Orah spada u grupu voćaka s jezgrastim plodovima. Orah je voćka visoke biološke vrijednosti i deficitaran je na domaćem i svjetskom tržištu.
Najviše se gaji u Indiji, Kini, Mandzuriji zatim u predjelima od Himalaja do Sibira na obroncima Kavkaza, u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, tj. uglavnom u umjereno-toplim oblastima gdje redovno rađa, a ima ga i na dalekom sjeveru gdje formira samo vegetativne organe.
Pored mnogih korisnih osobina koje orah posjeduje u daljem dijelu teksta govorit ćemo o njegovim negativnim osobinama.
Orah – depresivno drvo
Još od davnina naši preci smatrali su orah depresivnim drvetom i vjerovali da se najviše samoubojstava događalo baš pod njim.
Iako bi danas mnogi rekli da je takvo shvaćanje bilo zasnovano na praznovjerju, suvremena istraživanja ipak ukazuju na određene mane ove biljke.
O čemu je riječ?
Orah sadrži kemikaliju koja se zove hidrojuglon koju izlučuje iz korijena u tlo. Ove kemikalije ima i u lišću te drugim dijelovima oraha – grančicama, kori, cvijetu, ovojnici plodova.
Kemikalija hidrojuglon koja inače nije otrovna, u dodiru s kisikom oksidira u visokotoksični juglon.
Osjetljivije biljke koje su uzgajane u blizini oraha zbog toga venu, žute ili uopće ne napreduju u rastu jer im juglon sprječava dotok potrebne energije za metaboličku aktivnost.
Uz sve prethodno rečeno treba zapamtiti: ne sadite orah blizu kuće!
Osim što zaklanja svjetlost orah ima izuzetno jak korijen koji može često da podigne i beton oko ili ispod kuće.
Stručnjaci savjetuju da orah ne treba saditi ni blizu parkinga pa ni kuće zbog temelja.
Naime, njegov korijen ide i do pet metara u dubinu.
Što uzgajati, a što ne ispod oraha?
Također, u blizini oraha treba uzgajati bilje koje nije osjetljivo na juglon, odnosno, izbjegavati sijati i saditi ono koje je osjetljivo.
Povrće osjetljivo na juglon: paradajz, paprika, krumpir, patlidžan, kupus, šparoga, rabarbara.
Cvijeće: petunija, narcis (zelenkada), krizantema, hortenzija, ljiljani, azalea, biljke iz porodice Ericaceae, Potentilla spp.
Stabla: jabuka, kruška, višnja, kupina, borovnica, bijeli bor, crveni bor.
Biljke koje nisu toliko osjetljive su kukuruz su grah, luk, repa, mrkva, tikvice, vinova loza, breskva, nektarina, trešnja, šljiva, japanski javor, neven i druge.
Ako baš morate uzgajati bilje u blizini oraha, tada je rješenje u povišenim gredicama. Važno je osigurati dobru drenažu i uklanjati cvjetove, lišće i druge dijelove oraha s gredica.
Treba li gajiti orah u mješovitim zasadima?
S obzirom na to da se mnoge sorte oraha sade na velikim razmacima, velika površina zemljišta ostaje neiskorištena duže vremensko razdoblje. Iz Grenbola u Francuskoj je potekla inicijativa za kombinirano gajenje iste sorte kalemljene na običnom i crnom orahu.
Sorte kalmljene na običnom orahu sade se na rastojanju 12x12m, a na crnom 6x6m između redova i u redu. Pošto sorte na crnom orahu žive 25-30 godina poslije tog razdoblja se krče i ostaju samo sorte kalemljene na običnom čiji je vijek znatno duži.
Korać (1985)preporučuje gajenje kajsije kao potkulture u zasadima oraha sa 400 stabala po ha. Osim kajsije, u zasadima oraha se može gajiti breskva koja praktično čitav životni vijek može postići kao potkultura.
Postoje podaci da se u okolini Čačka, u nekim individualnim zasadima odaha, gaji se šljiva. Potkulture mogu biti višnja i ljeska.
Mogu se gajiti i jagodaste voćne vrste – malina, kupina, jagoda, ribizla – u vidu pantljika, ali je zbog truležnice žila, kojima su spomenute biljke domaćini, potrebno povesti računa da patljike ne budu preblizu stabla.
Osim pomenutih kultura, u zasadima oraha se do određenog vremena mogu gajiti neškodljive ratarske i povrtarske biljke kao uzrodice.
Izvor: AgroSavjet
Najviše se gaji u Indiji, Kini, Mandzuriji zatim u predjelima od Himalaja do Sibira na obroncima Kavkaza, u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, tj. uglavnom u umjereno-toplim oblastima gdje redovno rađa, a ima ga i na dalekom sjeveru gdje formira samo vegetativne organe.
Pored mnogih korisnih osobina koje orah posjeduje u daljem dijelu teksta govorit ćemo o njegovim negativnim osobinama.
Orah – depresivno drvo
Još od davnina naši preci smatrali su orah depresivnim drvetom i vjerovali da se najviše samoubojstava događalo baš pod njim.
Iako bi danas mnogi rekli da je takvo shvaćanje bilo zasnovano na praznovjerju, suvremena istraživanja ipak ukazuju na određene mane ove biljke.
O čemu je riječ?
Orah sadrži kemikaliju koja se zove hidrojuglon koju izlučuje iz korijena u tlo. Ove kemikalije ima i u lišću te drugim dijelovima oraha – grančicama, kori, cvijetu, ovojnici plodova.
Kemikalija hidrojuglon koja inače nije otrovna, u dodiru s kisikom oksidira u visokotoksični juglon.
Osjetljivije biljke koje su uzgajane u blizini oraha zbog toga venu, žute ili uopće ne napreduju u rastu jer im juglon sprječava dotok potrebne energije za metaboličku aktivnost.
Uz sve prethodno rečeno treba zapamtiti: ne sadite orah blizu kuće!
Osim što zaklanja svjetlost orah ima izuzetno jak korijen koji može često da podigne i beton oko ili ispod kuće.
Stručnjaci savjetuju da orah ne treba saditi ni blizu parkinga pa ni kuće zbog temelja.
Naime, njegov korijen ide i do pet metara u dubinu.
Što uzgajati, a što ne ispod oraha?
Također, u blizini oraha treba uzgajati bilje koje nije osjetljivo na juglon, odnosno, izbjegavati sijati i saditi ono koje je osjetljivo.
Povrće osjetljivo na juglon: paradajz, paprika, krumpir, patlidžan, kupus, šparoga, rabarbara.
Cvijeće: petunija, narcis (zelenkada), krizantema, hortenzija, ljiljani, azalea, biljke iz porodice Ericaceae, Potentilla spp.
Stabla: jabuka, kruška, višnja, kupina, borovnica, bijeli bor, crveni bor.
Biljke koje nisu toliko osjetljive su kukuruz su grah, luk, repa, mrkva, tikvice, vinova loza, breskva, nektarina, trešnja, šljiva, japanski javor, neven i druge.
Ako baš morate uzgajati bilje u blizini oraha, tada je rješenje u povišenim gredicama. Važno je osigurati dobru drenažu i uklanjati cvjetove, lišće i druge dijelove oraha s gredica.
Treba li gajiti orah u mješovitim zasadima?
S obzirom na to da se mnoge sorte oraha sade na velikim razmacima, velika površina zemljišta ostaje neiskorištena duže vremensko razdoblje. Iz Grenbola u Francuskoj je potekla inicijativa za kombinirano gajenje iste sorte kalemljene na običnom i crnom orahu.
Sorte kalmljene na običnom orahu sade se na rastojanju 12x12m, a na crnom 6x6m između redova i u redu. Pošto sorte na crnom orahu žive 25-30 godina poslije tog razdoblja se krče i ostaju samo sorte kalemljene na običnom čiji je vijek znatno duži.
Korać (1985)preporučuje gajenje kajsije kao potkulture u zasadima oraha sa 400 stabala po ha. Osim kajsije, u zasadima oraha se može gajiti breskva koja praktično čitav životni vijek može postići kao potkultura.
Postoje podaci da se u okolini Čačka, u nekim individualnim zasadima odaha, gaji se šljiva. Potkulture mogu biti višnja i ljeska.
Mogu se gajiti i jagodaste voćne vrste – malina, kupina, jagoda, ribizla – u vidu pantljika, ali je zbog truležnice žila, kojima su spomenute biljke domaćini, potrebno povesti računa da patljike ne budu preblizu stabla.
Osim pomenutih kultura, u zasadima oraha se do određenog vremena mogu gajiti neškodljive ratarske i povrtarske biljke kao uzrodice.
Izvor: AgroSavjet
