Prvi sunčani ponedjeljak, nakon dužeg kišnog razdoblja, jutros smo iskoristili za posjet tomislavgradskoj robnoj i zelenoj tržnici. Odlazimo do prodavačice iz Klobuka koja sezonsko povrće i voće prodaje u Tomislavgradu već 45 godina. Vremenske prilike nisu utjecale da se zelen uzgoji u Hercegovini, ali u Tomislavgradu ove godine sjetva kasni.
- Prodam najviše rasada, raštike i kupusa, a nudim i blitvu i špinat. Cijena povrća je od 1,5 KM do 2 KM a rasad je 30 pfeninga. Uzgojim ranije povrće, ali u Tomislavgrad robu ne dovozimo prije petoga miseca. Cijene su prije bile više, ovdje je najveći problem što nema ljudi i što nema novaca.
Domaća jaja s farme Bokanović prodaju se od 6 do 9 KM, (tabla - 30 komada), ovisno o veličini.
- Odavno prodajemo i uvijek se nadamo boljem, a to traje već dvadeset godina. Narod nema novca, gleda se umalo, a dok je bilo novca jaja se nisu ni klasirala, svako je koštalo jednu kunu, kaže prodavačica.
Kilogram svježega sira s Eminova Sela košta 10 KM.
- Ljudi su nam ratovali, ostali bez posla, nemaju uvezan staž. Moramo ovako, pa koliko zaradimo, dobro je - govore nam prodavačice za istim stolom. Možda bi prodaja bila bolja kada bi se prednost na pijaci dala domaćim proizvođačima, a ovdje dolaze i oni izvan županije.
Sadnice iz Tihaljine prodaju se po dvije kune ili pola marke, kupaca je malo, još je hladno.
- Ima deset godina cijene nismo mijenjali. Sorte su kvalitetne, već 15-ak godina imamo svoje stalne mušterije. Prepoznaju kvalitetu, cjenkanja nema, ali na višu prodaju snizimo cijenu.
Ribarski pribor na tomislavgradskoj tržnici nudi se po cijeni od 10 do 100 KM.
- Roba je iz Mađarske i sa sarajevskoga koridora. Duvanjaci su dobri ribolovci, razumiju se u kvalitetu i kupuju najskuplji pribor.
Sjekire, noževe, bruseve, kose, trnokope, motike… sve proizvodi i „servisira“ livanjski susjed rođen u Mrkonjić Gradu. U njegovoj blizini prodaju se i roštilji, a cijena im je do 100 do 250 KM.
- Traži se popravak alatki, ali i kupuju se. Sve se pomalo prodaje, najviše sjekire. Cijena im je od 25 do 35 KM, ovisno o kvaliteti. Prodaja je lošija nego ranijih godina.
Počela je i prodaja cvijeća, od dvorišnoga do balkonskoga i kućnoga. Prodavača iz Gradačca nudi 30 vrsta cvijeća. Cijene su od 50 pfeniga do 3 KM, a saksije se nude po cijeni od 10 KM. Upitali smo prodavača hoće li cijene cvijeća biti niže.
- Hoće, ako se mi „pripanemo“ da će nam ga ostati, ali u idućih mjesec dana cijene će biti stabilne, kaže prodavač iz Gradačca. Cvijeće najviše kupuju u Mostaru, tamo je najviše ljudi, a najslabija prodaja je u Posušju. Za Tomislav je još malo prohladno, ali će ići ovdje, vjeruje uzgajivač.
Dvadeset godina cvijeće i povrće na ovdašnjoj tržnici prodaje i bračni par iz Ljubuškoga. Cijene su stalno iste, rasad je 50 pfeniga, a cvijeće (vanjsko) od 50 pfeniga do 2 KM.
- Svi kukaju, ali opet svi kupuju. Svatko voli malo cvijeća! Stare babe idu sa štapom, kažu oćemo posadit malo cvića prid kućom, da ne bude ko štala.
- A kupuju i mlade, nadopunjuje Ljubušak ženu.
Kako bi imali lijepo uređene balkone, žitelji naše općine, kažu nam prodavači, najčešće se odlučuju za pelargonije i surfinije.
- Cvjećarstvo ima svoje troškove, treba mu grijanje preko zime, što znači već od 10. mjeseca. Lakše je rasad gojiti. Davno se na ovom zarađivalo, danas se svatko bavi cvjećarstvom. Rasad prodajemo nekoliko ponedjeljaka, a cvijeće duže pa se zaradi pristojna, mjesečna plaća, kažu Ljubušaci.
Ramkinju Anu zatičemo za štandom i s pletivom u rukama. Osim papa i čarapa nudi i domaće proizvode: rakiju šljivu, mrkvu, luk… Osim u Tomislavgradu, prodaje i na mostarskoj tržnici.
- Mogla bi prodaja biti i bolja, ali još nisu stigle mirovine, kaže Ana u nadi da će već idućega tjedna kupaca biti više.
Mame i jagode no za sada im je cijena previsoka, 5 KM za kilogram.
I med na kraju. Naravno, domaći i to lipski koju će u ponudi biti i tijekom godine jer naša sugovornica ima više od stotinu košnica. Tu je i propolis. Med je livadski i od vriska, vrhunske je kvalitete što potvrđuje i cijena 15 KM. Dodate još 5 KM i imate i propolis. Oboje preporučljivo za jačanje imuniteta.
Pijem upravo čaj s medom, nažalost, naši ugostitelji servisiraju uvozni. Tko mu zna istinsko podrijetlo? Upućeniji vele da je čak iz Egipta! A meni u sjećanju jedna pčela na lipskome medu.
Fotografije pogledajte ovdje - kliknite!
Zora Stanić/Tomislavcity.com
