Kako nas je sve manje u Rami, odoše nam mladi, a ovo toplo vrijeme je Bogom dano za pečenje rakije, sve se mislim što će biti od tog našeg lijepog i veselog običaja? Tko će okretati "veseli stroj" i izgoniti rakiju? Ma, samo Bog da poživi našeg Ćoru i njegova sina Miju, a onda šljive samo nek rađaju.
Svake godine stari Ramljak, Ivan Burečić-Ćoro, koji je nabrao već 87 godina, i njegov sin Mijo neumorno 27 godina već peku rakiju bez obzira na vremenske uvjete.
Početkom mjeseca studenog postavljaju svoj kotao u Rumbocima, u Bulićima na mjestu Studenac. Tu se nalaze dva izvora vode, kao i potok, mjesto pogodno za posao pečenja rakije. Iako je Ivan već prevalio osam desetljeća, zdravlje ga dobro služi, i dalje neumorno peče rakiju cijelom selu pa i široj okolici.
Hvali se Ivan pa nam kaže: „Jedne sam godine, kada su šljive najbolje rodile u Rami, ispekao 1600 kotala.“
Veli nam da Rumbočani danas peku rakiju malo jaču; i to oko 41 do 43 stupnja, što prije nije bio slučaj. U ranijim godinama uglavnom se izgonila od 35 do 38 stupnjeva.
Kotlarina se uglavnom plaća ispečenom rakijom, a iznosi 3 litra ili 20 maraka po kotlu. Njegov koto za pečenje rakije uzima 220 kg iz kojeg se većinom dobije oko tridesetak litara vrhunske ramske rakije.
„Ramska rakija je najčistija i najzdravija na svijetu. Ljekovitija, brate, od onih tableta! Jedna do tri čašice dnevno i ne treba ti doktora“ - veli nam naš Ivan, poznatiji svima kao Ćoro.
U Rami je ove godine bio velik urod šljiva, pa su se otac i sin već spremili za okretanje "veselog stroja". Prije su znali peći i po noći bez prekida, no ipak sa 87 godina lakše je noć provesti u toplom krevetu. A kad zora zarudi, evo ih opet na Studencu. Pali se vatra i nastavlja s pečenjem.
Dođe tu i staro i mlado. Zavrti koji put koto, malo se ogrije, probaci koju. A koliko baca novopečena rakija, to se probati mora. Pa ako nije prva čašica dobra, druga i treća će sigurno biti. I eto ti veselja.
Našem Ivanu želimo još mnogo godina da provede u zdravlju i veselju kako bi i na ovaj način očuvao ovaj običaj i potrebu našeg kraja.
„Bolje je zbog Parkinsa malo i proliti rakije nego zbog Alzheimera ne popiti.“
Svake godine stari Ramljak, Ivan Burečić-Ćoro, koji je nabrao već 87 godina, i njegov sin Mijo neumorno 27 godina već peku rakiju bez obzira na vremenske uvjete.
Početkom mjeseca studenog postavljaju svoj kotao u Rumbocima, u Bulićima na mjestu Studenac. Tu se nalaze dva izvora vode, kao i potok, mjesto pogodno za posao pečenja rakije. Iako je Ivan već prevalio osam desetljeća, zdravlje ga dobro služi, i dalje neumorno peče rakiju cijelom selu pa i široj okolici.
Hvali se Ivan pa nam kaže: „Jedne sam godine, kada su šljive najbolje rodile u Rami, ispekao 1600 kotala.“
Veli nam da Rumbočani danas peku rakiju malo jaču; i to oko 41 do 43 stupnja, što prije nije bio slučaj. U ranijim godinama uglavnom se izgonila od 35 do 38 stupnjeva.
Kotlarina se uglavnom plaća ispečenom rakijom, a iznosi 3 litra ili 20 maraka po kotlu. Njegov koto za pečenje rakije uzima 220 kg iz kojeg se većinom dobije oko tridesetak litara vrhunske ramske rakije.
„Ramska rakija je najčistija i najzdravija na svijetu. Ljekovitija, brate, od onih tableta! Jedna do tri čašice dnevno i ne treba ti doktora“ - veli nam naš Ivan, poznatiji svima kao Ćoro.
U Rami je ove godine bio velik urod šljiva, pa su se otac i sin već spremili za okretanje "veselog stroja". Prije su znali peći i po noći bez prekida, no ipak sa 87 godina lakše je noć provesti u toplom krevetu. A kad zora zarudi, evo ih opet na Studencu. Pali se vatra i nastavlja s pečenjem.
Dođe tu i staro i mlado. Zavrti koji put koto, malo se ogrije, probaci koju. A koliko baca novopečena rakija, to se probati mora. Pa ako nije prva čašica dobra, druga i treća će sigurno biti. I eto ti veselja.
Našem Ivanu želimo još mnogo godina da provede u zdravlju i veselju kako bi i na ovaj način očuvao ovaj običaj i potrebu našeg kraja.
„Bolje je zbog Parkinsa malo i proliti rakije nego zbog Alzheimera ne popiti.“
Pripremila: Božana Nikolić
