Jedan od najatraktivnijih igrača koji je ikad harao nogometnim terenom Ronaldo de Assis Morreira Gaucho ili u svijetu poznatiji kao Ronaldinho danas slavi 37. rođendan.
Ono što je ovaj brazilski čarobnjak radio na terenima nikoga nije ostavljalo ravnodušnim pa je tako jedan od rijetkih igrača Barcelone kojem se Santiago Bernabeu naklonio i zapljeskao.
Nadimak Ronaldinho dobio je jer je najčešće bio najmanji u mlađim danima u Brazilu gdje je počeo igrati već s osam godina. Svoju nogometnu karijeru započeo je u Gremio de Porto Alegru, gdje ga je njegov prirodni talent uskoro doveo u centar pažnje brazilske nogometne javnosti. Tokom četiri sezone Ronaldinho je izborio svoje mjesto i u reprezentaciji Brazila, s kojom je osvojio Copa Americu 1999. godine, postigavši šest golova.
Ronaldinho je 2001. godine odlučio iskušati sreću u europskom nogometu te je potpisao ugovor za francuski PSG. Iako nije uspio doći do trofeja za vrijeme igranja u Parizu, Ronaldinho je nastavio pobjeđivati u dresu reprezentacije, osvojivši naslov pobjednika Svjetskog prvenstva 2002. u Japanu i Južnoj Koreji.
Potom je Ronaldinho potpisao ugovor s Barcelonom, prateći korake mnogih sunarodnjaka koji su imali uspješne karijere u katalonskom klubu kao što su Ronaldo, Romario i Rivaldo. Navijači su bili oduševljeni Ronaldinhovim magičnim nogometnim talentom, a njegova sposobnost da u potpunosti promijeni tijek igre veličanstvenim solo-prodorima pretvorila ga je u nogometnu ikonu novog stoljeća.
Dva puta zaredom osvojio je laskave titule najboljeg svjetskog igrača, FIFA World Player 2004. i 2005., te Zlatnu loptu 2005., a postao je vođa moćnog Brazila, s kojim je osvojio titulu pobjednika Kupa konfederacija u Njemačkoj 2005. godine.
Brazilski veznjak 2008. godine potpisao je trogodišnji ugovor za Milan za iznos od 21 milion eura, a italijanski klub mu je također dozvolio nastup za brazilsku olimpijsku reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Pekingu.
Prijelazom u brazilski prvoligaš Clube de Regatas do Flamengo 2011. godine vratio se u reprezentaciju zbog veoma dobre sezone, a od 2012. je član Atletico Mineira, s kojim u ljeto 2013. osvaja najprestižnije klupsko takmičenje u Južnoj Americi, Copa Libertadores.
Ronaldinhu je 31. decembra 2013. istekao ugovor s Atlético Mineirom, ali ga je nakon neuspješnog pronalaska novog kluba, ponovo potpisao 9. januara 2014. Iste godine potpisao je dvogodišnji ugovor s meksičkim prvoligašem Querétarom, ali nakon samo jedne sezone u klubu, Brazilac je napustio redove meksičkog kluba.
Prije dvije godine potpisao je za brazilski klub Fluminense u kojem se zadržao tek devet službenih utakmica.
Mnogi su mišljena da je mogao dugo vladati svjetskim nogometom, ali Ronaldinho je bio poseban. Volio je zabave i noćni život te ako mu se nije igralo, tu niko ništa nije mogao.
Ipak, kad je bio na vrhuncu, njemu nisu mogli ništa.
Ono što je ovaj brazilski čarobnjak radio na terenima nikoga nije ostavljalo ravnodušnim pa je tako jedan od rijetkih igrača Barcelone kojem se Santiago Bernabeu naklonio i zapljeskao.
Nadimak Ronaldinho dobio je jer je najčešće bio najmanji u mlađim danima u Brazilu gdje je počeo igrati već s osam godina. Svoju nogometnu karijeru započeo je u Gremio de Porto Alegru, gdje ga je njegov prirodni talent uskoro doveo u centar pažnje brazilske nogometne javnosti. Tokom četiri sezone Ronaldinho je izborio svoje mjesto i u reprezentaciji Brazila, s kojom je osvojio Copa Americu 1999. godine, postigavši šest golova.
Ronaldinho je 2001. godine odlučio iskušati sreću u europskom nogometu te je potpisao ugovor za francuski PSG. Iako nije uspio doći do trofeja za vrijeme igranja u Parizu, Ronaldinho je nastavio pobjeđivati u dresu reprezentacije, osvojivši naslov pobjednika Svjetskog prvenstva 2002. u Japanu i Južnoj Koreji.
Potom je Ronaldinho potpisao ugovor s Barcelonom, prateći korake mnogih sunarodnjaka koji su imali uspješne karijere u katalonskom klubu kao što su Ronaldo, Romario i Rivaldo. Navijači su bili oduševljeni Ronaldinhovim magičnim nogometnim talentom, a njegova sposobnost da u potpunosti promijeni tijek igre veličanstvenim solo-prodorima pretvorila ga je u nogometnu ikonu novog stoljeća.
Dva puta zaredom osvojio je laskave titule najboljeg svjetskog igrača, FIFA World Player 2004. i 2005., te Zlatnu loptu 2005., a postao je vođa moćnog Brazila, s kojim je osvojio titulu pobjednika Kupa konfederacija u Njemačkoj 2005. godine.
Brazilski veznjak 2008. godine potpisao je trogodišnji ugovor za Milan za iznos od 21 milion eura, a italijanski klub mu je također dozvolio nastup za brazilsku olimpijsku reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Pekingu.
Prijelazom u brazilski prvoligaš Clube de Regatas do Flamengo 2011. godine vratio se u reprezentaciju zbog veoma dobre sezone, a od 2012. je član Atletico Mineira, s kojim u ljeto 2013. osvaja najprestižnije klupsko takmičenje u Južnoj Americi, Copa Libertadores.
Ronaldinhu je 31. decembra 2013. istekao ugovor s Atlético Mineirom, ali ga je nakon neuspješnog pronalaska novog kluba, ponovo potpisao 9. januara 2014. Iste godine potpisao je dvogodišnji ugovor s meksičkim prvoligašem Querétarom, ali nakon samo jedne sezone u klubu, Brazilac je napustio redove meksičkog kluba.
Prije dvije godine potpisao je za brazilski klub Fluminense u kojem se zadržao tek devet službenih utakmica.
Mnogi su mišljena da je mogao dugo vladati svjetskim nogometom, ali Ronaldinho je bio poseban. Volio je zabave i noćni život te ako mu se nije igralo, tu niko ništa nije mogao.
Ipak, kad je bio na vrhuncu, njemu nisu mogli ništa.
