Proces bioproizvodnje, koji su osmislili istraživači s Tehnološkog instituta u Georgiji koristio bi tri izvora kojima obiluje Crveni planet: ugljični dioksid, sunčevu svjetlost i zamrznutu vodu, dok bi se dvije vrste mikroba dovodile sa zemlje. Cijanobakterije (alge) uzimale bi CO2 iz atmosfere Marsa i koristile Sunčevu svjetlost za stvaranje šećera. Bakterije E. coli bi te šećere pretvarale u pogonsko gorivo za rakete i druge pogonske uređaje.
Takvo "marsovsko gorivo", 2,3-butandiol, već postoji i na Zemlji se koristi za izradu polimera u proizvodnji guma, a cijeli proces opisan je u članku objavljenom u časopisu Nature Communications.
Planirano je da raketni motori budu pogonjeni metanom i tekućim kisikom (LOX). Toga tamo nema, što znači da bi ih trebalo transportirati sa Zemlje kako bi napajali letjelicu za povratak u orbitu Marsa. A taj je prijevoz izuzetno skup: procjenjuje se da bi prijevoz potrebnih 30 tona metana i LOX-a koštao oko 8 milijardi dolara, prenosi Bug.
Kako bi smanjila ovaj trošak, NASA je predložila korištenje kemijske katalize za pretvaranje Marsovog ugljičnog dioksida u LOX, dok bi se metan i dalje transportirao sa Zemlje.
Kao alternativu, istraživači Georgia Techa predlažu biotehnološku strategiju temeljenu na korištenju resursa in situ (bio-ISRU) koja može proizvesti pogonsko gorivo i LOX iz CO2.
Istraživači kažu da bi izrada pogonskog goriva na Marsu korištenjem marsovskih resursa mogla pomoći u smanjenju troškova misije. Uz to, bio-ISRU proces stvara višak čistog kisika koji bi se mogao izdvojiti za druge svrhe, na primjer podršku ljudskoj kolonizaciji Marsa.
Takvo "marsovsko gorivo", 2,3-butandiol, već postoji i na Zemlji se koristi za izradu polimera u proizvodnji guma, a cijeli proces opisan je u članku objavljenom u časopisu Nature Communications.
Planirano je da raketni motori budu pogonjeni metanom i tekućim kisikom (LOX). Toga tamo nema, što znači da bi ih trebalo transportirati sa Zemlje kako bi napajali letjelicu za povratak u orbitu Marsa. A taj je prijevoz izuzetno skup: procjenjuje se da bi prijevoz potrebnih 30 tona metana i LOX-a koštao oko 8 milijardi dolara, prenosi Bug.
Kako bi smanjila ovaj trošak, NASA je predložila korištenje kemijske katalize za pretvaranje Marsovog ugljičnog dioksida u LOX, dok bi se metan i dalje transportirao sa Zemlje.
Kao alternativu, istraživači Georgia Techa predlažu biotehnološku strategiju temeljenu na korištenju resursa in situ (bio-ISRU) koja može proizvesti pogonsko gorivo i LOX iz CO2.
Istraživači kažu da bi izrada pogonskog goriva na Marsu korištenjem marsovskih resursa mogla pomoći u smanjenju troškova misije. Uz to, bio-ISRU proces stvara višak čistog kisika koji bi se mogao izdvojiti za druge svrhe, na primjer podršku ljudskoj kolonizaciji Marsa.
