Predsjednik HDZ 1990 Ilija Cvitanović za portal centralna.ba komentirao je sinoćnji istup predsjednika SDA Bakira Izetbegovića u “Rezime“ emisiji Federalne televizije u kojoj je iznosio ocjene oko zahtjeva Hrvata u BiH za izmjenama Izbornog zakona kao i druga pitanja od značaja za odnose Hrvata i Bošnjaka u BiH, osobito dugogodišnjeg problema pitanja izbora legitimnih predstavnika Hrvata u institucijama Predsjedništva BiH i Doma naroda, što u najvećoj mjeri kontaminira odnose između Hrvata i Bošnjaka te samu državu čini nemogućom i nefunkcionalnom.
“Žalosti me činjenica da je gospodin Izetbegović u iznesenim stavovima u spomenutoj emisiji zapravo priznao da su Bošnjaci namjerno izabrali hrvatskog člana predsjedništva zbog tobožnjeg hrvatskog pritiska prema Sarajevu preko Zagreba, Beograda, odnosima sa Srbima i slično. Taj paternalistički odnos bošnjačkog vodstva prema državi BiH i Hrvatima u BiH je bezočna uvreda za sve one koji drugačije promišljaju budućnost BiH kao zajedničke države. Problem legitimnog predstavljanja u BiH je prisutan gotovo dvije decenije u odnosima između Bošnjaka i Hrvata u BiH tako da je postojala spremnost da se ta otvorena pitanja riješe na zadovoljavajući način ne bi ni bilo potrebe hrvatsko pitanje u BiH iznositi na bilo koju vanjskopolitičku adresu pa u konačnici, ni u Zagreb, piše Centralna.ba.
Međutim, na pitanju izbora legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u BiH eklatantno dolazi do sudara dva koncepta o tome kako urediti BiH kao državu i društvo. Hrvati Bosnu i Hercegovinu žele vidjeti kao državu tri ravnopravna naroda u kojoj će biti zadovoljena ideja institucionalne ravnopravnosti tri konstitutivna naroda dok ponašanje bošnjačke politike, sve ove godine ukazuje na otvorenu želju za dominacijom i majorizacijom nad Hrvatima u BiH.
Retorika koju Izetbegović koristi “dati – dobiti“ zapravo jasno demonstrira taj odnos “s visine“. Hrvati su puno dali za BiH, to je nebrojeno puta rečeno čak i povijesno dokazano, osobito u nemilim vremenima Domovinskog rata u BiH, ugradili su svoj suverenitet u BiH u želji da kao ravnopravan narod, zajedno sa Srbima i Bošnjacima gradimo zajedničku državu, tako da argumentacija koju Izetbegović koristi te lažna briga za građanske snage u BiH je prilično ne plauzibilna i neuvjerljiva. Isticanje kako Hrvati moraju popustiti glede uređenja pozicije Doma naroda kako bi im se dala pozicija člana Predsjedništva zapravo ukazuje na postojanje potrebe za dominacijom i uređenje države po mjeri samo bošnjačkog naroda.
Hrvati u BiH kao konstitutivan narod su ustavna kategorija pa pitanje ravnopravnosti proizlazi iz same činjenice njihove konstitutivnosti, o tome ne bi trebalo biti pregovora niti se o tome pregovara. U situaciji kada smo uređeni kao država gdje imamo tri člana Predsjedništva kao političke predstavnike tri naroda u zajedničkim institucijama, vrlo je nemušto i krajnje zlonamjerno na raspravi oko pozicije legitimnosti hrvatskog člana predsjedništva iznositi argumente kako BiH nije prosti zbir tri naroda, da postoji i građanska opcija koju treba uvažiti i slično, dok je u isto vrijeme za Bošnjake važno pitanje postojanja etničkog kriterija gdje će biti prepoznati i uvaženi čak i na lokalnom nivou što su snažno inzistirali kada je mostarski Statut u pitanju.
Indikativno je da bošnjačko političko vodstvo ima niz otvorenih pitanja u odnosima i sa Hrvatima i sa Srbima, bez imalo spremnosti za konstruktivan dijalog koji će otkočiti zakovane pozicije oko pitanja koji decenijama BiH drže neuređenom i nefunkcionalnom državom i društvom. Bošnjačka politika, osobito ona koja sebe predstavlja građanskom opcijom Hrvate u BiH dovela je “pred zid“, mi niti možemo niti imamo prostora za bilo kakve kalkulacije i ustupke, a na ucijene i pritiske koje dovode u pitanje našu ukupnu nacionalnu poziciju, odgovoriti ćemo svim dopuštenim sredstvima političke borbe jer poruke koje nam dolaze iz Sarajeva o tome kako je još ostalo izabrati Dom naroda kao uvjet za konačan obračun s Hrvatima u BiH, a tome smo svjedočili u nekim prošlim vremenima Alijanse i Platforme, pokazuje da je dominacija i majorizacija osobna karta bošnjačkog i građanskog nacionalizma.
Kada te narative promijenimo i kada spremno uđemo u razgovore o izbornoj i ustavnoj reformi, s uvažavanjem sve tri nacionalne pozicije, bez paternalizma i dominacije tada možemo očekivati i spremnost da BiH gradimo kao državu i društvo s europskom perspektivom.
“Žalosti me činjenica da je gospodin Izetbegović u iznesenim stavovima u spomenutoj emisiji zapravo priznao da su Bošnjaci namjerno izabrali hrvatskog člana predsjedništva zbog tobožnjeg hrvatskog pritiska prema Sarajevu preko Zagreba, Beograda, odnosima sa Srbima i slično. Taj paternalistički odnos bošnjačkog vodstva prema državi BiH i Hrvatima u BiH je bezočna uvreda za sve one koji drugačije promišljaju budućnost BiH kao zajedničke države. Problem legitimnog predstavljanja u BiH je prisutan gotovo dvije decenije u odnosima između Bošnjaka i Hrvata u BiH tako da je postojala spremnost da se ta otvorena pitanja riješe na zadovoljavajući način ne bi ni bilo potrebe hrvatsko pitanje u BiH iznositi na bilo koju vanjskopolitičku adresu pa u konačnici, ni u Zagreb, piše Centralna.ba.
Međutim, na pitanju izbora legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u BiH eklatantno dolazi do sudara dva koncepta o tome kako urediti BiH kao državu i društvo. Hrvati Bosnu i Hercegovinu žele vidjeti kao državu tri ravnopravna naroda u kojoj će biti zadovoljena ideja institucionalne ravnopravnosti tri konstitutivna naroda dok ponašanje bošnjačke politike, sve ove godine ukazuje na otvorenu želju za dominacijom i majorizacijom nad Hrvatima u BiH.
Retorika koju Izetbegović koristi “dati – dobiti“ zapravo jasno demonstrira taj odnos “s visine“. Hrvati su puno dali za BiH, to je nebrojeno puta rečeno čak i povijesno dokazano, osobito u nemilim vremenima Domovinskog rata u BiH, ugradili su svoj suverenitet u BiH u želji da kao ravnopravan narod, zajedno sa Srbima i Bošnjacima gradimo zajedničku državu, tako da argumentacija koju Izetbegović koristi te lažna briga za građanske snage u BiH je prilično ne plauzibilna i neuvjerljiva. Isticanje kako Hrvati moraju popustiti glede uređenja pozicije Doma naroda kako bi im se dala pozicija člana Predsjedništva zapravo ukazuje na postojanje potrebe za dominacijom i uređenje države po mjeri samo bošnjačkog naroda.
Hrvati u BiH kao konstitutivan narod su ustavna kategorija pa pitanje ravnopravnosti proizlazi iz same činjenice njihove konstitutivnosti, o tome ne bi trebalo biti pregovora niti se o tome pregovara. U situaciji kada smo uređeni kao država gdje imamo tri člana Predsjedništva kao političke predstavnike tri naroda u zajedničkim institucijama, vrlo je nemušto i krajnje zlonamjerno na raspravi oko pozicije legitimnosti hrvatskog člana predsjedništva iznositi argumente kako BiH nije prosti zbir tri naroda, da postoji i građanska opcija koju treba uvažiti i slično, dok je u isto vrijeme za Bošnjake važno pitanje postojanja etničkog kriterija gdje će biti prepoznati i uvaženi čak i na lokalnom nivou što su snažno inzistirali kada je mostarski Statut u pitanju.
Indikativno je da bošnjačko političko vodstvo ima niz otvorenih pitanja u odnosima i sa Hrvatima i sa Srbima, bez imalo spremnosti za konstruktivan dijalog koji će otkočiti zakovane pozicije oko pitanja koji decenijama BiH drže neuređenom i nefunkcionalnom državom i društvom. Bošnjačka politika, osobito ona koja sebe predstavlja građanskom opcijom Hrvate u BiH dovela je “pred zid“, mi niti možemo niti imamo prostora za bilo kakve kalkulacije i ustupke, a na ucijene i pritiske koje dovode u pitanje našu ukupnu nacionalnu poziciju, odgovoriti ćemo svim dopuštenim sredstvima političke borbe jer poruke koje nam dolaze iz Sarajeva o tome kako je još ostalo izabrati Dom naroda kao uvjet za konačan obračun s Hrvatima u BiH, a tome smo svjedočili u nekim prošlim vremenima Alijanse i Platforme, pokazuje da je dominacija i majorizacija osobna karta bošnjačkog i građanskog nacionalizma.
Kada te narative promijenimo i kada spremno uđemo u razgovore o izbornoj i ustavnoj reformi, s uvažavanjem sve tri nacionalne pozicije, bez paternalizma i dominacije tada možemo očekivati i spremnost da BiH gradimo kao državu i društvo s europskom perspektivom.
