Osamnaest godina poslije bombardiranja Srbije priprema se tužba protiv 19 članica NATO-a, piše RTS.
Tužbe, u ime žrtava, priprema specijalni tim, koji će činiti srbijanski i strani odvjetnici, kao i liječnici kojima predstoji da dokažu vezu između porasta najtežih bolesti i korištenja uranija tijekom bombardiranja.
Četrdeset pet milijardi godina potrebno je za potpuni raspad osiromašenog uranija. Na Srbiju je 1999, po priznanju NATO-a, bačeno više od 10 tona – uglavnom na Kosovu, ali i četiri lokacije na jugoistoku Srbije.
Već u prve dvije godine nakon bombardiranja bilježi se porast hematoloških i bubrežnih oboljenja. Godinama kasnije, i teža.
"Sada statistika upravo govori o enormnom procentu. O epidemiji malignih bolesti, anomalija na potomstvu. Sama činjenica da se kod jednog djeteta dnevno utvrdi jedno maligno oboljenje, dovoljno govori o riziku", kaže član tima Radomir Kovačević, toksikolog u Institutu za medicinu rada i radiološku zaštitu.
Iako veza između statistike i bombardiranja službeno nije dokazana, eksperti tim namjerava da je utvrdi – s čime će pred sudove 19 zemalja NATO-a.
Usprkos činjenici da su slični pokušaji, ranije, ostajali bez epiloga - talijanski kasacioni sud u slučaju pogibije radnika RTS-a i njemački Ustavni sud u slučaju stradalih na Varvarinskom mostu proglasili su se nenadležnim. Pravnici, zato, male šanse daju novoj inicijativi.
"Ovdje govorimo s jedne strane o nemogućnosti utvrđivanja direktne krivice, s druge strane vjerujemo da će situacija biti veoma slična onoj koja je bila u Njemačkoj", kaže Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava - Jukom.
"Ono što je bolje, to je da se napravi neka komisija koji će pribaviti sve to što su nam radili, opisati, dokumentirati s fotografijama, povijestima bolesti i tada sačekati odgovarajući trenutak da se to iskoristi", kaže odvjetnik Toma Fila.
Borba za pravdu propala je čak i kada je iza nje stajala država – tijekom bombardiranja Međunarodni sud pravde u Haagu odbacio je zahtjev jugoslovenske vlade da NATO prekine s udarima. Pet godina kasnije, proglasio se i nenadležnim u sporu Srbije i Crne Gore protiv osam članica alijanse. Iskustvo pokazuje da se umjesto pravnim sredstvima, treba boriti političkim, kaže pravnik Jukoma.
Ekspertni tim je ipak optimističan, namjera im je da se u tužbama nađu i posljedice korištenja kasetnih bombi i bombardiranja kemijskih i petrokemijskih postrojenja. Vjeruju da će dokaze prikupiti za oko dvije godine.
Tužbe, u ime žrtava, priprema specijalni tim, koji će činiti srbijanski i strani odvjetnici, kao i liječnici kojima predstoji da dokažu vezu između porasta najtežih bolesti i korištenja uranija tijekom bombardiranja.
Četrdeset pet milijardi godina potrebno je za potpuni raspad osiromašenog uranija. Na Srbiju je 1999, po priznanju NATO-a, bačeno više od 10 tona – uglavnom na Kosovu, ali i četiri lokacije na jugoistoku Srbije.
Već u prve dvije godine nakon bombardiranja bilježi se porast hematoloških i bubrežnih oboljenja. Godinama kasnije, i teža.
"Sada statistika upravo govori o enormnom procentu. O epidemiji malignih bolesti, anomalija na potomstvu. Sama činjenica da se kod jednog djeteta dnevno utvrdi jedno maligno oboljenje, dovoljno govori o riziku", kaže član tima Radomir Kovačević, toksikolog u Institutu za medicinu rada i radiološku zaštitu.
Iako veza između statistike i bombardiranja službeno nije dokazana, eksperti tim namjerava da je utvrdi – s čime će pred sudove 19 zemalja NATO-a.
Usprkos činjenici da su slični pokušaji, ranije, ostajali bez epiloga - talijanski kasacioni sud u slučaju pogibije radnika RTS-a i njemački Ustavni sud u slučaju stradalih na Varvarinskom mostu proglasili su se nenadležnim. Pravnici, zato, male šanse daju novoj inicijativi.
"Ovdje govorimo s jedne strane o nemogućnosti utvrđivanja direktne krivice, s druge strane vjerujemo da će situacija biti veoma slična onoj koja je bila u Njemačkoj", kaže Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava - Jukom.
"Ono što je bolje, to je da se napravi neka komisija koji će pribaviti sve to što su nam radili, opisati, dokumentirati s fotografijama, povijestima bolesti i tada sačekati odgovarajući trenutak da se to iskoristi", kaže odvjetnik Toma Fila.
Borba za pravdu propala je čak i kada je iza nje stajala država – tijekom bombardiranja Međunarodni sud pravde u Haagu odbacio je zahtjev jugoslovenske vlade da NATO prekine s udarima. Pet godina kasnije, proglasio se i nenadležnim u sporu Srbije i Crne Gore protiv osam članica alijanse. Iskustvo pokazuje da se umjesto pravnim sredstvima, treba boriti političkim, kaže pravnik Jukoma.
Ekspertni tim je ipak optimističan, namjera im je da se u tužbama nađu i posljedice korištenja kasetnih bombi i bombardiranja kemijskih i petrokemijskih postrojenja. Vjeruju da će dokaze prikupiti za oko dvije godine.
