Isusov ulazak u Sveti grad bio je zaista veličanstven. I sam je svjestan toga kada neprijateljima veli: Ako zabranim mnoštvu, klicat će ovo kamenje uz cestu! Ulazi zaista na krilima slave. Ali njemu nije ni do klicanja ni do slave. Ušao je na takav način da pokaže kako je slava isprazna. I usred klicanja njegov pogled je upravljen prema našoj malenosti, grešnosti, izgubljenosti. Zaustavimo zato danas, na Cvjetnicu, sve filmove koji se neprestano vrte pred našim očima i nikako ne dopuštaju da se konačno suočimo sa samima sobom! Pogledajmo sebe i svoj svijet Spasiteljevim očima. Prepoznajmo kako je bijedna naša prošlosti i sadašnjost bez Njega! Prepoznajmo konačno da svoju budućnost i svoju sreću možemo pronaći jedino u njegovu velikom, rasparanom Srcu.
Nemojmo se ponašati poput farizeja i saduceja, židovskih civilnih i vjerskih glavešina. Gledali su čudo za čudom, slušali su riječi kakve nikada nisu izgovorila ljudska usta, dodirivali dobrotu kakvu nikada nije osjetilo ljudsko srce, pa ipak nisu povjerovali. Nakon Lazarova uskrsnuća, posljednjeg i najvećeg čuda što ga je Isus načinio prije svoje smrti, židovski civilni i vjerski glavešine jednoglasno donose odluku: Treba ga ubiti! Nakon toga već danima vrebaju priliku da to i ostvare.
Vjerske i civilne glavešine farizejskog i saducejskog tipa nisu izumrli sa starim Izraelom. Postoje oni i danas, i vrlo su aktivni i danas. Možda se i ja ubrajam u takve. Tamo gdje čovjek zatvara oči pred svjetlom, gdje začepljuje uši pred istinom, gdje zatvara srce pred ljubavlju – tamo ne može nastati ništa drugo nego institucija zla. Ljudi našeg naraštaja, osobito onog mlađeg, ne vole svjetlo. Za svoje glavne aktivnosti često biraju upravo noć. Noć i tama jesu prostor u kojemu redovito djeluju snage zla. Zatvaramo oči pred činjenicom da je laž institucionalizirana i u privredi i u politici, i u zabavi i u svakodnevnici, da se gladnom ljudskom srcu se ne pruža druga hrana osim one koja podržava sebičnost, stvara ovisnost, razara i dušu i tijelo. Danas također dobar dio našega svijeta (i onoga u nama) spreman je ponovno Isusa osuditi i osudu odmah izvršiti.
Cvjetnica je dan kada slavimo Isusov svečani ulazak u Jeruzalem. Jeruzalem je grad u kojemu je Bog odlučio boraviti zauvijek. Geografski Jeruzalem samo je simbol koji označava prostor tvoga i mog života. U svakoj Euharistiji Bog dolazi k nama kao ponizni Kralj i Spasitelj. Svaka Euharistija predstavlja odlučni trenutak u kojemu trebamo svoje oči, uši i srce otvoriti i pripraviti na Njegov blagoslovljeni dolazak.
rv
