Klas po klas nastaje snop, zrno po zrno, goniti u mlinu na rijeku Ramu, a potom majčine ruke mijese brašno i za tren pogača je na stolu.
I dok vrijeme neumorno čini svoje, a tehnologija napreduje iz dana u dan, nismo ni svjesni da čovjeka hrani zemlja.
Dok neobrađene njive stoje kao „mrtvi kapitali“, vlada kukanje i nerad, no nađe se poneki marljivi Ramljak koji „ne prati trend kukanja i nerada“, nego radom gleda i stvara bolju budućnost.
Tekst: Božana Ostojić; Foto: www.rama-prozor.info
