Istaknuti franjevac, književnik, glazbenik, psiholog, sveučilišni profesor i akademik, fra Šimun Šito Ćorić gostovao je u emisiji Radiotelevizije Herceg-Bosne "Vrijeme je za goste" urednice i voditeljice Snježane Delić.
Fra Šimun Šito Ćorić u nedjelju obilježava 50 godina svećeničke službe. Povodom jubileja govorio je o svom životnom i duhovnom putu, ali i o iskustvima koja je stjecao djelujući među hrvatskim zajednicama širom svijeta.
“Kad sabirem to sve, i meni se čini da je puno i ne znam kako je tako brzo prošlo. Ali kad vidim što se sve događalo, koga sam sve sretao, onda je to osjećaj zadovoljstva i blagoslova”, rekao je fra Šimun.
Posebnu vezu, istaknuo je, uvijek osjeća s Hercegovinom, svojim rodnim krajem. “Kad dođem doma u Hercegovinu na svoju Paoču, s ljudima koji me poznaju, to je uvijek punjenje baterija. Paoča je meni bila gnijezdo za uzlijetanje”, kazao je.
U Franjevački red stupio je 1967., a za svećenika je zaređen 1975. godine. Kaže kako je svećeničko zvanje nosio od djetinjstva: “Jedno od češćih pitanja je kad sam odlučio biti fratar. Ja odmah odgovaram, od kad znam za sebe. Naravno, kroz godine se motivacija mijenjala, ali ulazio sam sve dublje u to područje.”
Službu je vršio na mnogim mjestima, od Hrvatske i BiH do Švicarske, SAD-a, Australije i Novog Zelanda. Ističe kako mu je posebno značilo djelovanje u iseljeništvu, gdje nije bio samo svećenik, već i simbol domovine.
“Moje iskustvo je da što su naši ljudi dalje od domovine, to ih ona više vuče. Nigdje nisam osjetio toliku bol za domovinom kao u Australiji”, naglasio je.
Podsjetio je i na patnju političkih emigranata: “Dobri su to ljudi, a nisu smjeli doći kući. Imao sam prijatelja kojem majka umire, a on nije mogao ni na sprovod jer mu nisu dali potvrdu da ga neće uhapsiti. To su bili trenuci velike boli.”
Fra Šimun ističe da je uvijek nastojao povezivati vjeru, glazbu, književnost i kulturu. “Sve što je okrenuto čovjeku mene je nadahnjivalo. Zato sam to nastojao prenositi i vjerski, i domoljubno, i kulturološki”, rekao je, dodavši kako je djelujući među Hrvatima u dijaspori često surađivao i s ljudima drugih naroda i zemalja.
“To nije bio geto. Upoznao sam najrazličitije ljude i osjećao da u toj raznolikosti nastaje jedna ikebana hrvatskog naroda”, zaključio je fra Šimun Šito Ćorić.
Više na:
Fra Šimun Šito Ćorić u nedjelju obilježava 50 godina svećeničke službe. Povodom jubileja govorio je o svom životnom i duhovnom putu, ali i o iskustvima koja je stjecao djelujući među hrvatskim zajednicama širom svijeta.
“Kad sabirem to sve, i meni se čini da je puno i ne znam kako je tako brzo prošlo. Ali kad vidim što se sve događalo, koga sam sve sretao, onda je to osjećaj zadovoljstva i blagoslova”, rekao je fra Šimun.
Posebnu vezu, istaknuo je, uvijek osjeća s Hercegovinom, svojim rodnim krajem. “Kad dođem doma u Hercegovinu na svoju Paoču, s ljudima koji me poznaju, to je uvijek punjenje baterija. Paoča je meni bila gnijezdo za uzlijetanje”, kazao je.
U Franjevački red stupio je 1967., a za svećenika je zaređen 1975. godine. Kaže kako je svećeničko zvanje nosio od djetinjstva: “Jedno od češćih pitanja je kad sam odlučio biti fratar. Ja odmah odgovaram, od kad znam za sebe. Naravno, kroz godine se motivacija mijenjala, ali ulazio sam sve dublje u to područje.”
Službu je vršio na mnogim mjestima, od Hrvatske i BiH do Švicarske, SAD-a, Australije i Novog Zelanda. Ističe kako mu je posebno značilo djelovanje u iseljeništvu, gdje nije bio samo svećenik, već i simbol domovine.
“Moje iskustvo je da što su naši ljudi dalje od domovine, to ih ona više vuče. Nigdje nisam osjetio toliku bol za domovinom kao u Australiji”, naglasio je.
Podsjetio je i na patnju političkih emigranata: “Dobri su to ljudi, a nisu smjeli doći kući. Imao sam prijatelja kojem majka umire, a on nije mogao ni na sprovod jer mu nisu dali potvrdu da ga neće uhapsiti. To su bili trenuci velike boli.”
Fra Šimun ističe da je uvijek nastojao povezivati vjeru, glazbu, književnost i kulturu. “Sve što je okrenuto čovjeku mene je nadahnjivalo. Zato sam to nastojao prenositi i vjerski, i domoljubno, i kulturološki”, rekao je, dodavši kako je djelujući među Hrvatima u dijaspori često surađivao i s ljudima drugih naroda i zemalja.
“To nije bio geto. Upoznao sam najrazličitije ljude i osjećao da u toj raznolikosti nastaje jedna ikebana hrvatskog naroda”, zaključio je fra Šimun Šito Ćorić.
Više na:
