Dana 16. svibnja 2017. naš samostan u Rami posjetili su hodočasnici iz austrijske župe Kufstein-Sparchen, koju služe dvojica naših franjevca iz Bosne Srebrene fra Kristijan Montina i fra Mirko Bobaš i to: Gertraud Mutschlechner, Kurt Mutschlechner, Jürgen Waldhör, Christiana Amann, Anna Fritz, Otto Fritz, Gisela Hörtnagl, Anton Hörtnagl, u pratnji naših Uzdoljana, koji su i sami članovi župne zajednice u Kufsteinu: Joze Karače, Kate Karača, Anđe Stojanović i Josipe Karača.
Hodočasnici iz Austrije bili su pozitivno iznenađeni razinom ukusa uređenja Gospina svetišta i niza kulturnih, umjetničkih vrijednosti s kojima čovjek može komunicirati na jednoj dubljoj duhovnoj razini.
Bili su osobito iznenađeni povijesnom količinom patnje i stradanja Rame od prvog spomena hrvatskog imena i svjedoka kršćanskog identiteta sve do naših dana, ali još više nastojanjem oko kršćanskog odgovora na patnju po uzoru na ramsku majku, koja iz ljubavi prema životu ozbiljno uvažava izazov Isusova križa ljudskoj naravi sklonoj nastavljanju začaranog krug zla, što uvijek dovodi čovjeka u napast da zaboravi živjeti blagoslovljen život u ljubavi i opraštanju.
Na kraju smo dodirnuli i bolna aktualna pitanja odlazaka naših ljudi iz svojih zavičaja i savijanja gnijezda na prostorima tuđih društava, kultura , jezika upravo pred zavjetnim Gospinim vratima, koja se ne otvaraju, kao znak zavjeta da ćemo činit sve iskrenuo, čisto i inteligentno, kako iz Rame više ne bi bilo konačnih odlazaka.
Austrijanci su svjesni kvalitete koju naši ljudi unose u njihove društvene i crkvene zajednice, ali su pokazali razumijevanje za naš problem praznih sela, zatvorenih obiteljskih kuća, smanjenja školskih odjeljenja i svih negativnih emocija i frustracija koje nužno prate ove pojave.
Oni misle da odgovorni ljudi ova pitanja ne guraju pod tepih, već da ih rješavaju svakodnevnim susretima, razgovorima, ohrabrenjem, da se na svakoga računa, brigom vodećih ljudi da se solidarno podijeli kako dobro tako i teškoće života.
Jer, kako na kraju rekoše: svaka zajednica poput naše u Rami sama daje osnovni ton i pravac vlastitom opstanku i životu ili nestanku. Svaka zajednica je ili simbolična ili dijabolična. Simbolična okuplja, dijabolična razgoni. Simbolična zajednica čak i kad ima nevolje postaje snažnija, dijabolična zajednica propada i onda kad ima svega u izobilju i previše, jer nije naučila solidarno dijeliti.
Po tko zna koji put naučio sam lekciju kako ljudi izvan problema jasnije vide problem.
Hvala im.
Hodočasnici iz Austrije bili su pozitivno iznenađeni razinom ukusa uređenja Gospina svetišta i niza kulturnih, umjetničkih vrijednosti s kojima čovjek može komunicirati na jednoj dubljoj duhovnoj razini.
Bili su osobito iznenađeni povijesnom količinom patnje i stradanja Rame od prvog spomena hrvatskog imena i svjedoka kršćanskog identiteta sve do naših dana, ali još više nastojanjem oko kršćanskog odgovora na patnju po uzoru na ramsku majku, koja iz ljubavi prema životu ozbiljno uvažava izazov Isusova križa ljudskoj naravi sklonoj nastavljanju začaranog krug zla, što uvijek dovodi čovjeka u napast da zaboravi živjeti blagoslovljen život u ljubavi i opraštanju.
Na kraju smo dodirnuli i bolna aktualna pitanja odlazaka naših ljudi iz svojih zavičaja i savijanja gnijezda na prostorima tuđih društava, kultura , jezika upravo pred zavjetnim Gospinim vratima, koja se ne otvaraju, kao znak zavjeta da ćemo činit sve iskrenuo, čisto i inteligentno, kako iz Rame više ne bi bilo konačnih odlazaka.
Austrijanci su svjesni kvalitete koju naši ljudi unose u njihove društvene i crkvene zajednice, ali su pokazali razumijevanje za naš problem praznih sela, zatvorenih obiteljskih kuća, smanjenja školskih odjeljenja i svih negativnih emocija i frustracija koje nužno prate ove pojave.
Oni misle da odgovorni ljudi ova pitanja ne guraju pod tepih, već da ih rješavaju svakodnevnim susretima, razgovorima, ohrabrenjem, da se na svakoga računa, brigom vodećih ljudi da se solidarno podijeli kako dobro tako i teškoće života.
Jer, kako na kraju rekoše: svaka zajednica poput naše u Rami sama daje osnovni ton i pravac vlastitom opstanku i životu ili nestanku. Svaka zajednica je ili simbolična ili dijabolična. Simbolična okuplja, dijabolična razgoni. Simbolična zajednica čak i kad ima nevolje postaje snažnija, dijabolična zajednica propada i onda kad ima svega u izobilju i previše, jer nije naučila solidarno dijeliti.
Po tko zna koji put naučio sam lekciju kako ljudi izvan problema jasnije vide problem.
Hvala im.
Srdačno vaš, fra Mijo Džolan
