Dok se veći dio razvijenog svijeta bori s inflacijom i krizom životnog standarda koju je ona stvorila, u Švicarskoj nema tih problema. U maloj planinskoj naciji u srcu Europe inflacija je doduše na najvišoj razini u 30 godina, no ona iznosi samo 3,5 posto.
Stopa inflacije u Švicarskoj daleko je niža nego u usporedivim zemljama poput SAD-a (9,1 posto), Velike Britanije (11,1 posto), ali i eurozone, u kojoj ona iznosi nemalih 10,6 posto. Švicarska je jedna od najbogatijih zemalja svijeta, a po kriteriju BDP-a po glavi stanovnika i osobnog bogatstva od nevjerojatnih 696.000 dolara po stanovniku daleko je ispred SAD-a, Japana ili Njemačke.
Dok je inflacija vinula troškove života u gradovima poput Singapura ili New Yorka u nebesa, švicarski gradovi Zürich i Ženeva i dalje su među deset najskupljih za život u svijetu. No kako su uspjeli zaobići inflaciju?
U odnosu na europski prosjek, Švicarci su nevjerojatno bogati pa zbog toga tek mali dio njihove mjesečne potrošnje odlazi na osnovne troškove poput hrane. ‘Baš zato što smo bogati, udio potrošnje na hranu nije toliko velik kao u drugim zemljama’, rekao je za CNBC profesor ekonomije sa Sveučilišta u Zürichu Tobias Straumann.
Prema njemu, u Švicarskoj, kao i u svim zemljama svijeta, postoji društvena nejednakost, ali sve to balansira dobro postavljena socijalna politika. Drugi razlog zbog kojeg se inflacija nije rasplamsala u Švicarskoj stabilan je tečaj franka.
Lani se vrijednost franka i eura izjednačila, a dok su brojne svjetske valute gubile vrijednost u odnosu na američki dolar, franak je ostao stabilan, što može zahvaliti svojoj povijesnoj ulozi utočišta za kapital u vremenima nestabilnosti. Iza franka stoje goleme zalihe zlata, državnih obveznica i ostalih vrijednosnih papira koje švicarska narodna banka vješto koristi da bi osigurala stabilnost valute u teškim vremenima, od čega profitira izvozno orijentirana švicarska ekonomija.
Švicarska svake godine uveze roba i usluga vrijednih 302 milijarde dolara, a jak franak zapravo je garancija da roba stiže uz veliki popust. S druge strane svake godine izveze roba vrijednih 305 milijardi dolara, uglavnom lijekova i luksuznih proizvoda, čija cijena nije osjetljiva na tržišne poremećaje poput roba koje se prodaju uz malu maržu, ali veliku količinu.
Zemlja je i manje-više pošteđena energetske krize koju je izazvao rat u Ukrajini. S planinskom topografijom i više od 1500 jezera, Švicarska ne ovisi o plinu i nafti iz Rusije kao njeni europski susjedi – glavni izvor električne energije su hidroelektrane.
Kako su glavni proizvođači struje u državnom vlasništvu, osjetljivost na tržište poremećaje svedena je na minimum, a cijenu struje pomno nadzire regulator. Dok je struja primjerice u Italiji i Velikoj Britaniji lani poskupjela više od 50 posto, u Švicarskoj je ona bila skuplja 16 posto.
Cijene hrane također pažljivo regulira država i lani su porasle samo četiri posto, a u Njemačkoj ili Hrvatskoj rasle su 20 posto. Visoke carine na određene poljoprivredne proizvode, poput sira i mlijeka, osiguravaju jaku domaću potražnju i čine cijenu također manje osjetljivom na vanjske podražaje.
Švicarski recept ne može se primijeniti na većinu zemalja svijeta, pogotovo ne na eurozonu, u kojoj bi zbog ogromnih razlika u strukturi i razvijenosti ekonomije igranje tečajem eura moglo upropastiti neke zemlje članice.
No, prema stranim ekonomistima, švicarski primjer nacionalizacije gotovo cijelog energetskog sektora može biti važna lekcijama zemljama koje zbog njegove privatizacije, što je kratkoročno izgledalo kao dobra ideja, sada plaćaju skupe energente. ‘Prije krize mnogi su mislili da su Švicarci previše konzervativni. No tek sad vidimo da je to bilo ispravno’, zaključio je profesor Straumann.
Stopa inflacije u Švicarskoj daleko je niža nego u usporedivim zemljama poput SAD-a (9,1 posto), Velike Britanije (11,1 posto), ali i eurozone, u kojoj ona iznosi nemalih 10,6 posto. Švicarska je jedna od najbogatijih zemalja svijeta, a po kriteriju BDP-a po glavi stanovnika i osobnog bogatstva od nevjerojatnih 696.000 dolara po stanovniku daleko je ispred SAD-a, Japana ili Njemačke.
Dok je inflacija vinula troškove života u gradovima poput Singapura ili New Yorka u nebesa, švicarski gradovi Zürich i Ženeva i dalje su među deset najskupljih za život u svijetu. No kako su uspjeli zaobići inflaciju?
U odnosu na europski prosjek, Švicarci su nevjerojatno bogati pa zbog toga tek mali dio njihove mjesečne potrošnje odlazi na osnovne troškove poput hrane. ‘Baš zato što smo bogati, udio potrošnje na hranu nije toliko velik kao u drugim zemljama’, rekao je za CNBC profesor ekonomije sa Sveučilišta u Zürichu Tobias Straumann.
Prema njemu, u Švicarskoj, kao i u svim zemljama svijeta, postoji društvena nejednakost, ali sve to balansira dobro postavljena socijalna politika. Drugi razlog zbog kojeg se inflacija nije rasplamsala u Švicarskoj stabilan je tečaj franka.
Lani se vrijednost franka i eura izjednačila, a dok su brojne svjetske valute gubile vrijednost u odnosu na američki dolar, franak je ostao stabilan, što može zahvaliti svojoj povijesnoj ulozi utočišta za kapital u vremenima nestabilnosti. Iza franka stoje goleme zalihe zlata, državnih obveznica i ostalih vrijednosnih papira koje švicarska narodna banka vješto koristi da bi osigurala stabilnost valute u teškim vremenima, od čega profitira izvozno orijentirana švicarska ekonomija.
Švicarska svake godine uveze roba i usluga vrijednih 302 milijarde dolara, a jak franak zapravo je garancija da roba stiže uz veliki popust. S druge strane svake godine izveze roba vrijednih 305 milijardi dolara, uglavnom lijekova i luksuznih proizvoda, čija cijena nije osjetljiva na tržišne poremećaje poput roba koje se prodaju uz malu maržu, ali veliku količinu.
Zemlja je i manje-više pošteđena energetske krize koju je izazvao rat u Ukrajini. S planinskom topografijom i više od 1500 jezera, Švicarska ne ovisi o plinu i nafti iz Rusije kao njeni europski susjedi – glavni izvor električne energije su hidroelektrane.
Kako su glavni proizvođači struje u državnom vlasništvu, osjetljivost na tržište poremećaje svedena je na minimum, a cijenu struje pomno nadzire regulator. Dok je struja primjerice u Italiji i Velikoj Britaniji lani poskupjela više od 50 posto, u Švicarskoj je ona bila skuplja 16 posto.
Cijene hrane također pažljivo regulira država i lani su porasle samo četiri posto, a u Njemačkoj ili Hrvatskoj rasle su 20 posto. Visoke carine na određene poljoprivredne proizvode, poput sira i mlijeka, osiguravaju jaku domaću potražnju i čine cijenu također manje osjetljivom na vanjske podražaje.
Švicarski recept ne može se primijeniti na većinu zemalja svijeta, pogotovo ne na eurozonu, u kojoj bi zbog ogromnih razlika u strukturi i razvijenosti ekonomije igranje tečajem eura moglo upropastiti neke zemlje članice.
No, prema stranim ekonomistima, švicarski primjer nacionalizacije gotovo cijelog energetskog sektora može biti važna lekcijama zemljama koje zbog njegove privatizacije, što je kratkoročno izgledalo kao dobra ideja, sada plaćaju skupe energente. ‘Prije krize mnogi su mislili da su Švicarci previše konzervativni. No tek sad vidimo da je to bilo ispravno’, zaključio je profesor Straumann.
