Slavko Goldstein, koji je kao 14-godišnjak pristupio partizanima, pričao je o svojim iskustvima u II svjetskom ratu, poglavito iskustvima s četnicima. Najveći neprijatelji četnicima, prema njemu, nisu bili ustaše, niti su ustaše najvećim neprijateljima smatrali četnike, nego su i jednima i drugima partizani bili najveća prepreka u ostvarenju ciljeva.
Članak koji je 15. listopada izašao u Dnevnom avazu izvješće s tribine naslovio je: „Ustaške vlasti nisu ništa poduzele da zaštite goloruki narod“. Budući da je Goldstein stariji jedan od onih koji su pedeset godina kreirali povijest na temelju mašte, a ne činjenica, on i danas nastavlja s obmanama pa umjesto da na tribini priča o konkretnom četničkom zločinu, on govori o tobožnjoj suradnji četnika i ustaša. Prof. dr. Ivo Goldstein u svojim je lažima radikalniji pa izmišlja kako ustaške vlasti nisu ništa učinile da zaštite goloruki hrvatski i muslimanski puk.
U Avazovom izvješću stoji da je rekao: „Četničke horde iz istočne Hercegovine prošle su kroz Mostar i Konjic u kojima su ustaše imale snažne garnizone.“ Čista izmišljotina! Naime, istina je da je ustašama od rujna 1941. godine bilo zabranjeno boraviti u Hercegovini koja je pripala talijanskoj okupacijskoj zoni. Tako je ostalo sve do rujna 1943. godine.
Dakle, od rujna 1941. do rujna 1943., tj. do pada Italije, ustaška noga nije kročila Hercegovinom, a kamoli da su imali garnizone ili da su mogli zaštititi puk. Nakon ovakvih nebuloza, zaista, ne čudi što prof. dr. Ivu Goldsteina nisu primili u Akademiju. Na ovako bezočan način izvrtati činjenice, pa i pokolj nevinoga puka koristiti za svoju propagandu, ne može biti tek stvar neznanja, nego smišljenoga iskrivljavanja povijesti. Iz ovih podmetanja je jasno kako Goldstein stariji i mlađi nikada neće biti spremni priznati komunistička zla i pokajati se za njih.
Hrvatski umjetnik koji je do 1990. živio u Beogradu Miro Glavurtić ustvrdio je kako je bilo nekih komunista koji su se kajali zbog počinjenih zločina, ali ideologija se nikada nije pokajala. Što više neki se i dan-danas time ponose. Prema Glavurtiću, Svetozar Vukmanović Tempo je ubio brata svećenika, da bi bio primljen u ekskluzivno društvo velikih komunista. „Komunisti su se morali odreći svoje svijesti i savjesti, svoje tradicije, zavičaja, vjere, a često i rođenoga brata“ – tvrdi Glavurtić. U mnogim komunističkim državama postoje muzeji žrtava komunizma, čak i u Albaniji, u Tirani, a u Hrvatskoj i BiH se o tome i ne razmišlja. Dok svećenici budu zvali Goldsteine i slične da nam drže predavanja, ne treba takvo što ni očekivati. O pogubnosti komunističke ideologije bit će više riječi idući tjedan.
Josip Milić
www.dnevno.hr
