Za kršćane u BiH je Veliki tjedan. Katolici u nedjelju proslavljaju Uskrs, pravoslavci Vaskrs, brojna dijaspora već dolazi ili se priprema doći u idućim danima i biti na rodnoj grudi, piše Večernji list BiH. Naveliko se razgovara o uskrsnoj košarici koja će biti od 200 do 800 maraka. I kao da nije dovoljno što je sve najskuplje dosad, neki će posuditi novac da bi dostojanstveno proslavili blagdane. To je uvijek zabrinjavajuće, ali živimo u BiH u kojoj je stanje teško, konstantno teško. Jedan stariji sugovornik iz Hercegovine podsjeća na blagdane nekada.
Uskrs je nekad bio skroman u materijalnom smislu
Uskrs je nekad bio skroman kad je materijalno u pitanju, a veličanstven kad je riječ o duhovnom. Sušnice s mesom u ovom vremenu već bi bile dobrano prazne. Zime su bile hladnije, više nas je bilo pod istim krovom, jelo bi se i pilo ono što bismo u jesen pripremili. Međutim, za Uskrs je opet nekako bilo lijepo i za stolom. Pripremilo bi se ono što ima, a uvijek je, hvala Bogu, bilo ponešto. Dijelilo bi se s onima koji nemaju pa bi se stvorila ravnoteža. A duhovno, Uskrs se proslavljao radosno, kao jedan novi početak, vrijeme nade u proljeće kad nakon duge noći dolazi dan. Ujutro bi se pojela blagoslovljena jaja, krenulo bi se na svetu misu, cijela obitelj bila bi na ručku… Tad nas je bilo – prisjeća se sugovornik vremena dok je s roditeljima, braćom i sestrama proslavljao blagdane u rodnoj Hercegovini.
Svako vrijeme, očito, ima svoje breme, a geopolitičke teme kao da nas sve sasijeku i ne daju nam da osjetimo puno više tog blagdanskog raspoloženja. Oko općenite situacije i činjenice da su ogromne cijene i ovih dana među vodećim temama kontaktirali smo Marina Bagu, predsjednika Udruge za zaštitu potrošača “Futura”. Bago odmah u početku ističe da ne treba povezivati blagdane s potrošnjom i konzumerizmom, s materijalnim.
Jer, pogriješili bismo ako bismo pričali na taj način i ako bi nam to bili nekakvi orijentiri. A što se tiče potrošačke politike, tu je stvar vrlo jasna, prije svega bih želio istaknuti da nije ista potrošačka košarica u cijeloj BiH, već ona ovisi o mjestu prebivališta. Ona je prosjek za BiH, otprilike 3200 maraka za četveročlanu obitelj, ali, recimo, Mostar, Banja Luka i Sarajevo značajno su skuplji. U Mostaru ćete platiti 3700 maraka bez ikakvih stanarina, kredita i tako dalje. To je stanje poprilično alarmantno. Dakle, za prosječnu plaću ne možete prehraniti svoju obitelj u skladu s normativima i standardima kada je hrana u pitanju, ali ne bismo to smjeli miješati s našim blagdanima jer smatram da je to pogrešno jer ove cijene i ova skupoća o kojoj pričamo nije takva ni zbog blagdana ni samo u ovim danima – napominje Bago. U svijetu su teška vremena, u BiH, čini se, još teža jer mi smo uvijek u nekim, teškim vremenima pa se kod nas sve nadovezuje jedno na drugo…
Dakle, ako jedan čovjek s prosječnom plaćom, koja je mnogima nedostižna, ne može prehraniti obitelj, to znači da je taj čovjek u lošijoj poziciji nego rob u srednjem vijeku. Rob je radio za hranu i spavanje, a u BiH čovjek koji radi s prosječnom plaćom ne može osigurati hranu na stolu svojoj obitelji. Dakle, to vrlo jasno i znakovito govori gdje se nalazimo – ističe. Za kraj, naglasio je da su se žitelji BiH organizirali u državu, što znači da država mora preuzeti odgovornost i na sebe, kako piše u Ustavu.
Sumorne teme
U takvom ozračju, nažalost, dočekujemo blagdane, u takvom ozračju nedavno su ih dočekivali muslimani, a u ovom Velikom tjednu i Hrvati i Srbi. Za blagdanskim stolom bit će puno teških i sumornih tema. – Ona vremena nisu bila jednostavna. Međutim, imali smo neku nadu, vladalo je neko pozitivnije ozračje, očekivao se dolazak boljeg sutra. Danas pak teško je nešto i očekivati. Čak nije problem ako mi ne idemo naprijed, već je najgore što ne idu naprijed ni susjedi, ni Europa, ni svijet, a to u prijevodu znači da nas nema tko povući naprijed. Prije kad bi došla dijaspora, tamo 70-ih i 80-ih godina. Slušali smo priče o životu vani, o ozbiljnom kapitalu koji se zarađuje, o zgradama koje niču na svakom kutku. Danas kad dođu naši izvana, slušamo koliko je teško. Uskrs je vrijeme nade i svi ćemo zaželjeti bolje sutra jedni drugima, ali dug je put do tog – ispričao je stariji sugovornik s početka teksta.
Uskrs je nekad bio skroman u materijalnom smislu
Uskrs je nekad bio skroman kad je materijalno u pitanju, a veličanstven kad je riječ o duhovnom. Sušnice s mesom u ovom vremenu već bi bile dobrano prazne. Zime su bile hladnije, više nas je bilo pod istim krovom, jelo bi se i pilo ono što bismo u jesen pripremili. Međutim, za Uskrs je opet nekako bilo lijepo i za stolom. Pripremilo bi se ono što ima, a uvijek je, hvala Bogu, bilo ponešto. Dijelilo bi se s onima koji nemaju pa bi se stvorila ravnoteža. A duhovno, Uskrs se proslavljao radosno, kao jedan novi početak, vrijeme nade u proljeće kad nakon duge noći dolazi dan. Ujutro bi se pojela blagoslovljena jaja, krenulo bi se na svetu misu, cijela obitelj bila bi na ručku… Tad nas je bilo – prisjeća se sugovornik vremena dok je s roditeljima, braćom i sestrama proslavljao blagdane u rodnoj Hercegovini.
Svako vrijeme, očito, ima svoje breme, a geopolitičke teme kao da nas sve sasijeku i ne daju nam da osjetimo puno više tog blagdanskog raspoloženja. Oko općenite situacije i činjenice da su ogromne cijene i ovih dana među vodećim temama kontaktirali smo Marina Bagu, predsjednika Udruge za zaštitu potrošača “Futura”. Bago odmah u početku ističe da ne treba povezivati blagdane s potrošnjom i konzumerizmom, s materijalnim.
Jer, pogriješili bismo ako bismo pričali na taj način i ako bi nam to bili nekakvi orijentiri. A što se tiče potrošačke politike, tu je stvar vrlo jasna, prije svega bih želio istaknuti da nije ista potrošačka košarica u cijeloj BiH, već ona ovisi o mjestu prebivališta. Ona je prosjek za BiH, otprilike 3200 maraka za četveročlanu obitelj, ali, recimo, Mostar, Banja Luka i Sarajevo značajno su skuplji. U Mostaru ćete platiti 3700 maraka bez ikakvih stanarina, kredita i tako dalje. To je stanje poprilično alarmantno. Dakle, za prosječnu plaću ne možete prehraniti svoju obitelj u skladu s normativima i standardima kada je hrana u pitanju, ali ne bismo to smjeli miješati s našim blagdanima jer smatram da je to pogrešno jer ove cijene i ova skupoća o kojoj pričamo nije takva ni zbog blagdana ni samo u ovim danima – napominje Bago. U svijetu su teška vremena, u BiH, čini se, još teža jer mi smo uvijek u nekim, teškim vremenima pa se kod nas sve nadovezuje jedno na drugo…
Dakle, ako jedan čovjek s prosječnom plaćom, koja je mnogima nedostižna, ne može prehraniti obitelj, to znači da je taj čovjek u lošijoj poziciji nego rob u srednjem vijeku. Rob je radio za hranu i spavanje, a u BiH čovjek koji radi s prosječnom plaćom ne može osigurati hranu na stolu svojoj obitelji. Dakle, to vrlo jasno i znakovito govori gdje se nalazimo – ističe. Za kraj, naglasio je da su se žitelji BiH organizirali u državu, što znači da država mora preuzeti odgovornost i na sebe, kako piše u Ustavu.
Sumorne teme
U takvom ozračju, nažalost, dočekujemo blagdane, u takvom ozračju nedavno su ih dočekivali muslimani, a u ovom Velikom tjednu i Hrvati i Srbi. Za blagdanskim stolom bit će puno teških i sumornih tema. – Ona vremena nisu bila jednostavna. Međutim, imali smo neku nadu, vladalo je neko pozitivnije ozračje, očekivao se dolazak boljeg sutra. Danas pak teško je nešto i očekivati. Čak nije problem ako mi ne idemo naprijed, već je najgore što ne idu naprijed ni susjedi, ni Europa, ni svijet, a to u prijevodu znači da nas nema tko povući naprijed. Prije kad bi došla dijaspora, tamo 70-ih i 80-ih godina. Slušali smo priče o životu vani, o ozbiljnom kapitalu koji se zarađuje, o zgradama koje niču na svakom kutku. Danas kad dođu naši izvana, slušamo koliko je teško. Uskrs je vrijeme nade i svi ćemo zaželjeti bolje sutra jedni drugima, ali dug je put do tog – ispričao je stariji sugovornik s početka teksta.
