Svjedoci smo da u nekoliko zadnjih godina okućnice, livade i njive stoje zapuštene čekajući nečije marljive ruke da ih urede. Napokon i u Rami imate osobu koju za to pozvati možete, a to je Šimun Nikolić iz Rumboka.
Nažalost, zbog iseljavanja ljudi zapuštenost možemo donekle razumjeti, ljudi nemaju vremena brinuti o svojoj očevini.
Potreba stvara razne prilike, tako je i ta dala priliku za pokretanje pružanja usluge održavanja i uređivanja zemlje. Razgovor sa Šimunom bio je poticajan i ohrabrujući, jer je jedan od rijetkih koji svoj trud, rad i vrijeme želi provesti radeći na rodnoj grudi.
Šimun je automehaničar i tehničar cestovnog prometa. Radio je u Graditelju svratišta, Komgradu, a trenutno radi kao vatrogasac u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu „Rama“ i uživa u održavanju zelenih površina. Šimun je oduvijek bio zaljubljenik u rad na njivi. Uz djeda je zavolio voćarstvo, a uz mamu cvijeće –tako se rodila ljubav od trećeg osnovne prema prirodi i radu. Trn se iz malena oštri-rekli bi naši stari.
O samoj ideji i početcima svoga rada priča nam:
„Ideja se rodila 2020. kada sam kupio malčer da mogu održavati svoj voćnjak, a onda su me i drugi počeli tražiti da im uređujem. Tako je pomalo krenulo. Posao se povećavao. Počeo sam čisti obrve, uređivati dvorišta, okućnice. Od ljetos orezujem žive ograde, voće. U svojoj ponudi imam i prskanje, navodnjavanje, zaštitu voća, uglavnom pokrivam u voćarstvu skoro sve.“
Dok se mnogi žale da nema posla, Šimun kaže: „Posla ima, Bogu hvala. Koliko ćemo stići raditi, vidjet ćemo. Tome svjedoči i supruga koja obavlja „posao tajnice“, kumovi, rodbina jer sam uz svu potrebnu mehanizaciju i alate, ne bih mogao stići.“
Reakcije ljudi pozitivne
„Ljudi su pozitivno iznenađeni. Dobro da se netko toga sjetio-znaju komentirati. Dosta je ljudi koji nisu u Rami, a žele održavati svoju djedovinu, a oni koji u Ramu na godišnji dolaze, žele da je uredno oko kuće kad dođu.“
Potražnja za uslugama najveća je ljeti.
„Sezona kosidbe počinje oko polovine lipnja pa sve do Velike Gospe, no za orezivanje počinje i prije.“
Šimun navodi velike mogućnosti za pomoć mladim poljoprivrednicima i mladima koji žele ostati na selu iz federalnih i županijskih ministarstva.
„Poticaji su od ove godine za nove mlade poljoprivrednike omogućeni čak 100%, naravno taj poticaj zbilja treba biti namjenski opravdan, a za druge 50-70%.“
Zadnjih nekoliko mjeseci svoje usluge prezentira preko društvenih mreža
„Stariji ljudi ne koriste Internet. Za njih je glavni medij preporuka od usta do usta, kad čuju i vide. Kad radim u nekom selu, samo vidim kako dolaze babe i pitaju kad ćeš meni pokositi i urediti njivu. Dnevno znam prijeći 10 njiva. Tijekom cjelodnevnog rada teško je zapamtiti kada i gdje trebam, tada uskače supruga i vrijedno bilježi sve termine i dogovore.“
Radeći ovaj posao naš sugovornik uviđa da je mnogo zapuštenih njiva:
„Zarasle su toliko da ne možeš njima proći. Ljudi koji su otišli, mogu dati u najam onima koji su ostali pa ne bi bilo toliko zapuštenog. Zamislite samo da se to zapali! Došlo bi do kuća i, ne daj Bože, tragedije. Naš način rada ne šteti ni zemlji ni okolišu. Naprotiv! Kad kosimo voćnjak, mi dajemo voćnjaku prehranu. Trava se samelje i pretvara u đubrivo. Ljudi koji pale travnjake, uništavaju gornji sloj humusa i treba mu određeno vrijeme da se oporavi, a uz to još zagađuju zrak i mogu izazvati požare.“
Šimunu ovo nije prvi izvor prihoda, nego uistinu dodatni, kao osnovna zarada ne bi se isplatilo jer je posao ipak sezonski.
„Naplata je u skladu s mjestom u kojem živimo, niža nego u drugim sredinama. Naplata ide po satu, npr. radni sat traktora, sat je 50 km, trimeri rade na gorivo, parkovska kosilica na kvadrate. Tako je najpoštenije, rezidba žive ograde ide po dužnom metru“ -kazao je Šimo za portal Rama-Prozor.info
Kao i svaki posao, i ovaj ima teškoće, a Šimi je najteže naći vrijedne radnike;
„Teško naći radnika, jednostavno ljudi neće. Ako hoće, kad vidim kako radi, bolje da ne rade. U nas ti se u Rami sastanu i zaključe ne isplati se ništa raditi, a isplati se u kavani sjediti i piti; pa kažu zašto ne možemo dalje. Nama očito mentalni sklop nije u redu, uljuljali se. Ramu su dosta srušile njemačke marke i mirovine. Na kriv način su nadomještale nedostatak očeva koji su radili u inozemstvu. Danas bi svi za tri dana da steknu što više pa da budu gazde. Nitko se nije obogatio preko noći.“
S ljudima je uvijek izazovno. Važno je imati svoj cilj i raditi.
Na pitanje žele li seliti iz Rame, rekoše: „Ne daj Bože! Ne, hvala, najradije bismo ostali svoj na svome, dok ne umremo, raditi ovdje i ostati. Ovo je naš dom, proizvodimo svoju hranu, imamo sve svoje.“
Sigurna sam da nas sve raduju vrijedni ljudi našeg kraja koji ne sjede prekriženih ruku nego rade ono što mogu i ostaju na svojoj djedovini.
Šimi čestitamo na ideji, jer nama u Rami zbilja treba netko tko će nam uređivati zarasle njive, livade, voćnjake.
Ukoliko trebate neke od navedenih usluga, možete dobiti detaljne informacije na broj mobitela 063 / 027-572
Pripremila: Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
Nažalost, zbog iseljavanja ljudi zapuštenost možemo donekle razumjeti, ljudi nemaju vremena brinuti o svojoj očevini.
Potreba stvara razne prilike, tako je i ta dala priliku za pokretanje pružanja usluge održavanja i uređivanja zemlje. Razgovor sa Šimunom bio je poticajan i ohrabrujući, jer je jedan od rijetkih koji svoj trud, rad i vrijeme želi provesti radeći na rodnoj grudi.
Šimun je automehaničar i tehničar cestovnog prometa. Radio je u Graditelju svratišta, Komgradu, a trenutno radi kao vatrogasac u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu „Rama“ i uživa u održavanju zelenih površina. Šimun je oduvijek bio zaljubljenik u rad na njivi. Uz djeda je zavolio voćarstvo, a uz mamu cvijeće –tako se rodila ljubav od trećeg osnovne prema prirodi i radu. Trn se iz malena oštri-rekli bi naši stari.
O samoj ideji i početcima svoga rada priča nam:
„Ideja se rodila 2020. kada sam kupio malčer da mogu održavati svoj voćnjak, a onda su me i drugi počeli tražiti da im uređujem. Tako je pomalo krenulo. Posao se povećavao. Počeo sam čisti obrve, uređivati dvorišta, okućnice. Od ljetos orezujem žive ograde, voće. U svojoj ponudi imam i prskanje, navodnjavanje, zaštitu voća, uglavnom pokrivam u voćarstvu skoro sve.“
Dok se mnogi žale da nema posla, Šimun kaže: „Posla ima, Bogu hvala. Koliko ćemo stići raditi, vidjet ćemo. Tome svjedoči i supruga koja obavlja „posao tajnice“, kumovi, rodbina jer sam uz svu potrebnu mehanizaciju i alate, ne bih mogao stići.“
Reakcije ljudi pozitivne
„Ljudi su pozitivno iznenađeni. Dobro da se netko toga sjetio-znaju komentirati. Dosta je ljudi koji nisu u Rami, a žele održavati svoju djedovinu, a oni koji u Ramu na godišnji dolaze, žele da je uredno oko kuće kad dođu.“
Potražnja za uslugama najveća je ljeti.
„Sezona kosidbe počinje oko polovine lipnja pa sve do Velike Gospe, no za orezivanje počinje i prije.“
Šimun navodi velike mogućnosti za pomoć mladim poljoprivrednicima i mladima koji žele ostati na selu iz federalnih i županijskih ministarstva.
„Poticaji su od ove godine za nove mlade poljoprivrednike omogućeni čak 100%, naravno taj poticaj zbilja treba biti namjenski opravdan, a za druge 50-70%.“
Zadnjih nekoliko mjeseci svoje usluge prezentira preko društvenih mreža
„Stariji ljudi ne koriste Internet. Za njih je glavni medij preporuka od usta do usta, kad čuju i vide. Kad radim u nekom selu, samo vidim kako dolaze babe i pitaju kad ćeš meni pokositi i urediti njivu. Dnevno znam prijeći 10 njiva. Tijekom cjelodnevnog rada teško je zapamtiti kada i gdje trebam, tada uskače supruga i vrijedno bilježi sve termine i dogovore.“
Radeći ovaj posao naš sugovornik uviđa da je mnogo zapuštenih njiva:
„Zarasle su toliko da ne možeš njima proći. Ljudi koji su otišli, mogu dati u najam onima koji su ostali pa ne bi bilo toliko zapuštenog. Zamislite samo da se to zapali! Došlo bi do kuća i, ne daj Bože, tragedije. Naš način rada ne šteti ni zemlji ni okolišu. Naprotiv! Kad kosimo voćnjak, mi dajemo voćnjaku prehranu. Trava se samelje i pretvara u đubrivo. Ljudi koji pale travnjake, uništavaju gornji sloj humusa i treba mu određeno vrijeme da se oporavi, a uz to još zagađuju zrak i mogu izazvati požare.“
Šimunu ovo nije prvi izvor prihoda, nego uistinu dodatni, kao osnovna zarada ne bi se isplatilo jer je posao ipak sezonski.
„Naplata je u skladu s mjestom u kojem živimo, niža nego u drugim sredinama. Naplata ide po satu, npr. radni sat traktora, sat je 50 km, trimeri rade na gorivo, parkovska kosilica na kvadrate. Tako je najpoštenije, rezidba žive ograde ide po dužnom metru“ -kazao je Šimo za portal Rama-Prozor.info
Kao i svaki posao, i ovaj ima teškoće, a Šimi je najteže naći vrijedne radnike;
„Teško naći radnika, jednostavno ljudi neće. Ako hoće, kad vidim kako radi, bolje da ne rade. U nas ti se u Rami sastanu i zaključe ne isplati se ništa raditi, a isplati se u kavani sjediti i piti; pa kažu zašto ne možemo dalje. Nama očito mentalni sklop nije u redu, uljuljali se. Ramu su dosta srušile njemačke marke i mirovine. Na kriv način su nadomještale nedostatak očeva koji su radili u inozemstvu. Danas bi svi za tri dana da steknu što više pa da budu gazde. Nitko se nije obogatio preko noći.“
S ljudima je uvijek izazovno. Važno je imati svoj cilj i raditi.
Na pitanje žele li seliti iz Rame, rekoše: „Ne daj Bože! Ne, hvala, najradije bismo ostali svoj na svome, dok ne umremo, raditi ovdje i ostati. Ovo je naš dom, proizvodimo svoju hranu, imamo sve svoje.“
Sigurna sam da nas sve raduju vrijedni ljudi našeg kraja koji ne sjede prekriženih ruku nego rade ono što mogu i ostaju na svojoj djedovini.
Šimi čestitamo na ideji, jer nama u Rami zbilja treba netko tko će nam uređivati zarasle njive, livade, voćnjake.
Ukoliko trebate neke od navedenih usluga, možete dobiti detaljne informacije na broj mobitela 063 / 027-572
Pripremila: Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
