U našem hrvatskom narodu, posebice u Bosni, kraljica Katarina Kotromanić Kosaču se časti kao blaženica i majka mučenicu.
Bilo je vrlo dirljivo gledati, s kolikim zanimanjem naši ljudi i u Švicarskoj čuvaju spomen na tu našu tešku prošlost, posebice na bl. kraljicu Katarinu.
Za Fenix-magazin/ Š.Š.Ćorić
