Na sinoćnjoj premijeri, u Zagrebu, dokumentarnog filma „Oteto djetinjstvo“, ramskog svećenika i autora mr. sc. Pave Crnjca susrela su se mnoga poznata lica, rodbina, nekadašnji susjedi i prijatelji iz ranog djetinjstva koji su se razasuli po bijelome svijetu, krivnjom onih koji nisu dali da čovjek živi i ostane živjeti na svojoj rodnoj grudi. Bili su to dirljivi susreti na kojem su neki od njih kroz suze progovarali i pitali, "Jesi li to ti Stipe?", "Jesi li to ti bona Luce?".
Nisu česte prilike za takve susrete i besjedu o danima iz ondašnjeg vremena koji se ne mogu pamtiti po ničemu dobrome jer je tu mladost i taj život naprosto prekinula besćutnost tadašnjeg režima koji je obilježio stradanje, patnje i boli stanovništva ramskog kraja što se nastojalo dočarati u premijernom prikazu filma kojeg je došlo pogledati i sa prošlosti se suočiti preko 400 znatiželjnika, od koji je većinom svatko na svoj način povezan sa tim nemilim događanjima.
Za produkciju filma pobrinula se Ramska zajednica Zagreb na čelu sa predsjednikom Šimunom Babićem koji je na početku prikazivanja filma pozdravio sve nazočne a posebno podupiratelje koji su potpomogli da produkcija toga hvalevrijednog uratka ugleda svjetlo dana. Zahvalnost je izrazio predsjedniku Skupštine grada Zagreba Darinku Kosoru koji je bio nazočan na premijeri i kojemu je uručio zahvalnicu za pomoć i pokroviteljstvo. U redovima su se mogla vidjeti mnoga poznata lica iz javnog, kulturnog, vjerskog i društvenog života koji su svojim dolaskom iskazali zainteresiranost kako bi se upoznali sa poviješću naroda iz prelijepog a danas sve više raseljenog ramskog zavičaja.
Na premijernom prikazu bili su nazočni i svjedoci tadašnjeg vremena koji su preživjeli strahote, bili odvojeni od svojih obitelji i koji su odrastali u tuđim domovima u kojima im nije ničega nedostajalo osim roditeljske ljubavi i pažnje.
Prof.dr. Juraj Batelja, povjesničar, svećenik i postulator kauze u svom obraćanju je nastojao približiti važnost i ulogu tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca koji se svesrdno založio za djecu koja su tom vremenu iz Rame došla u Zagreb od kojih neka nisu znali niti svoje ime niti prezime niti datum svog rođenja.
Sin Rame, prof.dr. Željko Tanjić, rektor Katoličkog sveučilišta u Zagrebu također je uputio tople riječi svima onima koji su se došli suočiti sa prošlošću i preko filma vratiti sjećanja na one neslavne dane za narod iz koljeg mu potječe njegova obitelj, otac i majka. Zahvalio se don Pavlu Crnjcu na uloženom trudu koji je kroz gotovo sedmogodišnji rad skupljao i nastojao doći do što više materijala kako bi se tadašnje vrijeme što zornije prikazalo ali nikada se više ne ponovilo.
Film je vrijedno i originalno svjedočanstvo u kojem je don Pavle Crnjac htio dočarati potresne priče više stotina ramskih ljudi koji su u ratnoj oluji 1942. i 1943. godine, kao malodobna djeca, bili prinuđeni napustiti rodni dom te se rasuti diljem tadašnjeg svijeta. Mnogi su se od njih poslije rata vratili svojim domovima, a znatan dio ostao je u domovima kod novih obitelji po kontinentalnoj Hrvatskoj.
Zbog nevremena koje je zahvatilo priobalno područje Hrvatske promociji filma nije mogao nazočiti fra Mijo Džolan ali je uputio prigodne riječi, koje još uvijek odzvanjaju u ušima mnogih, svima onima koji su dali svoj doprinos kako bi se kroz film dočarao vrijeme i sve ono kroz što je mladost iz njegovog rodnog zavičaja prolazila i s kojim se nevoljama susretala.
Nisu česte prilike za takve susrete i besjedu o danima iz ondašnjeg vremena koji se ne mogu pamtiti po ničemu dobrome jer je tu mladost i taj život naprosto prekinula besćutnost tadašnjeg režima koji je obilježio stradanje, patnje i boli stanovništva ramskog kraja što se nastojalo dočarati u premijernom prikazu filma kojeg je došlo pogledati i sa prošlosti se suočiti preko 400 znatiželjnika, od koji je većinom svatko na svoj način povezan sa tim nemilim događanjima.
Za produkciju filma pobrinula se Ramska zajednica Zagreb na čelu sa predsjednikom Šimunom Babićem koji je na početku prikazivanja filma pozdravio sve nazočne a posebno podupiratelje koji su potpomogli da produkcija toga hvalevrijednog uratka ugleda svjetlo dana. Zahvalnost je izrazio predsjedniku Skupštine grada Zagreba Darinku Kosoru koji je bio nazočan na premijeri i kojemu je uručio zahvalnicu za pomoć i pokroviteljstvo. U redovima su se mogla vidjeti mnoga poznata lica iz javnog, kulturnog, vjerskog i društvenog života koji su svojim dolaskom iskazali zainteresiranost kako bi se upoznali sa poviješću naroda iz prelijepog a danas sve više raseljenog ramskog zavičaja.
Na premijernom prikazu bili su nazočni i svjedoci tadašnjeg vremena koji su preživjeli strahote, bili odvojeni od svojih obitelji i koji su odrastali u tuđim domovima u kojima im nije ničega nedostajalo osim roditeljske ljubavi i pažnje.
Prof.dr. Juraj Batelja, povjesničar, svećenik i postulator kauze u svom obraćanju je nastojao približiti važnost i ulogu tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca koji se svesrdno založio za djecu koja su tom vremenu iz Rame došla u Zagreb od kojih neka nisu znali niti svoje ime niti prezime niti datum svog rođenja.
Sin Rame, prof.dr. Željko Tanjić, rektor Katoličkog sveučilišta u Zagrebu također je uputio tople riječi svima onima koji su se došli suočiti sa prošlošću i preko filma vratiti sjećanja na one neslavne dane za narod iz koljeg mu potječe njegova obitelj, otac i majka. Zahvalio se don Pavlu Crnjcu na uloženom trudu koji je kroz gotovo sedmogodišnji rad skupljao i nastojao doći do što više materijala kako bi se tadašnje vrijeme što zornije prikazalo ali nikada se više ne ponovilo.
Film je vrijedno i originalno svjedočanstvo u kojem je don Pavle Crnjac htio dočarati potresne priče više stotina ramskih ljudi koji su u ratnoj oluji 1942. i 1943. godine, kao malodobna djeca, bili prinuđeni napustiti rodni dom te se rasuti diljem tadašnjeg svijeta. Mnogi su se od njih poslije rata vratili svojim domovima, a znatan dio ostao je u domovima kod novih obitelji po kontinentalnoj Hrvatskoj.
Zbog nevremena koje je zahvatilo priobalno područje Hrvatske promociji filma nije mogao nazočiti fra Mijo Džolan ali je uputio prigodne riječi, koje još uvijek odzvanjaju u ušima mnogih, svima onima koji su dali svoj doprinos kako bi se kroz film dočarao vrijeme i sve ono kroz što je mladost iz njegovog rodnog zavičaja prolazila i s kojim se nevoljama susretala.
Za Rama-Prozor.info Dražen Krstanović, pozega.eu
