Kakve veze imaju pčele s minama? Velike, štoviše, spoj ovih zujavih insekata i mirisa eksploziva mogao bi se uskoro pokazati vrlo značajnim za sva područja kojima su ratovi ostavili smrtonosne suvenire – nagazne mine.
Zahvaljujući stručnjacima iz BiH i Hrvatske, upravo bi pčele mogle riješiti problem koji već 30 godina predstavlja smrtonosnu opasnost i konačno razminirati prostore ove dvije države, ali i šire.
Prve studije koje su povezale pčele i miris eksploziva pojavile su se relativno nedavno, početkom ovog stoljeća u SAD-u. Od tada se radi na tehnikama treniranja pčela, ali i na metodama njihovog praćenja, što se pokazalo kao kompliciraniji, ali i ključan, dio zadatka.
Ovdje je uskočio tim znanstvenika sa sveučilišta u Zagrebu, Zadru i Banja Luci koji se sastoji od Sanje Vakule, Zdenke Babić, Nikole Kezića, Janje Filipi, Maria Muštre i Vladimira Ristojevića, koji su nedavno objavili i rezultate svog istraživanja. Njima je sinulo da bi mogli istrenirati dronove da prate trenirane pčele, i tako uvesti revoluciju u vrlo opasan proces razminiravanja, piše RTL
“Ideja za projekat je potekla od prof. dr. Nikole Kezića sa Sveučilišta u Zagrebu. On je u prethodnom projektu istraživao mogućnost obučavanja pčela da traže miris eksploziva. Nakon što je u tom projektu razvijena konkretna metoda za obučavanje pčela i pokazano je da obučene pčele provode više vremena u blizini izvora mirisa TNT-a, ukazala se potreba za metodom za praćenje kretanja pčela u minski sumnjivom području.
Istovremeno, tim sa Univerziteta u Banjoj Luci je istraživao metode za automatsku detekciju pčela u video snimkama s ulaza u košnicu. Kroz to istraživanje povezali smo se sa profesorima Nikolom Kezićem i Mariom Muštrom, također sa Sveučilišta u Zagrebu, što je rezultiralo idejom da se dronovi koriste za praćenje kretanja pčela i da se zatim analiziraju dobivene video snimke”, objasnio je Vladimir Ristojević, profesor sa Sveučilišta u Banja Luci.
Pčele treniraju da nanjuše eksploziv
Ristojević nam objašnjava da su u svom radu proučavali aktivnu i pasivnu metodu. Kod pasivne nije bilo potrebno prethodno obučavati pčele. One normalno lete i skupljaju hranu, a znanstvenici zatim analiziraju čestice koje nose u košnicu pomoću senzora zasnovanih na organskim poluprovodnicima.
“S obzirom na to da prilikom sakupljanja hrane pčele mogu prijeći velike udaljenosti, ova metoda omogućuje analizu velikih površina kako bi se detektiralo eventualno prisustvo čestica eksploziva u području u kojem pčele lete, što ukazuje na prisustvo neeksplodiranih mina. Pasivna metoda, međutim, ne omogućava određivanje točnih lokacija na kojima se mine nalaze”, kaže Ristojević.
Aktivna metoda je ono gdje ovaj cijeli eksperiment postoji zaista zanimljiv. Ona počinje obukom pčela u posebnim šatorima u kojima im je onemogućen pristup prirodnim izvorima hrane.
“U šatoru se pčelama uz izvore hrane (šećerni rastvor) postavlja izvor mirisa TNT-a. Nakon 4-5 dana pčele nauče miris TNT-a povezivati s izvorom hrane i aktivno ga traže. Nakon toga se obučena pčelinja društva prenose na minski sumnjivo područje gdje se pčele puštaju da slobodno lete i traže hranu.
Istovremeno, dronom se prati ponašanje pčela i snima video koji se zatim analizira metodama računarskog vida kako bi se detektirale pčele u letu, a nakon toga i prebrojale detekcije na određenom području. Na mjestima na kojima se pčele duže zadržavaju javlja se veći broj detekcija u video-snimku što ukazuje na potencijalnu lokaciju mine”, objašnjava profesor.
Žrtve razminiravanja su brojne
Osnovni rezultat istraživanja je, objašnjava dalje Ristojević, biohibridni sustav za detekciju mina koji se može koristiti za čišćenje minski sumnjivog područja ili za potvrdu uspješnog razminiranja.
Također, istraživanja su pokazala da analiza uzoraka iz košnica korištenjem senzora eksplozivnih isparavanja baziranih na organskim poluprovodnicima može potvrditi prisutnost eksplozivnih sredstava u području u kojem su pčele tražile hranu. Pored toga, korištenjem dronova s kamerama moguće je pratiti kretanje pčela, a analiza video-snimaka može pokazati lokacije na kojima obučene pčele provode više vremena što je pokazatelj da na tom području ima aktivnih mina.
Prema podatcima Landmine and Cluster Munition Monitor-a, procjenjuje se da je u BiH minski sumnjivo više od 1000 km2, a u Hrvatskoj oko 280 km2. Odnosno, u Bosni i Hercegovini se konkretan broj mina procjenjuje 80.000, a u Hrvatskoj 30.000. Razminiravanje je prilično opasan proces koji nerijetko odnosi i žrtve. U akcijama raminiravanja na području Hrvatske je nakon 1998. godine poginulo oko 60 pirotehničara.
Prednost ovakve metode razminiravanja nad klasičnima je velika, iako Ristojević upozorava da ona ne smjera ka potpunoj zamijeni drugih metoda. Pa ipak, ona bi, kada se u potpunosti usavrši na terenu, mogla biti mnogo sigurnija.
Trenirane pčele mogle bi spašavati i – pčele
Pčele nisu prve životinje upregnute u akcijama razminiravanja, prije njih taj su zadatak imali psi. No za razliku od pasa, pčele ne trebaju ljudske vodiče, što uvelike smanjuje opasnost za pirotehničare. Osim toga, metoda s pčelama mogla bi biti i mnogo jeftinija.
“Neophodno je još mnogo rada prije nego što detekcija neeksplodiranih mina uz pomoć pčela zaživi na terenu. Projekt je uspio da demonstrira mogućnost identifikacije prisustva eksplozivnih isparenja u određenom području, te mogućnost praćenja obučenih pčela korištenjem dronova opremljenih kamerama i lokalizacije mina analizom video-snimaka. Međutim, prije upotrebe na terenu, neophodno je, prije svega, osigurati da tehnologija bude potpuno sigurna za deminere, a također i da zadovoljava međunarodne standarde za deminiranje”, kaže Ristojević.
No, istraživanje ovog tima znanstvenika ne staje na minama. Implikacije ove studije mnogo su veće. Osim što su primjenjive na čitav svijet, mogu se koristiti i u drugim područjima.
“Postoje i druga područja u kojima se pčele mogu iskoristiti kao biosenzori. Jedan od takvih problema je pronalaženje područja kontaminiranih prekomjernom upotrebom kemikalija. Takva istraživanja bi mogla poboljšati kvalitetu hrane koju proizvodimo, a ujedno i sačuvati pčele od štetnih utjecaja kemikalija”, zaključuje profesor Ristojević.
Zahvaljujući stručnjacima iz BiH i Hrvatske, upravo bi pčele mogle riješiti problem koji već 30 godina predstavlja smrtonosnu opasnost i konačno razminirati prostore ove dvije države, ali i šire.
Prve studije koje su povezale pčele i miris eksploziva pojavile su se relativno nedavno, početkom ovog stoljeća u SAD-u. Od tada se radi na tehnikama treniranja pčela, ali i na metodama njihovog praćenja, što se pokazalo kao kompliciraniji, ali i ključan, dio zadatka.
Ovdje je uskočio tim znanstvenika sa sveučilišta u Zagrebu, Zadru i Banja Luci koji se sastoji od Sanje Vakule, Zdenke Babić, Nikole Kezića, Janje Filipi, Maria Muštre i Vladimira Ristojevića, koji su nedavno objavili i rezultate svog istraživanja. Njima je sinulo da bi mogli istrenirati dronove da prate trenirane pčele, i tako uvesti revoluciju u vrlo opasan proces razminiravanja, piše RTL
“Ideja za projekat je potekla od prof. dr. Nikole Kezića sa Sveučilišta u Zagrebu. On je u prethodnom projektu istraživao mogućnost obučavanja pčela da traže miris eksploziva. Nakon što je u tom projektu razvijena konkretna metoda za obučavanje pčela i pokazano je da obučene pčele provode više vremena u blizini izvora mirisa TNT-a, ukazala se potreba za metodom za praćenje kretanja pčela u minski sumnjivom području.
Istovremeno, tim sa Univerziteta u Banjoj Luci je istraživao metode za automatsku detekciju pčela u video snimkama s ulaza u košnicu. Kroz to istraživanje povezali smo se sa profesorima Nikolom Kezićem i Mariom Muštrom, također sa Sveučilišta u Zagrebu, što je rezultiralo idejom da se dronovi koriste za praćenje kretanja pčela i da se zatim analiziraju dobivene video snimke”, objasnio je Vladimir Ristojević, profesor sa Sveučilišta u Banja Luci.
Pčele treniraju da nanjuše eksploziv
Ristojević nam objašnjava da su u svom radu proučavali aktivnu i pasivnu metodu. Kod pasivne nije bilo potrebno prethodno obučavati pčele. One normalno lete i skupljaju hranu, a znanstvenici zatim analiziraju čestice koje nose u košnicu pomoću senzora zasnovanih na organskim poluprovodnicima.
“S obzirom na to da prilikom sakupljanja hrane pčele mogu prijeći velike udaljenosti, ova metoda omogućuje analizu velikih površina kako bi se detektiralo eventualno prisustvo čestica eksploziva u području u kojem pčele lete, što ukazuje na prisustvo neeksplodiranih mina. Pasivna metoda, međutim, ne omogućava određivanje točnih lokacija na kojima se mine nalaze”, kaže Ristojević.
Aktivna metoda je ono gdje ovaj cijeli eksperiment postoji zaista zanimljiv. Ona počinje obukom pčela u posebnim šatorima u kojima im je onemogućen pristup prirodnim izvorima hrane.
“U šatoru se pčelama uz izvore hrane (šećerni rastvor) postavlja izvor mirisa TNT-a. Nakon 4-5 dana pčele nauče miris TNT-a povezivati s izvorom hrane i aktivno ga traže. Nakon toga se obučena pčelinja društva prenose na minski sumnjivo područje gdje se pčele puštaju da slobodno lete i traže hranu.
Istovremeno, dronom se prati ponašanje pčela i snima video koji se zatim analizira metodama računarskog vida kako bi se detektirale pčele u letu, a nakon toga i prebrojale detekcije na određenom području. Na mjestima na kojima se pčele duže zadržavaju javlja se veći broj detekcija u video-snimku što ukazuje na potencijalnu lokaciju mine”, objašnjava profesor.
Žrtve razminiravanja su brojne
Osnovni rezultat istraživanja je, objašnjava dalje Ristojević, biohibridni sustav za detekciju mina koji se može koristiti za čišćenje minski sumnjivog područja ili za potvrdu uspješnog razminiranja.
Također, istraživanja su pokazala da analiza uzoraka iz košnica korištenjem senzora eksplozivnih isparavanja baziranih na organskim poluprovodnicima može potvrditi prisutnost eksplozivnih sredstava u području u kojem su pčele tražile hranu. Pored toga, korištenjem dronova s kamerama moguće je pratiti kretanje pčela, a analiza video-snimaka može pokazati lokacije na kojima obučene pčele provode više vremena što je pokazatelj da na tom području ima aktivnih mina.
Prema podatcima Landmine and Cluster Munition Monitor-a, procjenjuje se da je u BiH minski sumnjivo više od 1000 km2, a u Hrvatskoj oko 280 km2. Odnosno, u Bosni i Hercegovini se konkretan broj mina procjenjuje 80.000, a u Hrvatskoj 30.000. Razminiravanje je prilično opasan proces koji nerijetko odnosi i žrtve. U akcijama raminiravanja na području Hrvatske je nakon 1998. godine poginulo oko 60 pirotehničara.
Prednost ovakve metode razminiravanja nad klasičnima je velika, iako Ristojević upozorava da ona ne smjera ka potpunoj zamijeni drugih metoda. Pa ipak, ona bi, kada se u potpunosti usavrši na terenu, mogla biti mnogo sigurnija.
Trenirane pčele mogle bi spašavati i – pčele
Pčele nisu prve životinje upregnute u akcijama razminiravanja, prije njih taj su zadatak imali psi. No za razliku od pasa, pčele ne trebaju ljudske vodiče, što uvelike smanjuje opasnost za pirotehničare. Osim toga, metoda s pčelama mogla bi biti i mnogo jeftinija.
“Neophodno je još mnogo rada prije nego što detekcija neeksplodiranih mina uz pomoć pčela zaživi na terenu. Projekt je uspio da demonstrira mogućnost identifikacije prisustva eksplozivnih isparenja u određenom području, te mogućnost praćenja obučenih pčela korištenjem dronova opremljenih kamerama i lokalizacije mina analizom video-snimaka. Međutim, prije upotrebe na terenu, neophodno je, prije svega, osigurati da tehnologija bude potpuno sigurna za deminere, a također i da zadovoljava međunarodne standarde za deminiranje”, kaže Ristojević.
No, istraživanje ovog tima znanstvenika ne staje na minama. Implikacije ove studije mnogo su veće. Osim što su primjenjive na čitav svijet, mogu se koristiti i u drugim područjima.
“Postoje i druga područja u kojima se pčele mogu iskoristiti kao biosenzori. Jedan od takvih problema je pronalaženje područja kontaminiranih prekomjernom upotrebom kemikalija. Takva istraživanja bi mogla poboljšati kvalitetu hrane koju proizvodimo, a ujedno i sačuvati pčele od štetnih utjecaja kemikalija”, zaključuje profesor Ristojević.
