Nakon produženja zabrane izvoza oblovine i peleta do 31. siječnja 2023. godine postoje i viđenja da bi zabranu, posebno oblovine, trebalo i produžiti kako bismo zaštitili domaće proizvođače koji finaliziraju drvo.
Zemlja koja izvozi cijepano drvo, a ne finalni proizvod ima ogroman problem jer time uskraćuje sirovinu za drvnu industriju.
Odluku Vijeća ministara BiH o zabrani izvoza oblovine treba produžiti kako bismo mogli da sagledamo efekte zabrane, te da bi organizirali unutarnje tržište i prije svega osigurali kvalitetnu sirovinu industriji namještaja, kažu za BHRT iz Vanjskotrgovinske komore BiH.
Zdravko Marinković, predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH naglašava kako domaći proizvođači nemaju kvalitetnu sirovinu zbog jeftinog izvoza.
Nije dobra situacija da naše nacionalno bogatstvo koje se ogleda u drvetu izvozimo po vrlo niskim cijenama, a da pri tome naši proizvođači koji finaliziraju to drvo nemaju kvalitetnu sirovinu i ne mogu ostvariti što bolje učinke po svoje tvrtke, a time i po BiH ukoliko znamo da se kroz finalizaciju drveta postižu jako, jako visoki učinci i mogu postići jako visoke cijene u izvozu, kazao je.
U nedostatku otpada iz pilana i drugih sektora drvoprerađivačke industrije, a zbog velike potražnje za peletom čitavi trupci sijeku se i melju u manje komade i od njih se pravi pelet, što za sobom ostavlja nepopravljivu štetu.
Dakle to za sobom ostavlja nepopravljivu štetu s aspekta ekologije, a svakako i sa stanovišta da za druge sudionike u drvnoprerađivačkoj industriji u našoj državi, recimo za proizvođače namještaja i za proizvođače ogrjeva ne ostaje dovoljno sirovine, jer se sve melje u pelet, Muahmed Helać, menadžer tvrtke za proizvodnju peleta.
Zahvaljujući neuređenim odnosima u Šumarijama prevelike količine cijepanog drveta završavaju na stranom tržištu. Da bi se taj problem kompenzirao pažnja je usmjerena na pelet, smatra profesor na strojarskom fakultetu u Banja Luci Petar Gvero.
Cijepano drvo je nešto na šta se domaće ruralno stanovništvo malo mjesta prirodno oslanjalo. Mislim imate situacije da zahvaljujući tome što jedan dio gospodarstvenika profitira od toga. Znači ustvari uskratili ste i nenormalno poskupili resurs na kojem su se ljudi tradicionalno grijali. Imate situacije u mjestima u kojima leže na drvetu da ne možete kupiti drvo za ogrjev za pola godine, evo za duže vremensko razdoblje, znači dogodio se neki ogroman poremećaj, Petar Gvero, Strojarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci.
Šume su zaista naše nacionalno blago i ne smijemo ih krčmiti bez ikakvog razloga, imamo sad zabranu izvoza oblovine, zašto mi tu zabranu nismo dobili prije 10- 20 godina, kazao je Anes Podić, iz Udruge “Eko akcija”.
Sadnja i pošumljavanje doprinos je očuvanju šumskog bogatstva. Ipak, problem treba rješavati institucionalno, poručuju iz Udruženja građana Ruke i “Lets Do It”.
Najveći problem sa šumama u BiH je nekontrolirana sječa i to nam sve daje nadu da će se problem rješavati, da ćemo imati za par godina jedan univerzalni sustavni zakon, Lajla Žalić iz Udruge građana “Ruke”i “Lets Do It”.
U Vanjskotrgovinskoj komori BiH se nadaju da će i entitetske vlade zajedno s javnim poduzećima koja gospodare šumama sagledati ovu problematiku i u budućem vremenu osigurati da se primarno zadovoljavaju potrebe za kvalitetnim trupcima za domaću industriju. Smatraju da se tržišni viškovi ovakvih proizvoda kad se zadovolje domaće potrebe daju u prodaju, pa i na trećim tržištima uz odgovarajuće fiskalne prihode koje bi država mogla po toj osnovi kroz razne poreze naplatiti.
Zemlja koja izvozi cijepano drvo, a ne finalni proizvod ima ogroman problem jer time uskraćuje sirovinu za drvnu industriju.
Odluku Vijeća ministara BiH o zabrani izvoza oblovine treba produžiti kako bismo mogli da sagledamo efekte zabrane, te da bi organizirali unutarnje tržište i prije svega osigurali kvalitetnu sirovinu industriji namještaja, kažu za BHRT iz Vanjskotrgovinske komore BiH.
Zdravko Marinković, predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH naglašava kako domaći proizvođači nemaju kvalitetnu sirovinu zbog jeftinog izvoza.
Nije dobra situacija da naše nacionalno bogatstvo koje se ogleda u drvetu izvozimo po vrlo niskim cijenama, a da pri tome naši proizvođači koji finaliziraju to drvo nemaju kvalitetnu sirovinu i ne mogu ostvariti što bolje učinke po svoje tvrtke, a time i po BiH ukoliko znamo da se kroz finalizaciju drveta postižu jako, jako visoki učinci i mogu postići jako visoke cijene u izvozu, kazao je.
U nedostatku otpada iz pilana i drugih sektora drvoprerađivačke industrije, a zbog velike potražnje za peletom čitavi trupci sijeku se i melju u manje komade i od njih se pravi pelet, što za sobom ostavlja nepopravljivu štetu.
Dakle to za sobom ostavlja nepopravljivu štetu s aspekta ekologije, a svakako i sa stanovišta da za druge sudionike u drvnoprerađivačkoj industriji u našoj državi, recimo za proizvođače namještaja i za proizvođače ogrjeva ne ostaje dovoljno sirovine, jer se sve melje u pelet, Muahmed Helać, menadžer tvrtke za proizvodnju peleta.
Zahvaljujući neuređenim odnosima u Šumarijama prevelike količine cijepanog drveta završavaju na stranom tržištu. Da bi se taj problem kompenzirao pažnja je usmjerena na pelet, smatra profesor na strojarskom fakultetu u Banja Luci Petar Gvero.
Cijepano drvo je nešto na šta se domaće ruralno stanovništvo malo mjesta prirodno oslanjalo. Mislim imate situacije da zahvaljujući tome što jedan dio gospodarstvenika profitira od toga. Znači ustvari uskratili ste i nenormalno poskupili resurs na kojem su se ljudi tradicionalno grijali. Imate situacije u mjestima u kojima leže na drvetu da ne možete kupiti drvo za ogrjev za pola godine, evo za duže vremensko razdoblje, znači dogodio se neki ogroman poremećaj, Petar Gvero, Strojarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci.
Šume su zaista naše nacionalno blago i ne smijemo ih krčmiti bez ikakvog razloga, imamo sad zabranu izvoza oblovine, zašto mi tu zabranu nismo dobili prije 10- 20 godina, kazao je Anes Podić, iz Udruge “Eko akcija”.
Sadnja i pošumljavanje doprinos je očuvanju šumskog bogatstva. Ipak, problem treba rješavati institucionalno, poručuju iz Udruženja građana Ruke i “Lets Do It”.
Najveći problem sa šumama u BiH je nekontrolirana sječa i to nam sve daje nadu da će se problem rješavati, da ćemo imati za par godina jedan univerzalni sustavni zakon, Lajla Žalić iz Udruge građana “Ruke”i “Lets Do It”.
U Vanjskotrgovinskoj komori BiH se nadaju da će i entitetske vlade zajedno s javnim poduzećima koja gospodare šumama sagledati ovu problematiku i u budućem vremenu osigurati da se primarno zadovoljavaju potrebe za kvalitetnim trupcima za domaću industriju. Smatraju da se tržišni viškovi ovakvih proizvoda kad se zadovolje domaće potrebe daju u prodaju, pa i na trećim tržištima uz odgovarajuće fiskalne prihode koje bi država mogla po toj osnovi kroz razne poreze naplatiti.
