Za ljubitelja prirode i ramskoga kraja veliki je izazov upoznati ga uzduž i poprijeko. Budući da je to veliki prostor, treba odvojiti puno vremena, ali za prave zaljubljenike, ipak, to nije baš tako teško. Dulji niz godina, prije službenog osnivanja Hrvatskog planinarskog društva „Rama“, nekolicina mladih ljudi, hodajući, posjetila je, i barem donekle upoznala veći dio Rame.
Ipak, nakon nekoliko godina, da bi se lakše moglo promovirati Ramu, njenu prirodu i planine koje je okružuju, osnovano je planinarsko društvo, koje svojim aktivnostima polako, ali sigurno stvara preduvjete da Rama bude poželjno i atraktivno planinarsko odredište.
To najbolje dokazuju brojni dolasci planinara i planinarskih društava iz BiH i susjedne Hrvatske, posebno na planinu Radušu.
Da bi se zainteresiranima približili i drugi dijelove Rame, kroz terenski rad Društva, do sada se uradilo dosta toga. Jedan od osnovnih oblika djelovanja na terenu, jest markiranje (obilježavanje) planinarskih staza što je i preduvjet brojnijeg dolaska planinara na određeni prostor.
Želeći posjetiteljima približiti prostor južno od Ramskog jezera, odnosno od Maglica do Kedžare na jugozapadu i Plemine, odnosno Pasije stine na jugoistoku urađeno je dosta, ali uvijek može više. Prije dvije godine, obilježena je “Staza Dive Grabovčeve” i staza do Plemine stine.
Da bi se u potpunosti “pokrio” spomenuti teren, kroz provedbu projekta markiranja staze od Maglica do Pasije stine, odrađena je akcija markiranja staze u cijeloj duljini. Od početne točke kod planinarske kuće u Gornjim Maglicama (Jozićima) do Pasije stine (kota 1675).
Staza je duga 10400 metara i vodi preko Priboja, Rusta, Duža, Miradovice i izlazi na šumski put koji završava okretištem u relativnoj blizini Pasije stine.
Zadnji dio staze od okretišta do vrha vodi kroz visoku višestoljetnu bukovu šumu i završava na vidikovcu s kojega pogled seže od Makljena do Vilinca i Pločnog.
Osim približavanja ovoga prostora svima zainteresiranima za posjet, njihovu sigurnost, olakšavanje snalaženja,ova staza je i svojevrsni “spomenik” prohujalim vremenima i nekadašnjim stanovnicima koji su skoro svakodnevno boravili na ovome prostoru, posebno u periodu proljeće, ljeto, jesen. Bilo da je u pitanju koševina, napasanje brojnih stada ovaca I goveda ili možda sječa drveća za svakodnevne potrebe. Od materijala za izradu alata i raznog oruđa do drveta za ogrjev.
Ipak, nakon nekoliko godina, da bi se lakše moglo promovirati Ramu, njenu prirodu i planine koje je okružuju, osnovano je planinarsko društvo, koje svojim aktivnostima polako, ali sigurno stvara preduvjete da Rama bude poželjno i atraktivno planinarsko odredište.
To najbolje dokazuju brojni dolasci planinara i planinarskih društava iz BiH i susjedne Hrvatske, posebno na planinu Radušu.
Da bi se zainteresiranima približili i drugi dijelove Rame, kroz terenski rad Društva, do sada se uradilo dosta toga. Jedan od osnovnih oblika djelovanja na terenu, jest markiranje (obilježavanje) planinarskih staza što je i preduvjet brojnijeg dolaska planinara na određeni prostor.
Želeći posjetiteljima približiti prostor južno od Ramskog jezera, odnosno od Maglica do Kedžare na jugozapadu i Plemine, odnosno Pasije stine na jugoistoku urađeno je dosta, ali uvijek može više. Prije dvije godine, obilježena je “Staza Dive Grabovčeve” i staza do Plemine stine.
Da bi se u potpunosti “pokrio” spomenuti teren, kroz provedbu projekta markiranja staze od Maglica do Pasije stine, odrađena je akcija markiranja staze u cijeloj duljini. Od početne točke kod planinarske kuće u Gornjim Maglicama (Jozićima) do Pasije stine (kota 1675).
Staza je duga 10400 metara i vodi preko Priboja, Rusta, Duža, Miradovice i izlazi na šumski put koji završava okretištem u relativnoj blizini Pasije stine.
Zadnji dio staze od okretišta do vrha vodi kroz visoku višestoljetnu bukovu šumu i završava na vidikovcu s kojega pogled seže od Makljena do Vilinca i Pločnog.
Osim približavanja ovoga prostora svima zainteresiranima za posjet, njihovu sigurnost, olakšavanje snalaženja,ova staza je i svojevrsni “spomenik” prohujalim vremenima i nekadašnjim stanovnicima koji su skoro svakodnevno boravili na ovome prostoru, posebno u periodu proljeće, ljeto, jesen. Bilo da je u pitanju koševina, napasanje brojnih stada ovaca I goveda ili možda sječa drveća za svakodnevne potrebe. Od materijala za izradu alata i raznog oruđa do drveta za ogrjev.
