Iako sirup od zove sadrži šećer, mnogi će se složiti kako je ipak bolji izbor od kupovnih gaziranih pića i industrijskih sirupa. Ima i onih koji ga se nerado sjećaju jer je ponekad, u djetinjstvu, na raspolaganju bio samo on.
Osim bijelog, u njegovoj se pripremi može koristiti smeđi šećer ili med, koji ujedno djeluju i kao prirodni konzervansi pa se sirup može sačuvati sve do zime.
Kako pravilno brati zovu?
Za kvalitetan sirup najvažniji su pravilno ubrani cvjetovi. Zovu je potrebno brati što dalje od prometnica i zagađenih područja.
Idealno je da su cvjetovi potpuno otvoreni, puni žute peludi, dok ocvale ili još zatvorene cvjetove treba izbjegavati. Ne preporučuje se branje rano ujutro ni predvečer zbog rose, kao ni nakon kiše jer ona ispire pelud koja daje prepoznatljiv miris i aromu.
Također, provjerite ima li na stapkama cvjetova biljnih uši ili drugih insekata. Nakon branja cvjetove je najbolje ostaviti oko sat vremena kako bi eventualne bubice izašle, a potom odmah početi pripremu jer zova brzo vene.
Idealno je da su cvjetovi potpuno otvoreni. Budući zova ima krhke grane, prilikom berbe treba biti pažljiv kako se grm ne bi oštetio.
Recept za domaći sirup od zove
Osnovna mjera za pripremu sirupa uključuje:
10 cvjetova zove
1 litru vode
1 kilogram šećera
1 limun
10 g limunske kiseline, po želji
Važno je napomenuti kako veličina cvjetova može znatno varirati pa mnogi koriste i veću količinu kako bi sirup bio intenzivnijeg okusa i mirisa. Primjerice, na litru vode može se staviti 15 ili više manjih cvjetova ili cvjetova srednje veličine.
Postupak pripreme
Cvjetove zove stavite u veću posudu, prelijte vodom te dodajte limun narezan na kriške i limunsku kiselinu. Smjesu dobro promiješajte, poklopite ili prekrijte te ostavite 24 sata na hladnom i tamnom mjestu uz povremeno miješanje.
Sljedeći dan cvjetove i limun dobro iscijedite, a tekućinu procijedite kroz cjedilo ili gazu. Potom dodajte šećer i ponovno promiješajte dok se sav šećer ne otopi. Nakon toga sirup se može dodatno prilagoditi željenoj kiselosti dodavanjem limuna ili limunske kiseline.
Kada je sve gotovo, ulijte ga u prethodno sterilizirane boce koje je potrebno dobro zatvoriti. Čuvajte ga na hladnom i tamnom mjestu, smočnici ili podrumu.
Uz pravilno čuvanje može potrajati do zime.
Ako planirate koristiti manju količinu šećera, tada ga pasterizirajte kako bi se spriječilo kvarenje. Sirup se može čuvati i u zamrzivaču, u plastičnim bocama piše Agroklub.
Zova nije samo ukusna, već i korisna
Osim za sirupe, koristi se za čajeve, džemove i razne domaće pripravke. U narodnoj medicini često se povezivala s jačanjem imuniteta i ublažavanjem simptoma prehlade.
Važno je naglasiti kako sirove bobice, listovi i stabljike zove mogu biti otrovni, zbog čega se biljka uvijek mora pravilno preraditi prije konzumacije.
Zova je većinom drvenasta biljka, dok se rjeđe može naći kao zeljasta višegodišnja biljka. Uz nekoliko narodnih imena, u BiH se za ovu biljku najviše koristi naziv zova. Poznato je četrdesetak vrsta zove, a sve pripadaju rodu Sambucus. Rasprostranjene su uglavnom na sjevernoj hemisferi.
Poznata su višestruko korisna svojstva zove. U kori se nalazi tvar koja štiti čovjekovo tijelo od napada virusa, plod je bogat vitaminom C, a njegov potencijal za ljudsko zdravlje tek treba istražiti. U BiH, naročito u ruralnim sredinama, zova se koristi uglavnom u proizvodnji soka i sušena, dok se u drugim zemljama odavno koristi za potrebe farmaceutske i prehrambene industrije. Zova se može koristiti i u ukrasne svrhe. Služi i kao bioindikator jer uspijeva u uvjetima povećane onečišćenosti zraka pa je pokazatelj povećanog zagađenja u prostoru.
Osim bijelog, u njegovoj se pripremi može koristiti smeđi šećer ili med, koji ujedno djeluju i kao prirodni konzervansi pa se sirup može sačuvati sve do zime.
Kako pravilno brati zovu?
Za kvalitetan sirup najvažniji su pravilno ubrani cvjetovi. Zovu je potrebno brati što dalje od prometnica i zagađenih područja.
Idealno je da su cvjetovi potpuno otvoreni, puni žute peludi, dok ocvale ili još zatvorene cvjetove treba izbjegavati. Ne preporučuje se branje rano ujutro ni predvečer zbog rose, kao ni nakon kiše jer ona ispire pelud koja daje prepoznatljiv miris i aromu.
Također, provjerite ima li na stapkama cvjetova biljnih uši ili drugih insekata. Nakon branja cvjetove je najbolje ostaviti oko sat vremena kako bi eventualne bubice izašle, a potom odmah početi pripremu jer zova brzo vene.
Idealno je da su cvjetovi potpuno otvoreni. Budući zova ima krhke grane, prilikom berbe treba biti pažljiv kako se grm ne bi oštetio.
Recept za domaći sirup od zove
Osnovna mjera za pripremu sirupa uključuje:
10 cvjetova zove
1 litru vode
1 kilogram šećera
1 limun
10 g limunske kiseline, po želji
Važno je napomenuti kako veličina cvjetova može znatno varirati pa mnogi koriste i veću količinu kako bi sirup bio intenzivnijeg okusa i mirisa. Primjerice, na litru vode može se staviti 15 ili više manjih cvjetova ili cvjetova srednje veličine.
Postupak pripreme
Cvjetove zove stavite u veću posudu, prelijte vodom te dodajte limun narezan na kriške i limunsku kiselinu. Smjesu dobro promiješajte, poklopite ili prekrijte te ostavite 24 sata na hladnom i tamnom mjestu uz povremeno miješanje.
Sljedeći dan cvjetove i limun dobro iscijedite, a tekućinu procijedite kroz cjedilo ili gazu. Potom dodajte šećer i ponovno promiješajte dok se sav šećer ne otopi. Nakon toga sirup se može dodatno prilagoditi željenoj kiselosti dodavanjem limuna ili limunske kiseline.
Kada je sve gotovo, ulijte ga u prethodno sterilizirane boce koje je potrebno dobro zatvoriti. Čuvajte ga na hladnom i tamnom mjestu, smočnici ili podrumu.
Uz pravilno čuvanje može potrajati do zime.
Ako planirate koristiti manju količinu šećera, tada ga pasterizirajte kako bi se spriječilo kvarenje. Sirup se može čuvati i u zamrzivaču, u plastičnim bocama piše Agroklub.
Zova nije samo ukusna, već i korisna
Osim za sirupe, koristi se za čajeve, džemove i razne domaće pripravke. U narodnoj medicini često se povezivala s jačanjem imuniteta i ublažavanjem simptoma prehlade.
Važno je naglasiti kako sirove bobice, listovi i stabljike zove mogu biti otrovni, zbog čega se biljka uvijek mora pravilno preraditi prije konzumacije.
Zova je većinom drvenasta biljka, dok se rjeđe može naći kao zeljasta višegodišnja biljka. Uz nekoliko narodnih imena, u BiH se za ovu biljku najviše koristi naziv zova. Poznato je četrdesetak vrsta zove, a sve pripadaju rodu Sambucus. Rasprostranjene su uglavnom na sjevernoj hemisferi.
Poznata su višestruko korisna svojstva zove. U kori se nalazi tvar koja štiti čovjekovo tijelo od napada virusa, plod je bogat vitaminom C, a njegov potencijal za ljudsko zdravlje tek treba istražiti. U BiH, naročito u ruralnim sredinama, zova se koristi uglavnom u proizvodnji soka i sušena, dok se u drugim zemljama odavno koristi za potrebe farmaceutske i prehrambene industrije. Zova se može koristiti i u ukrasne svrhe. Služi i kao bioindikator jer uspijeva u uvjetima povećane onečišćenosti zraka pa je pokazatelj povećanog zagađenja u prostoru.
