"Teškoće u isporuci nafte iz Perzijskog zaljeva za bogate zemlje znače više cijene, a nedostatak gnojiva manje prinose." Za Afriku to znači redukcije, manje gnojiva i moguću glad. Ima li lijeka?
Neobrađena polja, dugi repovi na benzinskim postajama, otkazani letovi: Afrika izravno osjeća ozbiljne posljedice sukoba na Bliskom istoku. Već gotovo dva mjeseca jedva koji trgovački brod prolazi kroz Hormuški tjesnac. A to znači i da je svjetsko tržište ostalo bez znatnog dijela ponude, u prvom redu nafte i umjetnih gnojiva, piše Deutsche Welle.
"Afrička unija vrlo pomno prati stanje u području Hormuškog tjesnaca jer ono utječe na niz strateških roba koje su neophodne afričkim gospodarstvima", rekao je za DW Willy Nyamitwe, veleposlanik Burundija pri Afričkoj uniji i trenutačni predsjednik stalnog odbora veleposlanika.
Sve postaje skuplje
Još je daleko povratak slobodnoj plovidbi kroz ovaj strateški važan morski prolaz kakva je bila prije američko-izraelskih napada na Iran. Čak i ako do toga dođe, proći će mjeseci prije nego što se promet i proizvodnja ponovno stabiliziraju i prije nego što se stanje na tržištu vrati u uobičajene okvire. Zato su afričke institucije i vlade prešle u krizni način rada i traže rješenja kako spriječiti još teže posljedice poput gladi ili državnih bankrota. Pojedine zemlje bile su prezadužene i prije početka rata s Iranom, a stanje lako može postati još gore zbog skupoće koja se širi.
"Situacija je ozbiljna", kaže Anja Berretta, voditeljica programa za afričko gospodarstvo pri njemačkoj Zakladi Konrad Adenauer sa sjedištem u Nairobiju. "Kad je riječ o gnojivima, već smo se 2022. našli u sličnoj situaciji na početku ruske agresije na Ukrajinu: tada su Rusija i Bjelorusija bile među najvažnijim izvoznicima umjetnih gnojiva za zemlje Afrike. I tada se strahovalo od gladi u Africi, ali do najveće krize ipak nije došlo", kaže Berretta u razgovoru za DW.
Razlog je bio fleksibilan odgovor afričkih država koje su, primjerice, financijski intervenirale uz potporu Afričke razvojne banke. I sada još uvijek postoji znatan politički prostor za djelovanje.
Redukcije, repovi, skupe subvencije
Nestašica fosilnih goriva već paralizira dijelove kontinenta. U Etiopiji se dizelsko gorivo prioritetno dodjeljuje javnom prijevozu, zbog čega ga sve teže mogu dobiti građani za svoja vozila. U glavnom gradu Južnog Sudana Jubiju smanjuje se i proizvodnja električne energije planskim isključenjima jer tamošnja termoelektrana koristi loživo ulje. Gambija gorivo subvencionira s više od 5,8 milijuna eura iz državnog proračuna, dok Zimbabve fosilna goriva razrjeđuje etanolom. Globalna nestašica kerozina snažno pogađa i afričke zrakoplovne kompanije.
Barem isto tako ozbiljni su nestašica i nagla poskupljenja kemijskih gnojiva. Prije izbijanja rata gotovo 50 posto sumpora koji se u svijetu prerađuje u fosfatna gnojiva prolazilo je kroz Hormuški tjesnac, kao i visoki udio sirovina poput uree i amonijaka. Južnoafričko udruženje proizvođača žitarica Grain SA već je u travnju utvrdilo kako je cijena amonijaka narasla za više od 75 posto u odnosu na godinu ranije, dok je urea poskupjela za oko 60 posto.
"Zajednička nabava kao izlaz"
Dok kod dizela, benzina i kerozina u mnogim državama već dulje vrijede nacionalne krizne mjere, rješenja u području gnojiva još su uglavnom u fazi razrade. Za sad nema naznaka da postoji volja udovoljiti inicijativi glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa da zaraćene strane omoguće prolaz gnojiva namijenjenih zemljama u razvoju. Kao uzor često se navodi sporazum o žitu koji je od srpnja 2022. do srpnja 2023., uz suglasnost zaraćenih strana, omogućavao siguran izvoz ukrajinskog žita.
Postoji i drugo brzo rješenje koje se već pokazalo učinkovitim u jednoj ranijoj krizi: afrički uvoznici gnojiva mogli bi zajednički nastupati na tržištu, slično kao što je EU iskoristio svoju tržišnu snagu kako bi osigurao brzu i povoljnu nabavu cjepiva protiv covida-19.
Djelatnica Zaklade Konrad Adenauer Anja Berretta to smatra realnom i lako provedivom opcijom. "Ne govori se o tehničkim kapacitetima, niti o financiranju: afričke bi države jednostavno morale nastupiti zajedno", kaže Berretta. Čak i ako bi izostao dogovor na razini Afričke unije, uspjeh bi mogle postići regionalne zajednice poput zapadnoafričkog ECOWAS-a ili Istočnoafričke zajednice.
Subsaharska Afrika već sada koristi izuzetno male količine gnojiva u odnosu na obrađene poljoprivredne površine. Prema podacima FAO-a – Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda – poljoprivrednici u toj regiji u prosjeku koriste 20,5 kilograma gnojiva po hektaru, dok je svjetski prosjek gotovo 144 kilograma (podaci iz 2021., dakle prije rata u Ukrajini). Daljnje smanjenje uporabe značilo bi niže prinose kukuruza, riže i pšenice, a time i rast cijena hrane. Africi su gnojiva stoga nužno potrebna – osobito zato što je sezona sjetve već započela.
Zašto ne iz same Afrike?
Kako bi dugoročno bila manje izložena vanjskim krizama poput ratova u Ukrajini i Iranu, Afrika bi prije svega morala razvijati vlastite proizvodne kapacitete. Trenutačno glavnu ulogu imaju Maroko i Egipat, koji raspolažu velikim nalazištima fosfata, ali i oni u proizvodnji ovise o sumporu iz zaljevskih država. Istodobno nigerijska grupa Dangote planira proširenje proizvodnje i izgradnju novih tvornica uree u Nigeriji i Etiopiji.
Po ocjeni Anje Berrette, najučinkovitiji pristup bio bi koncentriranje proizvodnje gnojiva na nekoliko industrijskih lokacija. "Ne postoje u svakoj zemlji jednako povoljni uvjeti za razvoj vlastite proizvodnje gnojiva. Upravo zato imaju presudnu ulogu regionalni lanci opskrbe: unaprijed se identificiraju tri ili četiri zemlje u regiji u kojima postoje odgovarajući uvjeti, ondje se uspostavlja proizvodnja, a zatim se opskrbljuje cijela regija", objašnjava Berretta.
Previše prepreka trgovini i razmjeni
U tom kontekstu važnu ulogu ima Afrička kontinentalna zona slobodne trgovine (AfCFTA), jer slobodnije kretanje robe preko granica znatno povećava interes privatnih ulagača. Iako AfCFTA formalno postoji od 2021., i dalje postoji niz prepreka koje otežavaju nesmetan prekogranični promet robe.
"AfCFTA je središnji dio rješenja", kaže veleposlanik Afričke unije Nyamitwe govoreći o posljedicama blokade Hormuškog tjesnaca. "U Afričkoj uniji vjerujemo da se ubrzanom provedbom AfCFTA-e mogu izgraditi otporniji regionalni lanci na ključnim područjima poput poljoprivrede, energetike, zdravstva i industrijske proizvodnje."
Prije nekoliko dana Afrička unija usvojila je i strategiju za elektromobilnost, s ciljem smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima. Trenutačno je na cijelom kontinentu registrirano svega oko 132.000 motocikala, automobila i drugih vozila na električni pogon. Ako bi takva vozila postala široko rasprostranjena, i to bi bio važan korak u jačanju otpornosti Afrike na buduće vanjske udarce – naravno, ako više neće imati ni termoelektrane na loživo ulje.
Neobrađena polja, dugi repovi na benzinskim postajama, otkazani letovi: Afrika izravno osjeća ozbiljne posljedice sukoba na Bliskom istoku. Već gotovo dva mjeseca jedva koji trgovački brod prolazi kroz Hormuški tjesnac. A to znači i da je svjetsko tržište ostalo bez znatnog dijela ponude, u prvom redu nafte i umjetnih gnojiva, piše Deutsche Welle.
"Afrička unija vrlo pomno prati stanje u području Hormuškog tjesnaca jer ono utječe na niz strateških roba koje su neophodne afričkim gospodarstvima", rekao je za DW Willy Nyamitwe, veleposlanik Burundija pri Afričkoj uniji i trenutačni predsjednik stalnog odbora veleposlanika.
Sve postaje skuplje
Još je daleko povratak slobodnoj plovidbi kroz ovaj strateški važan morski prolaz kakva je bila prije američko-izraelskih napada na Iran. Čak i ako do toga dođe, proći će mjeseci prije nego što se promet i proizvodnja ponovno stabiliziraju i prije nego što se stanje na tržištu vrati u uobičajene okvire. Zato su afričke institucije i vlade prešle u krizni način rada i traže rješenja kako spriječiti još teže posljedice poput gladi ili državnih bankrota. Pojedine zemlje bile su prezadužene i prije početka rata s Iranom, a stanje lako može postati još gore zbog skupoće koja se širi.
"Situacija je ozbiljna", kaže Anja Berretta, voditeljica programa za afričko gospodarstvo pri njemačkoj Zakladi Konrad Adenauer sa sjedištem u Nairobiju. "Kad je riječ o gnojivima, već smo se 2022. našli u sličnoj situaciji na početku ruske agresije na Ukrajinu: tada su Rusija i Bjelorusija bile među najvažnijim izvoznicima umjetnih gnojiva za zemlje Afrike. I tada se strahovalo od gladi u Africi, ali do najveće krize ipak nije došlo", kaže Berretta u razgovoru za DW.
Razlog je bio fleksibilan odgovor afričkih država koje su, primjerice, financijski intervenirale uz potporu Afričke razvojne banke. I sada još uvijek postoji znatan politički prostor za djelovanje.
Redukcije, repovi, skupe subvencije
Nestašica fosilnih goriva već paralizira dijelove kontinenta. U Etiopiji se dizelsko gorivo prioritetno dodjeljuje javnom prijevozu, zbog čega ga sve teže mogu dobiti građani za svoja vozila. U glavnom gradu Južnog Sudana Jubiju smanjuje se i proizvodnja električne energije planskim isključenjima jer tamošnja termoelektrana koristi loživo ulje. Gambija gorivo subvencionira s više od 5,8 milijuna eura iz državnog proračuna, dok Zimbabve fosilna goriva razrjeđuje etanolom. Globalna nestašica kerozina snažno pogađa i afričke zrakoplovne kompanije.
Barem isto tako ozbiljni su nestašica i nagla poskupljenja kemijskih gnojiva. Prije izbijanja rata gotovo 50 posto sumpora koji se u svijetu prerađuje u fosfatna gnojiva prolazilo je kroz Hormuški tjesnac, kao i visoki udio sirovina poput uree i amonijaka. Južnoafričko udruženje proizvođača žitarica Grain SA već je u travnju utvrdilo kako je cijena amonijaka narasla za više od 75 posto u odnosu na godinu ranije, dok je urea poskupjela za oko 60 posto.
"Zajednička nabava kao izlaz"
Dok kod dizela, benzina i kerozina u mnogim državama već dulje vrijede nacionalne krizne mjere, rješenja u području gnojiva još su uglavnom u fazi razrade. Za sad nema naznaka da postoji volja udovoljiti inicijativi glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa da zaraćene strane omoguće prolaz gnojiva namijenjenih zemljama u razvoju. Kao uzor često se navodi sporazum o žitu koji je od srpnja 2022. do srpnja 2023., uz suglasnost zaraćenih strana, omogućavao siguran izvoz ukrajinskog žita.
Postoji i drugo brzo rješenje koje se već pokazalo učinkovitim u jednoj ranijoj krizi: afrički uvoznici gnojiva mogli bi zajednički nastupati na tržištu, slično kao što je EU iskoristio svoju tržišnu snagu kako bi osigurao brzu i povoljnu nabavu cjepiva protiv covida-19.
Djelatnica Zaklade Konrad Adenauer Anja Berretta to smatra realnom i lako provedivom opcijom. "Ne govori se o tehničkim kapacitetima, niti o financiranju: afričke bi države jednostavno morale nastupiti zajedno", kaže Berretta. Čak i ako bi izostao dogovor na razini Afričke unije, uspjeh bi mogle postići regionalne zajednice poput zapadnoafričkog ECOWAS-a ili Istočnoafričke zajednice.
Subsaharska Afrika već sada koristi izuzetno male količine gnojiva u odnosu na obrađene poljoprivredne površine. Prema podacima FAO-a – Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda – poljoprivrednici u toj regiji u prosjeku koriste 20,5 kilograma gnojiva po hektaru, dok je svjetski prosjek gotovo 144 kilograma (podaci iz 2021., dakle prije rata u Ukrajini). Daljnje smanjenje uporabe značilo bi niže prinose kukuruza, riže i pšenice, a time i rast cijena hrane. Africi su gnojiva stoga nužno potrebna – osobito zato što je sezona sjetve već započela.
Zašto ne iz same Afrike?
Kako bi dugoročno bila manje izložena vanjskim krizama poput ratova u Ukrajini i Iranu, Afrika bi prije svega morala razvijati vlastite proizvodne kapacitete. Trenutačno glavnu ulogu imaju Maroko i Egipat, koji raspolažu velikim nalazištima fosfata, ali i oni u proizvodnji ovise o sumporu iz zaljevskih država. Istodobno nigerijska grupa Dangote planira proširenje proizvodnje i izgradnju novih tvornica uree u Nigeriji i Etiopiji.
Po ocjeni Anje Berrette, najučinkovitiji pristup bio bi koncentriranje proizvodnje gnojiva na nekoliko industrijskih lokacija. "Ne postoje u svakoj zemlji jednako povoljni uvjeti za razvoj vlastite proizvodnje gnojiva. Upravo zato imaju presudnu ulogu regionalni lanci opskrbe: unaprijed se identificiraju tri ili četiri zemlje u regiji u kojima postoje odgovarajući uvjeti, ondje se uspostavlja proizvodnja, a zatim se opskrbljuje cijela regija", objašnjava Berretta.
Previše prepreka trgovini i razmjeni
U tom kontekstu važnu ulogu ima Afrička kontinentalna zona slobodne trgovine (AfCFTA), jer slobodnije kretanje robe preko granica znatno povećava interes privatnih ulagača. Iako AfCFTA formalno postoji od 2021., i dalje postoji niz prepreka koje otežavaju nesmetan prekogranični promet robe.
"AfCFTA je središnji dio rješenja", kaže veleposlanik Afričke unije Nyamitwe govoreći o posljedicama blokade Hormuškog tjesnaca. "U Afričkoj uniji vjerujemo da se ubrzanom provedbom AfCFTA-e mogu izgraditi otporniji regionalni lanci na ključnim područjima poput poljoprivrede, energetike, zdravstva i industrijske proizvodnje."
Prije nekoliko dana Afrička unija usvojila je i strategiju za elektromobilnost, s ciljem smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima. Trenutačno je na cijelom kontinentu registrirano svega oko 132.000 motocikala, automobila i drugih vozila na električni pogon. Ako bi takva vozila postala široko rasprostranjena, i to bi bio važan korak u jačanju otpornosti Afrike na buduće vanjske udarce – naravno, ako više neće imati ni termoelektrane na loživo ulje.
