Rijetki su oni koji nisu čuli za izreku da "Godine nisu bitne“, izreku koju bez problema možemo primijeniti kod najstarijeg aktivnog člana Hrvatskog planinarskog društva "Rama“ Ante Jeličića – Plemića.
I prije službenog osnutka HPD "Rama“, s obitelji ili prijateljima Ante je znao otići u prirodu, na okolne ramske planine i uspinjati se ne njihove vrhove, posebno na planinu Ljubušu za koju je bio vezan od djetinjstva, kojega je jednim dijelom, čuvajući i napasajući blago, proveo po njenim obroncima.
Život nas često odnese tamo gdje ni u snu ne bismo mogli zamisliti, tako je i Antu odveo u Njemačku gdje je proveo svoj cijeli radni vijek. Živeći i radeći daleko od Rame, nikad je nije zaboravio.
Odlazak u mirovinu donio je više slobodnog vremena i manje obveza i od tada, Anto u Ramu dolazi češće i dio godine, od proljeća do kasne jeseni provodi u Rami.
Osim čitanja, hobi mu je i planinarenje zbog kojega se pridružio ramskim planinarima i postao jedan od aktivnijih članova.
Mnogi od nas, putujući prema zapadnom dijelu općine, često pogledamo prema Idovcu, najvišem vrhu planine Raduše i zapitamo se koliko vremena bi nam trebalo za uspon na visinu od 1956 metara.
Iako je u 83 godini života, uspon na Idovac za Antu ne predstavlja neki veći izazov.
Iskorištavajući lagani dolazak jeseni i nešto niže temperature, Anto se sa sinom i unukom zaputio na Idovac, kojega je još jedan put bez problema „osvojio“.
Sudjelujući u brojnim aktivnostima HPD "Rama“, Anto je bio jedan od članova koji su trasirali i markirali stazu "Fenix“, koja od Doma Dive Grabovčeve vodi na Idovac. Stazu kojom su prošli brojni planinari, od onih iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke pa do onih iz Kanade i Australije.
Godine nisu bitne, bitne su volja i želja, piše RPortal.eu
I prije službenog osnutka HPD "Rama“, s obitelji ili prijateljima Ante je znao otići u prirodu, na okolne ramske planine i uspinjati se ne njihove vrhove, posebno na planinu Ljubušu za koju je bio vezan od djetinjstva, kojega je jednim dijelom, čuvajući i napasajući blago, proveo po njenim obroncima.
Život nas često odnese tamo gdje ni u snu ne bismo mogli zamisliti, tako je i Antu odveo u Njemačku gdje je proveo svoj cijeli radni vijek. Živeći i radeći daleko od Rame, nikad je nije zaboravio.
Odlazak u mirovinu donio je više slobodnog vremena i manje obveza i od tada, Anto u Ramu dolazi češće i dio godine, od proljeća do kasne jeseni provodi u Rami.
Osim čitanja, hobi mu je i planinarenje zbog kojega se pridružio ramskim planinarima i postao jedan od aktivnijih članova.
Mnogi od nas, putujući prema zapadnom dijelu općine, često pogledamo prema Idovcu, najvišem vrhu planine Raduše i zapitamo se koliko vremena bi nam trebalo za uspon na visinu od 1956 metara.
Iako je u 83 godini života, uspon na Idovac za Antu ne predstavlja neki veći izazov.
Iskorištavajući lagani dolazak jeseni i nešto niže temperature, Anto se sa sinom i unukom zaputio na Idovac, kojega je još jedan put bez problema „osvojio“.
Sudjelujući u brojnim aktivnostima HPD "Rama“, Anto je bio jedan od članova koji su trasirali i markirali stazu "Fenix“, koja od Doma Dive Grabovčeve vodi na Idovac. Stazu kojom su prošli brojni planinari, od onih iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke pa do onih iz Kanade i Australije.
Godine nisu bitne, bitne su volja i želja, piše RPortal.eu
