I eto jednog razloga da se, sa zaljubljenicima u prirodu i planine, uputimo na Plišavicu. Ona će biti glavninom, završni dio našeg itinerara. Plan puta prema azimutima i udaljenostima, koji smo skicirali, prilično je dug i relativno težak, oko 30km. Od izlaska do zalaska Sunca. Ali…
Lip pogled na planinu Plišavicu (Raduša) s juga, odnosno Oniša
Plišavica je dio raduške strukturne jedinice odnosno dio Raduše planine. Raduška strukturna jedinica spaja Zonu „Visokog krša“ sa Zonom paleozojskih škriljaca i mezozojskih vapnenaca. ramska raduška strukturna jedinica topografski je smještena između: Dašnika, Grkašnice, Varde i dijela Ravašnice na zapadu i sjeverozapadu, Mlične glavice, Grudice na sjeveru i sve do gornjeg toka Vrbasa na sjeveroistoku. Na jugu je ograničena vertikalnim (i normalnim) rasjedom Rumboci-Prozor tj. sjevernim i sjeverozapadnim dijelom ramske tektonske potoline. Geografske koordinate ramske raduške strukturne jedinice su: ϕ=43°46,5’–43°49,5’s.g.š. i λ=17°22’–17°41’i.g.d. Posjetiti je možete iz više pravca: Prozora, Tomislavgrada, Uskoplja ili Kupresa.
Kraj je šestog miseca i posjetiti Radušu planinu, tada je najbolje. Zasuta je raznobojnim i užurbanim životom svojih stanovnika. Nedjelja je. Okupili smo se na polazištu s jutarnjim sunčevim zrakama. Nebo je gotovo vedro, s razbacanim kumulusima koji su znak da će vrime biti stabilno a temperatura zraka je ugodna. Krenuli smo s oko 700m n.v. Put nas vodi uz jaklićku stranu. Nagib padine ponegdje je veći od 30°. Popeti se pješice na prvu postaju našeg puta, na Rat, na visinu oko 1150m n.v., ne bi bilo nimalo lako. Ali zahvaljujući ljudima(čovjeku) koji su probili cestu, ipak uspon je bio puno lakši. Usput svako malo zastajemo i „bacamo“ pogled prema kotlini, koja lipo i sve lipše izgleda. Gledajući na kartama, konstatiramo da je ovaj dio izgrađen od jurskih masivnih bjeličastih vapnenaca s elipsaktinijama geološke starosti od 161,2-145,5 mil. god. Putem kojim idemo je i spušteni dio (SSZ padina) Plišavice koji se spuštao tijekom miocena (25,0-5,0mil.god.) normalnim (vertikalnim) rasjedom Rumboci-Prozor, čime je sa sjevera i sjeverozapada ograničio ramsku tektonsku potolinu.
Kratki predah, na južnoj padini Plišavice - na jaklićkom putu
Penjući se, uz jaklićku stranu, sve je lipši pogled na Vran i još lipšu potolinu s Ramskim jezerom - strelica pokazuje jug i Vran planinu
Ploča s uklesanim imenom graditelja jaklićkog puta
Stigosmo na Rat (oko 4 km hoda, od polazišta) i pogledasmo na Ramsko jezero i okolicu – vidite i sami!!
Odmaramo se na Ratu a fotoaparati neprestance bljeskaju - ovdje bi dugo ostali, ali moramo dalje…
S Rata, izbliza, fotografiramo ISI dio Plišavice i njen najviši vrh - Komar 1599m n.v. Oko nas nisko raslinje, sočni pašnjaci i raznovrsno bilje
Okrećemo fotoaparat prema ISI i fotografiramo dio plodne gorske visoravni – Draševo (1200 - 1400m n.v.)…Jaklićka planina
Nastavljamo put i prolazimo jaklićkom planinom i dolazimo do jaklićkih staja, di ponovno kratko odmaramo, ispred lipo uređene kućice-vikendice. Jaklićka planina obuhvaća JI dio Raduše planine. Po prilici između, SI obronaka Plišavice, Prodojnice na zapadu, Debelog briga na sjeveru te Sajine planine na ISI. Predio je dosta slikovit , jer se izmjenjuju pašnjaci i šume s obradivom zemljom i kosanicama. Takva izmjena ublažava krševitost ovog predjela a dijelom i zato što ona postupno prelazi u subzonu srednje bosanskog škriljavog gorja. Kompleks planine i pašnjaka, režim života, čobanluka na ovoj planini je potrebito očuvati sa svim ambijentalnim vrijednostima i ljepotama, koje su postale rijetkost. Međutim, nama je sve vruće i napornije. Usput nailazimo na nama ne, baš, objašnjiv način nastale minijaturne vrtače. I konačno hladovina. Čistina postupno nestaje i ulazimo u zelenilo, osojnih obronaka Plišavice i Prodojnice. Najviše je četinjača, te bukve s pokojim javorom. Nailazimo, mjestimice, na neugodne prizore, na tragove šumokradica( i izmet medvjeda (Ursus arctos L.)). A di je voda, imali vode…?. Izvora vode nema a i cisterni ritko. A voda je najtraženija i imamo je dovoljno do sljedeće postaje, Ledenice ili Samograda.
U središtu Prodojnice – u daljini se nazire „krov“ Rame-Idovac - to nam je jedna od nacrtanih i zacrtanih postaja, udaljena oko 5 km od našeg stajališta i oko 2km od Ledenice
Vapnenac i dolomit izgrađuju Prodojnicu - srednji, gornji trijas i jura (245 +- 1,5 - 145,5 +- 4,0 mil. god.)
U Prodojnici, u zelenilu, šarenilu i uz zvonki cvrkut ptica, odmaramo se. Već je prošlo 12 sati, a i vrime je za jelo. Brzo jedemo i idemo dalje. Prolazeći kroz Prodojnicu nailazimo na jestive, vitaminozne i ljekovite biljke.
Mirišljive, jagode(Fragaria vesca L.) - usput se vitaminiziramo i sladimo…
Prolazimo između gorostasnih primjeraka smreke, bukve, poneke jele, javora...Na putu do Ledenice, ponegdje se otvori šuma i pogledamo, naravno, prema sjeverozapadu. Na sjeverozapadu, piramidalno-pravokutni Idovac. Kasno je poslijepodne a mi bi trebali biti na vrhu što prije. Nakon kraćeg traženja Samograda, koristeći karte i iskustvo,konačno dolazimo do vrtače i izvora Ledenice. Smještena je istočno, oko 2km, od vrha Idovca. Ledenica ili Samograd (narodni naziv) je krško udubljenje-urušna vrtača-dubine do 50m. Vrtača je u čistim vapnencima (Trijas,T2,3) i kao da ju je priroda izdubila. Na dnu vrtače je izvor Ledenica. Spuštamo se niz SI stranu vrtače. To je jedini smjer kako doći, uopće, do dna vrtače i izvora Ledenica. Sjeveroistočna strana vrtače ja zasuta siparišnim i urušenim gromadama vapnenca, i preko kojih smo lagano sišli na dno vrtače. Prostor oko vrtače a i sama vrtača je ispresijecana rasjedima, dijaklazama i dijastromama, što uvjetuje intenzivnu koroziju i fizičku rastrošbu, te česta osipanja vapnenca (svjedočili smo takvom trenutku!!). Oko Ledenice, u gustoj smrekovo-bukovoj šumi, susrećemo planinare, koji nas pitaju kako i kuda do vrha i …
Na dnu Ledenice - temperaturna inverzija-odmor u ugodnijoj temperaturi zraka uz „duži“ ručak - nezaboravan i rijedak ambijent
Izvor Ledenica - tekuća voda i led ispod stine (ljeto) –voda je tako ladna, da od nje trnu zubi - uhh!! - posjetite i provjerite!!
Vrtača Ledenica – samo nebo, ptice, i obodna šuma su nam horizont
Nakon neizostavnog fotografiranja, na rubu Ledenice, nastavljamo prema Idovcu
Razgranati i prozračni javor…u „srcu“ Prodojnice
Iz smjera Plandišta, susrećemo se biciklistima koji su na putu za Idovac - sve je više posjetitelja u ovom ugodnom području – bila rana jesen ili ljeto
Penjemo se uz jugoistočne obronke Idovca. Noge su nam pomalo umorne, ali moramo se popet. Prije samog vrha Idovca, još jedna nezaboravna, prirodna rijetkost Rame. Glacijalno jezero - Rumbočko jezero
Rumbočko jezero, jedno od najviših gorskih jezera u BiH, na sjeveroistočnoj strani Idovca - BISER Rame
U Rumbočkom jezeru,“gorskom oku“, nastalom poslije zadnjeg glacijala - wurma - vidjeli smo i fotografirali postglacijalnog raritetnog i reliktnog „stanovnika“ jezera - Triturus alpestris ili Mesotriton alpestris - „vodeni gušter“ - RAMSKO BLAGO
Obilazimo jezero i divimo se, ali vrime nam ističe. Iznad nas u nebo se uzdignuo, Idovac-1955m n.v. Nema druge, idemo, još malo i tu smo. Penjemo se uz sjeveroistočne obronke, i postupno skrećući prema jugoistočnim obroncima, sve do na vrh Idovca. Jugoistočna i južna strana Idovca prekrivena je zelenim „tepihom“,načinjenim od bora krivulja. Ostavljamo zeleni „tepih“, i laganim (a kakvim drugim??) koracima stižemo na vrh vrhova-ramski IDOVAC.
Pinus mugo (Turra) ili bor krivulj na jugoistočnim i južnim padinama Idovca - sporo rastuća četinjača(iglice) koja voli osunčanost
Konačno na Idovcu - 1955m n.v. --- ugodna posjeta od VI.-X. miseca (…a zimi,kako je zimi??... Idilično!!)
Pogled s vitrovitog Idovca - jedan od najlipših vidikovaca u BiH
Obzor od 360° je neponovljiv, lip i oku ugodan
17 je sati. Spremamo stvari i spuštamo se niz južne obronke Idovca. Nažalost, moramo dalje! U podnožju Idovca, susrećemo se s različitim bojama, raznolikog bilja.
Šarenilo biljaka i oprašivača - u mnoštvu, Lilium bosniacum…; Viola elegantula Schott.; Gentiana lutea L. subsp. symphyandra Murb.,…
Gentiana lutea L. --- srčanik --- ; Viola elegantula Schott.
Dalje, opet dalje, nastavljamo put, zapadnim i jugozapadnim rubom Prodojnice (Ježevača), nailazeći na razasute vrtače,pokoju kamenicu i škrape. Nakon sat vremena hoda od Idovca, obuze nas veselje. Stigli smo na Plišavicu. Java ili san???. Kakvo UGODNO IZNeNaĐENJE!!!. Plavetnilo, u ramskoj tektonskoj potolini. RAMSKO JEZERO!! POGLED NA RAMSKO JEZERO S PLIŠAVICE???!!!. NEVIĐENO LIPO!!!
Gledamo ko jedan…
u jedno…
Želja mi(nam) se ispunila…lipše nego što sam (smo) zamišljao…kako i vidite na sljedećim fotografijama…
Plišavica obasuta različitim bojama, s provokativnom plavkastom pozadinom…
Još jedna fotografija…stalno nam se slika…
I još jedna sa sumrakom…
Sunce se lagano spušta prema obzoru. A i mi se spuštamo J obroncima Plišavice do Rata. Ponovno niz jaklićki put, pa do polazišta. Naše elipsasto „putovanje“, kumuliralo se na oko 30km. Zadovoljni i sretni onim što smo posjetili i osjetili, ostavljamo ramsku Radušu planinu i drugima da je posjete i osjete.
Lip pogled na planinu Plišavicu (Raduša) s juga, odnosno Oniša
Plišavica je dio raduške strukturne jedinice odnosno dio Raduše planine. Raduška strukturna jedinica spaja Zonu „Visokog krša“ sa Zonom paleozojskih škriljaca i mezozojskih vapnenaca. ramska raduška strukturna jedinica topografski je smještena između: Dašnika, Grkašnice, Varde i dijela Ravašnice na zapadu i sjeverozapadu, Mlične glavice, Grudice na sjeveru i sve do gornjeg toka Vrbasa na sjeveroistoku. Na jugu je ograničena vertikalnim (i normalnim) rasjedom Rumboci-Prozor tj. sjevernim i sjeverozapadnim dijelom ramske tektonske potoline. Geografske koordinate ramske raduške strukturne jedinice su: ϕ=43°46,5’–43°49,5’s.g.š. i λ=17°22’–17°41’i.g.d. Posjetiti je možete iz više pravca: Prozora, Tomislavgrada, Uskoplja ili Kupresa.
Kraj je šestog miseca i posjetiti Radušu planinu, tada je najbolje. Zasuta je raznobojnim i užurbanim životom svojih stanovnika. Nedjelja je. Okupili smo se na polazištu s jutarnjim sunčevim zrakama. Nebo je gotovo vedro, s razbacanim kumulusima koji su znak da će vrime biti stabilno a temperatura zraka je ugodna. Krenuli smo s oko 700m n.v. Put nas vodi uz jaklićku stranu. Nagib padine ponegdje je veći od 30°. Popeti se pješice na prvu postaju našeg puta, na Rat, na visinu oko 1150m n.v., ne bi bilo nimalo lako. Ali zahvaljujući ljudima(čovjeku) koji su probili cestu, ipak uspon je bio puno lakši. Usput svako malo zastajemo i „bacamo“ pogled prema kotlini, koja lipo i sve lipše izgleda. Gledajući na kartama, konstatiramo da je ovaj dio izgrađen od jurskih masivnih bjeličastih vapnenaca s elipsaktinijama geološke starosti od 161,2-145,5 mil. god. Putem kojim idemo je i spušteni dio (SSZ padina) Plišavice koji se spuštao tijekom miocena (25,0-5,0mil.god.) normalnim (vertikalnim) rasjedom Rumboci-Prozor, čime je sa sjevera i sjeverozapada ograničio ramsku tektonsku potolinu.
Kratki predah, na južnoj padini Plišavice - na jaklićkom putu
Penjući se, uz jaklićku stranu, sve je lipši pogled na Vran i još lipšu potolinu s Ramskim jezerom - strelica pokazuje jug i Vran planinu
Ploča s uklesanim imenom graditelja jaklićkog puta
Stigosmo na Rat (oko 4 km hoda, od polazišta) i pogledasmo na Ramsko jezero i okolicu – vidite i sami!!
Odmaramo se na Ratu a fotoaparati neprestance bljeskaju - ovdje bi dugo ostali, ali moramo dalje…
S Rata, izbliza, fotografiramo ISI dio Plišavice i njen najviši vrh - Komar 1599m n.v. Oko nas nisko raslinje, sočni pašnjaci i raznovrsno bilje
Okrećemo fotoaparat prema ISI i fotografiramo dio plodne gorske visoravni – Draševo (1200 - 1400m n.v.)…Jaklićka planina
Nastavljamo put i prolazimo jaklićkom planinom i dolazimo do jaklićkih staja, di ponovno kratko odmaramo, ispred lipo uređene kućice-vikendice. Jaklićka planina obuhvaća JI dio Raduše planine. Po prilici između, SI obronaka Plišavice, Prodojnice na zapadu, Debelog briga na sjeveru te Sajine planine na ISI. Predio je dosta slikovit , jer se izmjenjuju pašnjaci i šume s obradivom zemljom i kosanicama. Takva izmjena ublažava krševitost ovog predjela a dijelom i zato što ona postupno prelazi u subzonu srednje bosanskog škriljavog gorja. Kompleks planine i pašnjaka, režim života, čobanluka na ovoj planini je potrebito očuvati sa svim ambijentalnim vrijednostima i ljepotama, koje su postale rijetkost. Međutim, nama je sve vruće i napornije. Usput nailazimo na nama ne, baš, objašnjiv način nastale minijaturne vrtače. I konačno hladovina. Čistina postupno nestaje i ulazimo u zelenilo, osojnih obronaka Plišavice i Prodojnice. Najviše je četinjača, te bukve s pokojim javorom. Nailazimo, mjestimice, na neugodne prizore, na tragove šumokradica( i izmet medvjeda (Ursus arctos L.)). A di je voda, imali vode…?. Izvora vode nema a i cisterni ritko. A voda je najtraženija i imamo je dovoljno do sljedeće postaje, Ledenice ili Samograda.
U središtu Prodojnice – u daljini se nazire „krov“ Rame-Idovac - to nam je jedna od nacrtanih i zacrtanih postaja, udaljena oko 5 km od našeg stajališta i oko 2km od Ledenice
Vapnenac i dolomit izgrađuju Prodojnicu - srednji, gornji trijas i jura (245 +- 1,5 - 145,5 +- 4,0 mil. god.)
U Prodojnici, u zelenilu, šarenilu i uz zvonki cvrkut ptica, odmaramo se. Već je prošlo 12 sati, a i vrime je za jelo. Brzo jedemo i idemo dalje. Prolazeći kroz Prodojnicu nailazimo na jestive, vitaminozne i ljekovite biljke.
Mirišljive, jagode(Fragaria vesca L.) - usput se vitaminiziramo i sladimo…
Prolazimo između gorostasnih primjeraka smreke, bukve, poneke jele, javora...Na putu do Ledenice, ponegdje se otvori šuma i pogledamo, naravno, prema sjeverozapadu. Na sjeverozapadu, piramidalno-pravokutni Idovac. Kasno je poslijepodne a mi bi trebali biti na vrhu što prije. Nakon kraćeg traženja Samograda, koristeći karte i iskustvo,konačno dolazimo do vrtače i izvora Ledenice. Smještena je istočno, oko 2km, od vrha Idovca. Ledenica ili Samograd (narodni naziv) je krško udubljenje-urušna vrtača-dubine do 50m. Vrtača je u čistim vapnencima (Trijas,T2,3) i kao da ju je priroda izdubila. Na dnu vrtače je izvor Ledenica. Spuštamo se niz SI stranu vrtače. To je jedini smjer kako doći, uopće, do dna vrtače i izvora Ledenica. Sjeveroistočna strana vrtače ja zasuta siparišnim i urušenim gromadama vapnenca, i preko kojih smo lagano sišli na dno vrtače. Prostor oko vrtače a i sama vrtača je ispresijecana rasjedima, dijaklazama i dijastromama, što uvjetuje intenzivnu koroziju i fizičku rastrošbu, te česta osipanja vapnenca (svjedočili smo takvom trenutku!!). Oko Ledenice, u gustoj smrekovo-bukovoj šumi, susrećemo planinare, koji nas pitaju kako i kuda do vrha i …
Na dnu Ledenice - temperaturna inverzija-odmor u ugodnijoj temperaturi zraka uz „duži“ ručak - nezaboravan i rijedak ambijent
Izvor Ledenica - tekuća voda i led ispod stine (ljeto) –voda je tako ladna, da od nje trnu zubi - uhh!! - posjetite i provjerite!!
Vrtača Ledenica – samo nebo, ptice, i obodna šuma su nam horizont
Nakon neizostavnog fotografiranja, na rubu Ledenice, nastavljamo prema Idovcu
Razgranati i prozračni javor…u „srcu“ Prodojnice
Iz smjera Plandišta, susrećemo se biciklistima koji su na putu za Idovac - sve je više posjetitelja u ovom ugodnom području – bila rana jesen ili ljeto
Penjemo se uz jugoistočne obronke Idovca. Noge su nam pomalo umorne, ali moramo se popet. Prije samog vrha Idovca, još jedna nezaboravna, prirodna rijetkost Rame. Glacijalno jezero - Rumbočko jezero
Rumbočko jezero, jedno od najviših gorskih jezera u BiH, na sjeveroistočnoj strani Idovca - BISER Rame
U Rumbočkom jezeru,“gorskom oku“, nastalom poslije zadnjeg glacijala - wurma - vidjeli smo i fotografirali postglacijalnog raritetnog i reliktnog „stanovnika“ jezera - Triturus alpestris ili Mesotriton alpestris - „vodeni gušter“ - RAMSKO BLAGO
Obilazimo jezero i divimo se, ali vrime nam ističe. Iznad nas u nebo se uzdignuo, Idovac-1955m n.v. Nema druge, idemo, još malo i tu smo. Penjemo se uz sjeveroistočne obronke, i postupno skrećući prema jugoistočnim obroncima, sve do na vrh Idovca. Jugoistočna i južna strana Idovca prekrivena je zelenim „tepihom“,načinjenim od bora krivulja. Ostavljamo zeleni „tepih“, i laganim (a kakvim drugim??) koracima stižemo na vrh vrhova-ramski IDOVAC.
Pinus mugo (Turra) ili bor krivulj na jugoistočnim i južnim padinama Idovca - sporo rastuća četinjača(iglice) koja voli osunčanost
Konačno na Idovcu - 1955m n.v. --- ugodna posjeta od VI.-X. miseca (…a zimi,kako je zimi??... Idilično!!)
Pogled s vitrovitog Idovca - jedan od najlipših vidikovaca u BiH
Obzor od 360° je neponovljiv, lip i oku ugodan
17 je sati. Spremamo stvari i spuštamo se niz južne obronke Idovca. Nažalost, moramo dalje! U podnožju Idovca, susrećemo se s različitim bojama, raznolikog bilja.
Šarenilo biljaka i oprašivača - u mnoštvu, Lilium bosniacum…; Viola elegantula Schott.; Gentiana lutea L. subsp. symphyandra Murb.,…
Gentiana lutea L. --- srčanik --- ; Viola elegantula Schott.
Dalje, opet dalje, nastavljamo put, zapadnim i jugozapadnim rubom Prodojnice (Ježevača), nailazeći na razasute vrtače,pokoju kamenicu i škrape. Nakon sat vremena hoda od Idovca, obuze nas veselje. Stigli smo na Plišavicu. Java ili san???. Kakvo UGODNO IZNeNaĐENJE!!!. Plavetnilo, u ramskoj tektonskoj potolini. RAMSKO JEZERO!! POGLED NA RAMSKO JEZERO S PLIŠAVICE???!!!. NEVIĐENO LIPO!!!
Gledamo ko jedan…
u jedno…
Želja mi(nam) se ispunila…lipše nego što sam (smo) zamišljao…kako i vidite na sljedećim fotografijama…
Plišavica obasuta različitim bojama, s provokativnom plavkastom pozadinom…
Još jedna fotografija…stalno nam se slika…
I još jedna sa sumrakom…
Sunce se lagano spušta prema obzoru. A i mi se spuštamo J obroncima Plišavice do Rata. Ponovno niz jaklićki put, pa do polazišta. Naše elipsasto „putovanje“, kumuliralo se na oko 30km. Zadovoljni i sretni onim što smo posjetili i osjetili, ostavljamo ramsku Radušu planinu i drugima da je posjete i osjete.
Tekst i foto: Miro Pavličević, profesor
