Na jednoj strani svi oni kojima je Hrvatska i Vukovar na srcu, a na drugoj su šačica onih kojima je hrvatska „slučajna država“!
Gledajući vukovarske Kolone iz 1991. i 2013. vidjele su se sličnosti.
1991.na jednoj strani su bili oni koji su voljeli i branili Vukovar ali ga na žalost nisu mogli obraniti pa su morali poniženi napustiti svoj grad, oni koji su imali tu sreću.
Na drugoj strani su bili oni naoružani, bradati, s mržnjom u očima i uvredljivim pjesmama na usnama, s četničkim zastavama i krvavim rukama!
Prvi su, iako poniženi, koračali s nadom u budućnost, s vjerom da je ovo samo jedna ružna dionica životnog puta, da ih poslije ovog ipak čeka budućnost!
Drugi su ih progonili s trenutačnim trijumfom u svojim krvavim očima, ali bez vjere i nade u bolje sutra!
Dvadeset i dvije godine poslije slika identična, na jednoj strani nepregledna Kolona Hrvata koji su došli iskreno pokloniti se žrtvama Vukovara.
Nije bilo mjesta na kugli zemaljskoj gdje žive Hrvati da nije barem netko došao u Vukovar.
Nije bilo dvojbe ni među braniteljima ni među generalima, a ni među običnim hrvatskim pukom u koju Kolonu stupiti, svi su s ponosom koračali u Koloni za Vukovar.
Lijepo je bilo vidjeti kako su Hrvati jedinstveni, neki čudni osjećaji su prolazili kroz hrvatske duše i srca i čudni valovi su kružili kroz vene kojima teče hrvatska krv!
Taj se osjećaj ne može opisati, to se samo može doživjeti.
Nema slova ni riječi kojima bi se to dalo dočarati, to je jednostavno nešto što se samo doživi!
Na drugoj strani su šačica onih što vladaju Hrvatskom, šačica onih što nikada nisu bili za Hrvatsku, a Hrvatska im je sredstvo za vladanje i bogaćenje!
To je šačica Udbaša, Srba, Jugoslavena sa ponekim hrvatskim izrodom koja me neodoljivo podsjeća na one iz 1991.što su sa puškama i bradama pobili i protjerali Hrvate iz Vukovara!
Tužnog li prizora kad ta šačica vlastodržaca izlazi iz Kolone jer je shvatila da ne pripada tu!
Ljudi koji drže do obraza i časti isti bi se čas povukli s vlasti, povukli bi se iz politike uopće i u dubokoj samoći propitivali svoju savjest i razloge koji ih odvojiše od Kolone sjećanja!
Hrvati su im pokazali da ni njima ni ćirilici nije mjesto u Vukovaru, ne barem za još stotinjak godina!
Oni zlonamjerni špekuliraju o dvije Kolone!
A istina je jedna, a to je; bila je Kolona sjećanja od stotinjak tisuća Hrvata koji su dali svima do znanja čiji je Vukovar!
I bila je skupina od stotinjak petokolonaša koji su htjeli opet “razrušiti“ Vukovar!
Ako se njih može nazvati Kolonom onda samo i jedino "Petom kolonom" što i jesu!!!
Ivan Filipović