Na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima trenutno studira 36 budućih svećenika, naravno, ako studij uspješno privedu kraju, a među njima su i dvojica iz Konga. Kongo je nekadašnji Zair, onaj što ga je Jugoslavija 1974. godine, na svjetskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj, tukla sa čak 9:0, ali se fra Cosmas Sadiki Safari i fra Hubert Kasonta Kilasa, jer su poprilično mlađi, sjećati utakmice država koje su u međuvremenu nestale, makar je Kongo, ustvari, samo vratio staro ime.
Fra Cosmas je iz Bukavua, a fra Hubert iz Lubumbashija. Obojica su na trećoj godini teologije, a članovi su Franjevačke provincije sv. Benedikta Afričkog. Dok ispred imena nisu stavili ono fra, ništa nije slutilo da će jednog dana doći u Visoko, u tamošnje sjemenište, gdje će naučiti hrvatski jezik, a potom i u Sarajevo, na studij teologije.
Hubert je završio srednju ekonomsku školu, a potom je tri godine radio administrativne poslove na granici Konga i Zambije, dok je Cosmas, nakon opće gimnazije i studija, godinu dana u lokalnoj školi predavao povijest i zemljopis. Privremene zavjete dali su u Kongu, gdje su završili i studij filozofije, a obnovili ih lani u Visokom. Jezik su naučili odlično: ne samo što ga solidno govore, učeći i polažući ispite, nego su i članovi Bogoslovskog zbora „Fra Nenad Dujić“, kojim ravna fra Emanuel Josić.
Zasad se mnogo ne pitaju gdje će na službu nakon što studij privedu kraju – možda u svoju zemlju, a možda ostanu i ovdje, u Bosni i Hercegovini. Uglas kažu da je crkva jedna i da će biti onako kako odrede njihovi poglavari, a oni će, gdje god bili, služiti Bogu i svojim vjernicima. Kongo je 1960. godine, kada je stekao neovisnost, imao svega 12 osoba sa završenim fakultetom, jedino sveučilište tada je pohađalo svega 28 studenata, a od 26 katoličkih biskupa samo jedan je bio domaći, svi ostali bijeli stranci.
Danas tamo studij teologije pohađa 80 studenata, dvostruko više nego u Nedžarićima, pa su sve prilike da ćemo narednih desetljeća – kao što su naši svećenici nekad odlazili u Afriku – imati obrnut slučaj, da nam dolaze župnici iz Afrike, a prvi možda budu upravo fra Hubert i fra Cosmas.
Bljesak.info
Fra Cosmas je iz Bukavua, a fra Hubert iz Lubumbashija. Obojica su na trećoj godini teologije, a članovi su Franjevačke provincije sv. Benedikta Afričkog. Dok ispred imena nisu stavili ono fra, ništa nije slutilo da će jednog dana doći u Visoko, u tamošnje sjemenište, gdje će naučiti hrvatski jezik, a potom i u Sarajevo, na studij teologije.
Hubert je završio srednju ekonomsku školu, a potom je tri godine radio administrativne poslove na granici Konga i Zambije, dok je Cosmas, nakon opće gimnazije i studija, godinu dana u lokalnoj školi predavao povijest i zemljopis. Privremene zavjete dali su u Kongu, gdje su završili i studij filozofije, a obnovili ih lani u Visokom. Jezik su naučili odlično: ne samo što ga solidno govore, učeći i polažući ispite, nego su i članovi Bogoslovskog zbora „Fra Nenad Dujić“, kojim ravna fra Emanuel Josić.
Zasad se mnogo ne pitaju gdje će na službu nakon što studij privedu kraju – možda u svoju zemlju, a možda ostanu i ovdje, u Bosni i Hercegovini. Uglas kažu da je crkva jedna i da će biti onako kako odrede njihovi poglavari, a oni će, gdje god bili, služiti Bogu i svojim vjernicima. Kongo je 1960. godine, kada je stekao neovisnost, imao svega 12 osoba sa završenim fakultetom, jedino sveučilište tada je pohađalo svega 28 studenata, a od 26 katoličkih biskupa samo jedan je bio domaći, svi ostali bijeli stranci.
Danas tamo studij teologije pohađa 80 studenata, dvostruko više nego u Nedžarićima, pa su sve prilike da ćemo narednih desetljeća – kao što su naši svećenici nekad odlazili u Afriku – imati obrnut slučaj, da nam dolaze župnici iz Afrike, a prvi možda budu upravo fra Hubert i fra Cosmas.
Bljesak.info
