Makarić je rekao da su prosjačenja uvijek organizirana i da se djeca nakon kratkog vremena šalju u drugi grad kako bi im se teže ušlo u trag.
Prosjačenje na javnom mjestu regulirano je Zakonom o javnom redu i miru, prema kojem se tretira kao prekršaj, a ne kao kazneno delo.
Za osobu koja prosi propisane su novčane kazne u iznosu od 200 do 800 KM za prosjaka. Kazna u visini od 400 do 1.200 KM predviđena je za
roditelja ili onoga tko prisiljava maloljetnu ili duševno bolesnu osobu na prosjačenje.
– To su velike zakonske manjkavosti, jer mi imamo primjer majke čije dijete prosi i ona ima već 20.000 KM novčanih kazni koje nema i neće nikada platiti, niti je za nju predviđena zatvorska kazna ili nešto slično tome – rekao je za Dnevni avaz Makarić.
U toj prihvatnoj stanici smješteno je 24 djece koja su reakcijom građana i mobilnih timova centra za socijalni rad i centra javne sigurnosti, sklonjena s centralnih banjalučkih ulica na kojima su danonoćno prosila.
U zakonodavstvu BiH i entitetima u zemlji djeca koja prose ne uživaju posebnu zaštitu.
U BiH djeluje pet dnevnih centara koji se brinu o djeci s ulice, kojih se procjenjuje da ima oko 5.000. Riječ je o dobrovoljnim centrima koji uključuju edukativne i kreativne sadržaje.
Novac koje dijete dobije na ulici nikada ne smije potrošiti. Prema ranijim analizama i procjenama, jedno dijete može mjesečno prosječno isprositi oko 5.000 KM.
Za roditelja koji dijete primorava na prošenje, više puta i nakon niza prekršajnih kazni koje mu budu izrečene, predviđeno je oduzimanje roditeljskih prava, što je dugotrajna procedura koja se rjeđe ostvaruje u praksi.
