Njemačka je izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a izgubila važnog saveznika. Britanska i njemačka vlada u međuvremenu se ponovno približavaju jedna drugoj. No obje su suočene s pritiskom s desnog političkog spektra.
Kada su ujutro 24. lipnja 2016. objavljeni rezultati referenduma, diljem Europske unije (EU), a posebno u Njemačkoj, uslijedio je val nevjerice. Gotovo 52 posto birača glasalo je za izlazak iz Europske unije, a 48 posto je bilo protiv. Tadašnji njemački ministar vanjskih poslova, a danas predsjednik Frank-Walter Steinmeier, rezultat je nazvao „katastrofom", dok je tadašnja kancelarka Angela Merkel govorila o teškom udarcu za Europu.
Samo je manjina u Njemačkoj očekivala takav ishod. Većini političara i novinara činila se nezamislivom ideja da neka država dobrovoljno napusti Europsku uniju i time se odrekne prednosti europskog jedinstvenog tržišta. Posebno je u Njemačkoj bila podcijenjena britanska kampanja za "vraćanje kontrole", koju je predvodio konzervativni političar Boris Johnson.
Zagovornici Brexita željeli su vratiti kontrolu i nad useljavanjem. Zbog toga je rezultat referenduma imao i svojevrsnu njemačku dimenziju. Politika otvorenih granica kancelarke Merkel od rujna 2015. značila je da su naturalizirani migranti automatski stjecali i pravo nastanjenja u Ujedinjenom Kraljevstvu.
"Migracijska politika bila je jedan od ključnih čimbenika koji su utjecali na odluku o Brexitu“, kaže Christophe Fricker sa Sveučilišta u Bristolu, koji je objavio brojne radove o Brexitu i ističe ironiju kako su nakon Brexita useljeničke brojke ponovno znatno porasle, samo što se više ne radi o građanima država članica EU-a.
Posljedice Brexita
Nakon višegodišnjih pregovora Ujedinjeno Kraljevstvo službeno je napustilo Europsku uniju 31. siječnja 2020. Konačno „razdvajanje" od jedinstvenog tržišta i carinske unije dovršeno je tek 1. siječnja 2021.
Promjena je posebno vidljiva u trgovinskoj razmjeni između Njemačke i Velike Britanije. Prema podacima Njemačke industrijske i trgovinske komore, trgovina je nakon Brexita značajno pala. Dok je Ujedinjeno Kraljevstvo 2016. bilo peti najvažniji trgovinski partner Njemačke, danas se nalazi tek na devetom mjestu.
"Ono što je izgubljeno jest snažan partner u području obrane. Upravo je to sada područje na kojem suradnja ponovno započinje. Osim toga, izgubljeni su i prijatelji. Postojala je vrlo bliska međuljudska i civilno-društvena povezanost. Danas je ona slabija i teže ju je održavati", kaže Christophe Fricker i dodaje kako je među njemačkom mladeži Velika Britanija u međuvremenu "nestala s radara".
Nova suradnja na području obrane
No u međuvremenu je proces ponovnog približavanja već odavno pokrenut. Njemačko-britanska trgovina regulirana je Sporazumom o trgovini i suradnji između Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva, pa nije u nadležnosti vlade neke pojedine države članice EU-a.
Dvije zemlje ponovno su se približile i na bilateralnoj razini, prije svega kroz dva sporazuma čije je središte obrambeno partnerstvo. Proces je započeo sporazumom Trinity House, potpisanim u listopadu 2024., kojim je pojačana suradnja u području obrane. Suradnja je dodatno proširena u srpnju 2025. Kensingtonskim sporazumom, ugovorom o prijateljstvu usmjerenim na opće produbljivanje britansko-njemačkih odnosa.
Važan trenutak za bilateralne odnose nakon Brexita bio je i trodnevni državni posjet kralja Charlesa III. Berlinu i Hamburgu u svibnju 2023. Tijekom posjeta Charles je održao i prvi govor jednog britanskog monarha u njemačkom Bundestagu, dijelom na njemačkom jeziku.
Merz i Starmer: dva pragmatičara političkog centra
Trenutačno su na čelu dviju vlada dvojica političara iz različitih političkih obitelji: Keir Starmer, premijer u ostavci, dolazi iz socijaldemokratske Laburističke stranke, a Friedrich Merz iz konzervativne CDU.
Unatoč tome, povezuje ih mnogo toga, smatra Linn Selle iz Njemačkog društva za vanjsku politiku.
„Starmer je, baš kao i Merz, pragmatičar. Obojicu povezuje snažna potpora Ukrajini“, rekla je Selle za DW.
"Merz je također snažno oblikovan anglosaksonskim političkim okruženjem, pomno je pratio Brexit i zasigurno želi i politički tješnju povezanost Ujedinjenog Kraljevstva s Europskom unijom“, dodala je.
Christophe Fricker dodaje: "Ono što ih povezuje jest klasičan način razmišljanja političkog centra, što je za obojicu vjerojatno bilo presudno i tijekom izbornih kampanja. Nažalost, povezuje ih i određena neodređenost u pristupu."
Prema njegovim riječima, Merzu često nedostaje provedba nakon političkih govora, dok Starmeru nedostaje jasno vodstvo u sadašnjoj međunarodnoj kriznoj situaciji.
Novi referendum o EU-u nije tema
Merz i Starmer suočeni su i s pritiskom s desnice, kao i iz vlastitih stranaka. U Velikoj Britaniji je prema anketama stranka Reform UK, koju predvodi Nigel Farage, znatno pretekla Laburističku stranku, dok je u Njemačkoj AfD prestigao CDU/CSU. Farage je bio jedan od glavnih pokretača izlaska iz EU-a, a i AfD prema Europskoj uniji zauzima vrlo skeptičan stav. Starmer je zbog unutarnje-političkog pritiska u ponedjeljak (22.6.) najavio povlačenje s dužnosti šefa vlade u Londonu.
Linn Selle smatra da ne treba precjenjivati utjecaj stranih političara na unutarnjopolitičku situaciju u Velikoj Britaniji.
"No nema sumnje da će u Merzovu interesu biti jačanje proeuropskih glasova u Ujedinjenom Kraljevstvu kroz pragmatično približavanje Europskoj uniji.“
Škotska: žal ribara za Europskom unijom
"U posljednje vrijeme u anketama se promijenio trend i čini se da već neko vrijeme postoji većina za ostanak, a ta većina postaje sve stabilnija“, kaže Christophe Fricker sa Sveučilišta u Bristolu. „Mnogi su ovdje sigurno shvatili da izlazak nije bio dobra ideja i da im je nanio štetu.“
No nijedan vodeći britanski političar iz velikih stranaka trenutačno ne zagovara novo izjašnjavanje o tom pitanju. Stoga će i njemačka vlada u doglednoj budućnosti morati živjeti s postojećom situacijom te može tek pokušati, zajedno s Britancima, iz nje izvući ono najbolje: sve dok je, i ako ubuduće u Londonu na vlasti bude vlada koja to također želi.
Kada su ujutro 24. lipnja 2016. objavljeni rezultati referenduma, diljem Europske unije (EU), a posebno u Njemačkoj, uslijedio je val nevjerice. Gotovo 52 posto birača glasalo je za izlazak iz Europske unije, a 48 posto je bilo protiv. Tadašnji njemački ministar vanjskih poslova, a danas predsjednik Frank-Walter Steinmeier, rezultat je nazvao „katastrofom", dok je tadašnja kancelarka Angela Merkel govorila o teškom udarcu za Europu.
Samo je manjina u Njemačkoj očekivala takav ishod. Većini političara i novinara činila se nezamislivom ideja da neka država dobrovoljno napusti Europsku uniju i time se odrekne prednosti europskog jedinstvenog tržišta. Posebno je u Njemačkoj bila podcijenjena britanska kampanja za "vraćanje kontrole", koju je predvodio konzervativni političar Boris Johnson.
Zagovornici Brexita željeli su vratiti kontrolu i nad useljavanjem. Zbog toga je rezultat referenduma imao i svojevrsnu njemačku dimenziju. Politika otvorenih granica kancelarke Merkel od rujna 2015. značila je da su naturalizirani migranti automatski stjecali i pravo nastanjenja u Ujedinjenom Kraljevstvu.
"Migracijska politika bila je jedan od ključnih čimbenika koji su utjecali na odluku o Brexitu“, kaže Christophe Fricker sa Sveučilišta u Bristolu, koji je objavio brojne radove o Brexitu i ističe ironiju kako su nakon Brexita useljeničke brojke ponovno znatno porasle, samo što se više ne radi o građanima država članica EU-a.
Posljedice Brexita
Nakon višegodišnjih pregovora Ujedinjeno Kraljevstvo službeno je napustilo Europsku uniju 31. siječnja 2020. Konačno „razdvajanje" od jedinstvenog tržišta i carinske unije dovršeno je tek 1. siječnja 2021.
Promjena je posebno vidljiva u trgovinskoj razmjeni između Njemačke i Velike Britanije. Prema podacima Njemačke industrijske i trgovinske komore, trgovina je nakon Brexita značajno pala. Dok je Ujedinjeno Kraljevstvo 2016. bilo peti najvažniji trgovinski partner Njemačke, danas se nalazi tek na devetom mjestu.
"Ono što je izgubljeno jest snažan partner u području obrane. Upravo je to sada područje na kojem suradnja ponovno započinje. Osim toga, izgubljeni su i prijatelji. Postojala je vrlo bliska međuljudska i civilno-društvena povezanost. Danas je ona slabija i teže ju je održavati", kaže Christophe Fricker i dodaje kako je među njemačkom mladeži Velika Britanija u međuvremenu "nestala s radara".
Nova suradnja na području obrane
No u međuvremenu je proces ponovnog približavanja već odavno pokrenut. Njemačko-britanska trgovina regulirana je Sporazumom o trgovini i suradnji između Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva, pa nije u nadležnosti vlade neke pojedine države članice EU-a.
Dvije zemlje ponovno su se približile i na bilateralnoj razini, prije svega kroz dva sporazuma čije je središte obrambeno partnerstvo. Proces je započeo sporazumom Trinity House, potpisanim u listopadu 2024., kojim je pojačana suradnja u području obrane. Suradnja je dodatno proširena u srpnju 2025. Kensingtonskim sporazumom, ugovorom o prijateljstvu usmjerenim na opće produbljivanje britansko-njemačkih odnosa.
Važan trenutak za bilateralne odnose nakon Brexita bio je i trodnevni državni posjet kralja Charlesa III. Berlinu i Hamburgu u svibnju 2023. Tijekom posjeta Charles je održao i prvi govor jednog britanskog monarha u njemačkom Bundestagu, dijelom na njemačkom jeziku.
Merz i Starmer: dva pragmatičara političkog centra
Trenutačno su na čelu dviju vlada dvojica političara iz različitih političkih obitelji: Keir Starmer, premijer u ostavci, dolazi iz socijaldemokratske Laburističke stranke, a Friedrich Merz iz konzervativne CDU.
Unatoč tome, povezuje ih mnogo toga, smatra Linn Selle iz Njemačkog društva za vanjsku politiku.
„Starmer je, baš kao i Merz, pragmatičar. Obojicu povezuje snažna potpora Ukrajini“, rekla je Selle za DW.
"Merz je također snažno oblikovan anglosaksonskim političkim okruženjem, pomno je pratio Brexit i zasigurno želi i politički tješnju povezanost Ujedinjenog Kraljevstva s Europskom unijom“, dodala je.
Christophe Fricker dodaje: "Ono što ih povezuje jest klasičan način razmišljanja političkog centra, što je za obojicu vjerojatno bilo presudno i tijekom izbornih kampanja. Nažalost, povezuje ih i određena neodređenost u pristupu."
Prema njegovim riječima, Merzu često nedostaje provedba nakon političkih govora, dok Starmeru nedostaje jasno vodstvo u sadašnjoj međunarodnoj kriznoj situaciji.
Novi referendum o EU-u nije tema
Merz i Starmer suočeni su i s pritiskom s desnice, kao i iz vlastitih stranaka. U Velikoj Britaniji je prema anketama stranka Reform UK, koju predvodi Nigel Farage, znatno pretekla Laburističku stranku, dok je u Njemačkoj AfD prestigao CDU/CSU. Farage je bio jedan od glavnih pokretača izlaska iz EU-a, a i AfD prema Europskoj uniji zauzima vrlo skeptičan stav. Starmer je zbog unutarnje-političkog pritiska u ponedjeljak (22.6.) najavio povlačenje s dužnosti šefa vlade u Londonu.
Linn Selle smatra da ne treba precjenjivati utjecaj stranih političara na unutarnjopolitičku situaciju u Velikoj Britaniji.
"No nema sumnje da će u Merzovu interesu biti jačanje proeuropskih glasova u Ujedinjenom Kraljevstvu kroz pragmatično približavanje Europskoj uniji.“
Škotska: žal ribara za Europskom unijom
"U posljednje vrijeme u anketama se promijenio trend i čini se da već neko vrijeme postoji većina za ostanak, a ta većina postaje sve stabilnija“, kaže Christophe Fricker sa Sveučilišta u Bristolu. „Mnogi su ovdje sigurno shvatili da izlazak nije bio dobra ideja i da im je nanio štetu.“
No nijedan vodeći britanski političar iz velikih stranaka trenutačno ne zagovara novo izjašnjavanje o tom pitanju. Stoga će i njemačka vlada u doglednoj budućnosti morati živjeti s postojećom situacijom te može tek pokušati, zajedno s Britancima, iz nje izvući ono najbolje: sve dok je, i ako ubuduće u Londonu na vlasti bude vlada koja to također želi.
