Prostori na kojima žive Hrvati u zadnje vrijeme su obilježeni kao mjesta iz kojih mladi jedva čekaju otići. Razlozi su tome mnogi, i razumljivi, no ipak to ražalosti čovjeka. Stoga smo bili u potrazi za mladima  i njihovim mišljenjima o općem stanju, za mladima koji vjeruju da se može živjeti i boriti za opstanak. No, kad se sve to spoji u osobi koja je svestrana, zaslužuje pažnju i može biti nadahnuće.

I evo nas - pažnju nam privukao jedan mladić s Orašca Mario Beljo. Rođen je 1997., završio srednju ekonomsku školu. Igra nogomet u HNK Rama. Mario je pravi umjetnik; svira gitaru, crta i piše.



Na pitanje kako on i njegovi vršnjaci vide stanje u Rami odgovara: „Mladi se ne slažu s ovom tmurnom atmosferom. Željeli bismo društveni život podići na visinu. U Rami mnogo toga ne štima. Konkretno ne bih mogao izdvojiti nešto jer je pitanje dosta široko. Mogu samo reci da mi se ne sviđa atmosfera koja vlada.“

„Činjenica je da je za ovakvo stanje kriva nezaposlenost. Kad bi se to popravilo, sve bi drugačije bilo“- priča nam Mario.

Iako tek na početku života svjestan je Mario da budućnost ovog kraja s trenutne pozicije nije baš svijetla. No vjeruje da uz jedan veliki zaokret, koji bi bilo potrebno napraviti u svakom segmentu društva, sve  bi krenulo na bolje.

Veli nam: „Neminovno je to da Rama ima potencijala da bude jedno od poželjnijih mjesta za život u BiH. Ljeti se možete kupati, zimi skijati; idealna klima.“ Ističe prednost toga što je Rama jedan mali svijet za sebe i smatra da to treba iskoristiti.

Ovaj mladi Ramljak smatra da bi se moglo živjeti ovdje, naravno ako se stvore životni uvjeti. Mišljenja je da je za svakog najljepše i najbolje mjesto za život njegov rodni kraj.

Stoga i ne čudi njegov stav: „Ne budimo tako negativni prema svom kraju jer ako ga mi toliko stavljamo u negativan kontekst, tko će ga predstavljati u pravom svjetlu! Tko će ga voljeti i cijeniti?“



Mario zna i zasvirati na gitari. Prvu je dobio od roditelja za Božić u VII. razredu OŠ. Kaže da najviše svira sebi za dušu, a ponekad nastupa s prijateljem.

Tijekom školovanja njegovi crteži si privlačili pažnju nastavnika i profesora. A kako i ne bi kad su djelo pravog umjetnika. Kaže: „Crtati sam počeo iz dosade. Uvijek sam želio nešto drugačije. Postalo je kao zaraza. Više ne mogu stati.“ Mario najviše radi portrete, no voli i eksperimentirati s raznim motivima. Mario ističe da je od samog crtanja teško egzistirati, narudžbe koje odradim dovoljne su samo za džeparac.
    
Mariju želimo da ostvari svoje snove. Lijepo je vidjeti nekoga tko s optimizmom i nadom gleda u budućnost u Rami.

Ukoliko želite naručiti neki portret ili sliku Maria možete kontaktirati putem njegove Facebook stranice

Božana Nikolić