Naša su tijela toliko komplicirana da čak i najvitalniji i dobro proučeni sustavi još uvijek iznenađuju znanstvenike. Istraživanje provedeno na miševima pokazalo je da krvne stanice sisavaca možda potječu iz dva različita izvora.
Povijesno gledano, ljudi su vjerovali da većina naše krvi potječe iz vrlo malog broja stanica koje na kraju postaju krvne matične stanice, takozvane hematopoetske matične stanice, objašnjava profesor Fernando Camarago, molekularni biolog sa Sveučilišta Harvard koji je sudjelovao u istraživanju.
"Iznenadili smo se kad smo pronašli još jednu skupinu progenitornih stanica koje ne potječu od matičnih stanica. One čine većinu krvi u fetalnom razdoblju, do mlade odrasle dobi, a zatim se postupno počinju smanjivati", dodaje Camarago. Te su stanice poznate kao embrionalni multipotentni progenitori (eMPP).
Hematopoetske matične stanice nastaju u ranom razvoju iz stanica koje oblažu arterije. Prethodno se smatralo da se eMPP-ovi odvajaju od ovih stanica u nekom trenutku u ranom razvoju.
Koristeći nedavno razvijene tehnike genetskog barkodiranja, biomedicinska znanstvenica sa Sveučilišta Harvard Sasha Patel i kolege uspjeli su pratiti stanice koje se dijele kako bi vidjeli da se hematopoetske matične stanice i eMPP formiraju iz iste prevlake.
Da bi to učinili, istraživači su umetnuli dijelove DNA sekvence koje je lako otkriti na mjestu u genomu mišje stanice koje bi se prenijelo na sve njihovo stanično potomstvo.
To im je omogućilo da prate podrijetlo svih svojih ciljnih stanica, otkrivajući eMPP-ove podijeljene u stanice odgovorne za većinu limfoidnih stanica (specifičnu vrstu bijelih krvnih stanica) kod miševa u razvoju. Čini se da su ove eMPP stanice majka mnogih imunoloških krvnih stanica, uključujući bijele krvne stanice (B i T stanice).
Povijesno gledano, ljudi su vjerovali da većina naše krvi potječe iz vrlo malog broja stanica koje na kraju postaju krvne matične stanice, takozvane hematopoetske matične stanice, objašnjava profesor Fernando Camarago, molekularni biolog sa Sveučilišta Harvard koji je sudjelovao u istraživanju.
"Iznenadili smo se kad smo pronašli još jednu skupinu progenitornih stanica koje ne potječu od matičnih stanica. One čine većinu krvi u fetalnom razdoblju, do mlade odrasle dobi, a zatim se postupno počinju smanjivati", dodaje Camarago. Te su stanice poznate kao embrionalni multipotentni progenitori (eMPP).
Hematopoetske matične stanice nastaju u ranom razvoju iz stanica koje oblažu arterije. Prethodno se smatralo da se eMPP-ovi odvajaju od ovih stanica u nekom trenutku u ranom razvoju.
Koristeći nedavno razvijene tehnike genetskog barkodiranja, biomedicinska znanstvenica sa Sveučilišta Harvard Sasha Patel i kolege uspjeli su pratiti stanice koje se dijele kako bi vidjeli da se hematopoetske matične stanice i eMPP formiraju iz iste prevlake.
Da bi to učinili, istraživači su umetnuli dijelove DNA sekvence koje je lako otkriti na mjestu u genomu mišje stanice koje bi se prenijelo na sve njihovo stanično potomstvo.
To im je omogućilo da prate podrijetlo svih svojih ciljnih stanica, otkrivajući eMPP-ove podijeljene u stanice odgovorne za većinu limfoidnih stanica (specifičnu vrstu bijelih krvnih stanica) kod miševa u razvoju. Čini se da su ove eMPP stanice majka mnogih imunoloških krvnih stanica, uključujući bijele krvne stanice (B i T stanice).
