Iz nekoliko posljednjih javnih istupa federalnog ministra Reufa Bajrovića, može se zaključiti da kriza unutar vladajuće tročlane koalicije ne samo da nije prevladana nego je i dodatno zaoštrena. Mada se na predposljednjoj sjednici Vlade Federacije BiH ministarski tim Demokratske fronte nije usprotivio odlukama većine nego je bio suzdržan, Bajrović je nekoliko dana nakon sjednice, vjerojatno nakon dodatnih konsultacija sa svojim mentorima iz sjene, otvoreno rekao da odluke federalne Vlade ne treba uzimati zaozbiljno (!) i najavio vlastitu, paralelnu akciju kojom namjerava anulirati zaključke Vlade usvojene nadmoćnom većinom ministarskih glasova.
Usvojene odluke su nelegalne, ustvrdio je ministar Bajrović, i najavio da će raditi po svom planu, ne obazirući se na stavove federalne Vlade čiji je član.
„Kao resorni ministar moram stati u obranu zakona i stoga ću i službeno obavijestiti relevantne instance u Aluminiju i EP HZHB da odluke vlade u ovom slučaju nemaju pravno utemeljenje i da ih ne treba uzimati zaozbiljno“, ustvrdio je ministar Bajrović, uz opasku da stječe dojam kako koalicijski partneri, SDA i HDZ, nisu pretjerano zagrijani za ekonomske reforme nego su „isključivo zainteresirani za kadriranje i raspodjelu postojećeg državnog kolača“.
Četiri godine ranije, kada je SDP šest mjeseci nakon izbora uspio okupiti platformašku Vladu, provedena je najveća kadrovska čistka u javnim poduzećima nakon rata, a kadrovskom metlom, u tom trenutku, pored Zlatka Lagumdžije i Nermina Nikšića, upravljao je i Reuf Bajrović. Za nepuna tri mjeseca pometeno je skoro 500 direktora, članova uprava i nadzornih odbora u javnim poduzećima, i ne samo u poduzećima koja su poslovala s gubitkom nego i onim poduzećima koja su poslovala solidno, s velikim neto profitom, podsjeća Slobodna Bosna.
U toj neviđenoj jagmi za državne resurse, ni sam Bajrović nije prošao loše -izabran je za privremenog člana Nadzornog odbora profitabilne kompanije, Tvornice duhana Sarajevo. Prvo i jedino što je kao predstavnik državnog kapitala uradio u FDS-u bio je zahtjev direktoru Edinu Mulahasanoviću da nekoliko pozicija u upravi kompanije prepusti SDP-u i da marketinško oglašavanje FDS-a koordiniraju dvije stranke – SDA i SDP – u omjeru „fifti-fifti“, piše SB.
Upravo je tada, baš na tom zahtjevu, tvrdi SB , došlo do prvih nesuglasica između koalicijskih partnera SDP-a i SDA, koje su kasnije prerasle u otvoreni sukob prouzročivši vjerojatno najveću krizu federalne vlasti nakon rata. Da apsurd bude potpun, Nadzorni odbor FDS-a tada je izabran na „telefonskoj sjednici“ koju je inicirao resorni ministar Jerko Ivanković.
Mada se deklarativno poziva na zakonske odredbe, ministar Bajrović danas zapravo pokušava uraditi isto što je s Lagumdžijom i Nikšićem već uradio četiri godine ranije.
U najkraćem, pokušava eliminirati Vladu Federacije BiH kako bi mogao sam kadrirati u resoru koji obuhvata 27 javnih kompanija iz sektora energije, rudarstva i industrije. To je testirani model platfotmaške vlade koji je rezultirao do tada neviđenim procvatom nepotizma: resorni ministri su na istaknuta mjesta u javnim kompanijama postavljali svoju braću, rođake, prijetelje, kumove… a, što je još gore, taj je model doveo do najvećih gubitaka u javnim i državnim kompanijama, čak i u onima koje su ranije poslovale solidno, poput mostarskog Aluminija ili Elektroprivrede HZHB, piše Slobodna Bosna.
Usvojene odluke su nelegalne, ustvrdio je ministar Bajrović, i najavio da će raditi po svom planu, ne obazirući se na stavove federalne Vlade čiji je član.
„Kao resorni ministar moram stati u obranu zakona i stoga ću i službeno obavijestiti relevantne instance u Aluminiju i EP HZHB da odluke vlade u ovom slučaju nemaju pravno utemeljenje i da ih ne treba uzimati zaozbiljno“, ustvrdio je ministar Bajrović, uz opasku da stječe dojam kako koalicijski partneri, SDA i HDZ, nisu pretjerano zagrijani za ekonomske reforme nego su „isključivo zainteresirani za kadriranje i raspodjelu postojećeg državnog kolača“.
Četiri godine ranije, kada je SDP šest mjeseci nakon izbora uspio okupiti platformašku Vladu, provedena je najveća kadrovska čistka u javnim poduzećima nakon rata, a kadrovskom metlom, u tom trenutku, pored Zlatka Lagumdžije i Nermina Nikšića, upravljao je i Reuf Bajrović. Za nepuna tri mjeseca pometeno je skoro 500 direktora, članova uprava i nadzornih odbora u javnim poduzećima, i ne samo u poduzećima koja su poslovala s gubitkom nego i onim poduzećima koja su poslovala solidno, s velikim neto profitom, podsjeća Slobodna Bosna.
U toj neviđenoj jagmi za državne resurse, ni sam Bajrović nije prošao loše -izabran je za privremenog člana Nadzornog odbora profitabilne kompanije, Tvornice duhana Sarajevo. Prvo i jedino što je kao predstavnik državnog kapitala uradio u FDS-u bio je zahtjev direktoru Edinu Mulahasanoviću da nekoliko pozicija u upravi kompanije prepusti SDP-u i da marketinško oglašavanje FDS-a koordiniraju dvije stranke – SDA i SDP – u omjeru „fifti-fifti“, piše SB.
Upravo je tada, baš na tom zahtjevu, tvrdi SB , došlo do prvih nesuglasica između koalicijskih partnera SDP-a i SDA, koje su kasnije prerasle u otvoreni sukob prouzročivši vjerojatno najveću krizu federalne vlasti nakon rata. Da apsurd bude potpun, Nadzorni odbor FDS-a tada je izabran na „telefonskoj sjednici“ koju je inicirao resorni ministar Jerko Ivanković.
Mada se deklarativno poziva na zakonske odredbe, ministar Bajrović danas zapravo pokušava uraditi isto što je s Lagumdžijom i Nikšićem već uradio četiri godine ranije.
U najkraćem, pokušava eliminirati Vladu Federacije BiH kako bi mogao sam kadrirati u resoru koji obuhvata 27 javnih kompanija iz sektora energije, rudarstva i industrije. To je testirani model platfotmaške vlade koji je rezultirao do tada neviđenim procvatom nepotizma: resorni ministri su na istaknuta mjesta u javnim kompanijama postavljali svoju braću, rođake, prijetelje, kumove… a, što je još gore, taj je model doveo do najvećih gubitaka u javnim i državnim kompanijama, čak i u onima koje su ranije poslovale solidno, poput mostarskog Aluminija ili Elektroprivrede HZHB, piše Slobodna Bosna.
