Blokada tenkova JNA u Pologu 7. svibnja 1991. godine postala je simbol početka hrvatskog otpora velikosrpskoj agresiji u zapadnoj Hercegovini. Bez oružja, samoorganizirani hrvatski narod stao je pred tenkove, šaljući jasnu poruku da neće dopustiti vojni prodor koji je prijetio opstanku njihova doma.
Goloruki narod
Na izlazu iz mjesta Polog, između Mostara i Širokog Brijega, hrvatski narod je u svibnju 1991. blokirao tenkovsku kolonu Jugoslavenske narodne armije koristeći prepriječene kamione i nenaoružane građane. Više od stotinu tenkova i oklopnih vozila, koji su iz mostarske vojarne krenuli prema zapadnoj Hercegovini i južnoj Hrvatskoj, zaustavljeno je odlučnom akcijom lokalnog stanovništva. Iako je JNA tvrdila da se radi o vojnoj vježbi, bilo je jasno da je riječ o stvarnoj prijetnji.
Prosvjednici su tražili jedino – da se kolona vrati u vojarnu iz koje je krenula.
Pregovore sa zapovjednikom mostarskog garnizona JNA pukovnikom Milojkom Pantelićem započeli su tada predsjednik općine Široki Brijeg Anđelko Mikulić, Širokobriješki gvardijan fra Mladen Hrkać i Jure Skoko.
Na barikadama se s vremenom pojavljivalo sve više i više Hrvata iz okolnih mjesta uključujući sam Mostar, Grude, Posušje, Ljubuški, ali i Imotski.
Pokušaji JNA
Vojno zapovjedništvo iz Beograda u više navrata je naredilo prolazak kolone.
JNA je pokušala dostaviti jedinici bojne otrove i zaštitne maske za proboj barikade u konvoju koji je trebao dovesti hranu. Međutim taj pokušaj je propao.
Širokobriješke su žene pripremile hranu i napitke za vojnike JNA, koji su tada bili uglavnom ročnici iz raznih bivših republika tadašnje SFRJ.
Desantne jedinice JNA iz Niša i druge specijalne jedinice zauzele su položaje na području oko Pologa. Trećeg dana na barikadi u Pologu našlo se političko vodstvo BiH (bez srpskih predstavnika). Nakon apela hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, obraćanjem prosvjednicima od strane političkog vodstva BiH i Anđelka Mikulića i dr. prosvjednici su lagano odlazili sa barikade, a vozači micali svoja vozila s ceste.
Nakon tri dana kolona JNA je krenula.
Priprema obrane
Trodnevna blokada 10. motorizirane brigade JNA dovela je do zastoja priprema jugoslavenske vojske za dovođenje na zadane pravce Splita, Sinja, Kupresa ili Tomislavgrada, a zastoj je koristio za pripremu obrane.
Plan velikosrpskog agresora bilo je blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz pravca Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno i produžiti s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na tri djela.
U jutarnjim satima, 7. svibnja 1991., kolona tenkova i oklopnih vozila bivše JNA nenajavljeno je iz Sjevernog logora u Mostaru krenula prema Širokom Brijegu u cilju pokretanja realizacije tzv. plana "RAM".
Prekretnica
Kreatori velikosrpske politike, Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić i General-štab Jugoslavenske narodne armije, u potpunosti su zanemarili važnu činjenicu – kako u zapadnoj Hercegovini živi nacionalno svjestan hrvatski narod, koji je spreman i goloruk stati pred neprijateljske tenkove.
Dana 7. svibnja 1991. to se i dogodilo. Zaustavljanje tenkovske kolone bivše JNA prepriječenim kamionima i nenaoružanim ljudstvom na izlazu iz Pologa, za hrvatski narod Širokog Brijega, Mostara, Gruda, Posušja, Čitluka, Ljubuškog i Čapljine, bila je prekretnica koja je pokazala kako se samoorganiziranjem osigurava vlastiti opstanak.
Godinu dana nakon zaustavljanja tenkova na izlazu iz Pologa, Jugoslavenska narodna armija je upravo na prostorima Hercegovine, u vojnoj operaciji "Lipanjske zore" doživjela svoj neslavni kraj, poražena od Hrvatskog vijeća obrane koje je proizašlo iz naroda koji je 7. svibnja 1991. goloruk stao u obranu svojih stoljetnih ognjišta.
Goloruki narod
Na izlazu iz mjesta Polog, između Mostara i Širokog Brijega, hrvatski narod je u svibnju 1991. blokirao tenkovsku kolonu Jugoslavenske narodne armije koristeći prepriječene kamione i nenaoružane građane. Više od stotinu tenkova i oklopnih vozila, koji su iz mostarske vojarne krenuli prema zapadnoj Hercegovini i južnoj Hrvatskoj, zaustavljeno je odlučnom akcijom lokalnog stanovništva. Iako je JNA tvrdila da se radi o vojnoj vježbi, bilo je jasno da je riječ o stvarnoj prijetnji.
Prosvjednici su tražili jedino – da se kolona vrati u vojarnu iz koje je krenula.
Pregovore sa zapovjednikom mostarskog garnizona JNA pukovnikom Milojkom Pantelićem započeli su tada predsjednik općine Široki Brijeg Anđelko Mikulić, Širokobriješki gvardijan fra Mladen Hrkać i Jure Skoko.
Na barikadama se s vremenom pojavljivalo sve više i više Hrvata iz okolnih mjesta uključujući sam Mostar, Grude, Posušje, Ljubuški, ali i Imotski.
Pokušaji JNA
Vojno zapovjedništvo iz Beograda u više navrata je naredilo prolazak kolone.
JNA je pokušala dostaviti jedinici bojne otrove i zaštitne maske za proboj barikade u konvoju koji je trebao dovesti hranu. Međutim taj pokušaj je propao.
Širokobriješke su žene pripremile hranu i napitke za vojnike JNA, koji su tada bili uglavnom ročnici iz raznih bivših republika tadašnje SFRJ.
Desantne jedinice JNA iz Niša i druge specijalne jedinice zauzele su položaje na području oko Pologa. Trećeg dana na barikadi u Pologu našlo se političko vodstvo BiH (bez srpskih predstavnika). Nakon apela hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, obraćanjem prosvjednicima od strane političkog vodstva BiH i Anđelka Mikulića i dr. prosvjednici su lagano odlazili sa barikade, a vozači micali svoja vozila s ceste.
Nakon tri dana kolona JNA je krenula.
Priprema obrane
Trodnevna blokada 10. motorizirane brigade JNA dovela je do zastoja priprema jugoslavenske vojske za dovođenje na zadane pravce Splita, Sinja, Kupresa ili Tomislavgrada, a zastoj je koristio za pripremu obrane.
Plan velikosrpskog agresora bilo je blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz pravca Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno i produžiti s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na tri djela.
U jutarnjim satima, 7. svibnja 1991., kolona tenkova i oklopnih vozila bivše JNA nenajavljeno je iz Sjevernog logora u Mostaru krenula prema Širokom Brijegu u cilju pokretanja realizacije tzv. plana "RAM".
Prekretnica
Kreatori velikosrpske politike, Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić i General-štab Jugoslavenske narodne armije, u potpunosti su zanemarili važnu činjenicu – kako u zapadnoj Hercegovini živi nacionalno svjestan hrvatski narod, koji je spreman i goloruk stati pred neprijateljske tenkove.
Dana 7. svibnja 1991. to se i dogodilo. Zaustavljanje tenkovske kolone bivše JNA prepriječenim kamionima i nenaoružanim ljudstvom na izlazu iz Pologa, za hrvatski narod Širokog Brijega, Mostara, Gruda, Posušja, Čitluka, Ljubuškog i Čapljine, bila je prekretnica koja je pokazala kako se samoorganiziranjem osigurava vlastiti opstanak.
Godinu dana nakon zaustavljanja tenkova na izlazu iz Pologa, Jugoslavenska narodna armija je upravo na prostorima Hercegovine, u vojnoj operaciji "Lipanjske zore" doživjela svoj neslavni kraj, poražena od Hrvatskog vijeća obrane koje je proizašlo iz naroda koji je 7. svibnja 1991. goloruk stao u obranu svojih stoljetnih ognjišta.
