Samo nekoliko sati ranije, Nicolas Maduro izjavio je kako Chavez proživljava svoje najteže sate. Nije se uspio izboriti za život u 58. godini života.
Chavez je posljednjih mjeseci proveo po bolnicama u borbi za život zbog teške bolesti. U javnosti nije viđen nakon operacije izvedene 11. prosinca. Radilo se o četvrtoj operaciji u 18 mjeseci, nakon što mu je sredinom 2011. dijagnosticiran tumor. Ta je operacija bila, kako su izvijestili venecuelanski mediji, najteža i najkompliciranija dosad, a uslijedio je dugi oporavak. Osim na operacijama, Chavez je išao i na kemoterapije te zračenje, što je ozbiljno narušilo njegovo zdravlje. Prije otprilike dva tjedna Chavez je s liječenja na Kubi prebačen u Venezuelu.
Tjednima već mediji i oporba objavljuju, a vlasti demantiraju da je Chavez mrtav. Neki su tvrdili kako je već dva mjeseca klinički mrtav, a drugi su dodavali kako je samo pitanje sata kada će i službeno objaviti vijest o smrti.
No, posljednje službene izjave izazvale su zabrinutost. Naime, Chavez se osim s tumorom morao boriti i protiv teške i ozbiljne infekcije dišnih puteva. Ministar za informiranje javnosti Ernesto Villegas izjavio je kako je zdravstveno stanje Chaveza i dalje vrlo "krhko". Govoreći iz vojne bolnice u Caracasu, u kojoj se Chavez liječi, Villegas je izjavio kako se predsjedniku dodatno pogoršalo zdravstveno stanje te da sve teže diše.
Socijalistički predsjednik kojeg Amerika nije uspjela srušiti
Hugo Rafael Chávez Frías rođen je 28. srpnja 1954. godine u radničkoj obitelji u venecuelanskom gradu Sabaneta. Vojnu karijeru prekinuo je zbog nezadovoljstva političkim sustavom u svojoj domovini. Ranih osamdesetih osnovao je Revolucionarni bolivarski pokret, s kojim je pokušao srušiti vladu Carlosa Andresa Pereza, zbog čega je 1992. završio u zatvoru u kojem je proveo dvije godine.
Po izlasku iz zatvora osnovao je socijalističku partiju, s kojom je 1999. postao predsjednik Venezuele. Na toj poziciji ostao je sve do svoje smrti. Chavezovu predsjedničku karijeru obilježile su ideje "Bolivarske revolucije" i "Socijalizma za 21. stoljeće". "Bolivarska revolucija" dobila je ime prema Simonu Bolivaru, južnoameričkom revolucionaru iz 19. stoljeća. Njene osnovne ideje su ekonomska neovisnost latinoameričkih zemalja prema kapitalističkom zapadu, distribucija dobara i obračun s političkom korupcijom.
Zbog svog "Socijalizma za 21. stoljeće" Chavez je stekao brojne neprijatelje, kako kod kuće tako i u inozemstvu. Razlog tome je prvenstveno nacionalizacija velikog dijela naftne industrije, koja je obilježila Chavezovu vladavinu. Prije nego što je Chavez došao na vlast, Venezuela je provodila politiku privatizacije nacionalnih resursa, te je velik dio naftne industrije prepušten u ruke Amerikanaca. Chavez je također nacionalizirao venecuelanske rudnike zlata, te prehrambenu industriju.
Takva politika dovela je do pokušaja nasilnog uklanjanja Chaveza s vlasti. 2002. godine Chavezovi protivnici organizirali su čak dva puča ne bi li ga smijenili, ali nije im to pošlo za rukom. Pokazalo se da je Chavez, kojeg su zapadni mediji često pokušavali prikazati kao diktatora, iza sebe imao podršku naroda, prvenstveno najsiromašnijeg sloja stanovništva i radničke klase. Potvrđeno je to na referendumu 2004. godine, kada je 59 posto birača u Venezueli glasalo da Chavez ostane predsjednik.
