Ovo je deseta godina da se na Zahumu, Rumbočkoj planini, u organizaciji župnog ureda i župljana ove župe organizira proslava Sv. Josipa Radnika. Nažalost, prošle godine zbog koronavirusa i raznih zabrana to nije bilo moguće. No, želeći oživjeti sjećanje na Divu Grabovčevu i oteti od zaborava život u svojoj planini, ove godine unatoč epidemiji koja ne miruje i neizvjesnosti koja nas okružuje, služena je sveta misa u dvorištu Divina doma.
Misno slavlje je predvodio župnik ove župe fra Jure Perić, uz su slavlje župnog vikara fra Ivana Jelića.
Misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je veliku Župni zbor župe Rumboci.
Nakon svete mise, ni ove godine zbog koronavirusa i svima dobro poznatih restrikcija, nije organizirano natjecanje u tradicionalnim sportskim disciplinama, bacanje kamena s ramena, skok u dalj i potezanje konopa. Sve s ciljem smanjenja bliskih kontakata i čuvanja zdravlja jednih drugima.
Barem na jedan dan mještani sa svojim gostima ožive svoje planinsko selo. Mjesto u kojem je veliki broj njih i rođen. Kao da ga probude iz duboko usnulog sna, iz neke čudne i mirne tišine, vrate u njega vrevu života.
Makar i na jedan dan Zahum postane ono što je nekada bio – naseljeno planinsko selo. Zajedno sa svojim prijateljima i dragim gostima vrate u ovo planinsko mjesto sjećanja na dane nekog jednostavnijeg i manje stresnog života. Probude se uspomene i sjećanja iz djetinjstva, uspomene na drage ljude kojih više nema, uspomene na trenutke života koji su unosili one jednostavne, spontane, bezazlene, ali ipak ljudske trenutke radosti u život.
Zahum, mjesto Divina rođenja, Brajinov Dolac, Divin dom, Djevojčica Diva, Umna glava i zahumski zaselci, polako poprimaju mjesto kultnog kraja koji narod diže na višu razinu, na razinu koja ga drži u zajedništvu sa sobom i drugima.
Misno slavlje je predvodio župnik ove župe fra Jure Perić, uz su slavlje župnog vikara fra Ivana Jelića.
Misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je veliku Župni zbor župe Rumboci.
Nakon svete mise, ni ove godine zbog koronavirusa i svima dobro poznatih restrikcija, nije organizirano natjecanje u tradicionalnim sportskim disciplinama, bacanje kamena s ramena, skok u dalj i potezanje konopa. Sve s ciljem smanjenja bliskih kontakata i čuvanja zdravlja jednih drugima.
Barem na jedan dan mještani sa svojim gostima ožive svoje planinsko selo. Mjesto u kojem je veliki broj njih i rođen. Kao da ga probude iz duboko usnulog sna, iz neke čudne i mirne tišine, vrate u njega vrevu života.
Makar i na jedan dan Zahum postane ono što je nekada bio – naseljeno planinsko selo. Zajedno sa svojim prijateljima i dragim gostima vrate u ovo planinsko mjesto sjećanja na dane nekog jednostavnijeg i manje stresnog života. Probude se uspomene i sjećanja iz djetinjstva, uspomene na drage ljude kojih više nema, uspomene na trenutke života koji su unosili one jednostavne, spontane, bezazlene, ali ipak ljudske trenutke radosti u život.
Zahum, mjesto Divina rođenja, Brajinov Dolac, Divin dom, Djevojčica Diva, Umna glava i zahumski zaselci, polako poprimaju mjesto kultnog kraja koji narod diže na višu razinu, na razinu koja ga drži u zajedništvu sa sobom i drugima.
