Zbivanja koja su se tijekom srijede odvijala u Haagu, za dnevno.hr prokomentirao analitičar Zdravko Tomac, potresen smrću generala Praljka.
“Na neki način, razumijem generala Praljka i mislim da je on čovjek koji je, o čemu sam pisao u svojoj novoj knjizi svojim postupcima u ratu impresionirao. On osobno brinuo se za muslimane, pomagao im, vodio ih u svoju vikendicu, stan, pomagao bolesnima, ugrožavao svoj život da im pomogne. Iskočio je iz rova i raširio ruke kada su se majke zatvorenika našle pod paljbom. Jurio je prema njima i rekao ne pucajte, zaštitio ih je svojim tijelom.To je humanist, ali on se dobrovoljno borio za slobodu svojega naroda u BiH, odakle potiče. Radi se o jednom čovjeku koji je heroj i povijesni primjer. On je zaslužio Nobelovu nagradu, a ne da bude zločinac. To sve sam i napisao”, rekao je Tomac.
“Sada kada se suočio sa činjenicom da je nepravedno osuđen i da ga se proglašava ratnim zločincem, kada je vidio da će dobiti 20 godina robije, da ne može djelovati, da će trunuti u zatvoru on je odlučio kao i Zvonku Bušić koji se cijeli život borio i sebe žrtvovao za hrvatski narod, na junački čin. Ovi neljudi koji ga nazivaju kukavicom, ne, to je junački čin.
Ubijajući sebe poslao je poruku sucima, neljudima koji nemaju smisla za nikakvu pravdu, njegova je junačka smrt velika tragedija i nešto što će dati snagu hrvatskom narodu”, smatra Tomac, dodajući da se ne smijemo žaliti niti kukati, jer naš narod napisao je povijest kako u Hrvatskoj, tako i u BiH. Tu povijest nitko ne može promjeniti, ali možemo napraviti reda u vlastitoj kući.
“Moramo se riješiti tih Richtemberga, Markovina, Pusića koji i i nakon smrti nastavljaju sa svojom politikom. Pusić umjesto da se ispriča i pokrije ušima govori da je to rezultat naše pogrešne politike. Richtemberg kaže da je skandalozno dati minutu šutnje za Praljka. Neki dan me Josipović nazvao da sam inkvizitor, a mi smo na vrijeme ukazivali da je dio državnog rukovodstva napravio veleizdaju i bez njihove moralne izdaje, tvrdnji o građanskom ratu, bez njihove podrške Carli del Ponte sve se to ne bi dogodilo.
Ako je Mesić bio lažni svjedok, na bazi čijeg se svjedočenja došlo do udruženog zločinačkog pothvata, onda njemu treba suditi. Mi smo ih osudili za moralnu veleizdaju, ali u ovakvim situacijama postoji i neki drugi sud koji ih treba optužiti za to što su napravili ogromnu štetu svome narodu”, zaključuje Tomac za dnevno.hr
“Na neki način, razumijem generala Praljka i mislim da je on čovjek koji je, o čemu sam pisao u svojoj novoj knjizi svojim postupcima u ratu impresionirao. On osobno brinuo se za muslimane, pomagao im, vodio ih u svoju vikendicu, stan, pomagao bolesnima, ugrožavao svoj život da im pomogne. Iskočio je iz rova i raširio ruke kada su se majke zatvorenika našle pod paljbom. Jurio je prema njima i rekao ne pucajte, zaštitio ih je svojim tijelom.To je humanist, ali on se dobrovoljno borio za slobodu svojega naroda u BiH, odakle potiče. Radi se o jednom čovjeku koji je heroj i povijesni primjer. On je zaslužio Nobelovu nagradu, a ne da bude zločinac. To sve sam i napisao”, rekao je Tomac.
“Sada kada se suočio sa činjenicom da je nepravedno osuđen i da ga se proglašava ratnim zločincem, kada je vidio da će dobiti 20 godina robije, da ne može djelovati, da će trunuti u zatvoru on je odlučio kao i Zvonku Bušić koji se cijeli život borio i sebe žrtvovao za hrvatski narod, na junački čin. Ovi neljudi koji ga nazivaju kukavicom, ne, to je junački čin.
Ubijajući sebe poslao je poruku sucima, neljudima koji nemaju smisla za nikakvu pravdu, njegova je junačka smrt velika tragedija i nešto što će dati snagu hrvatskom narodu”, smatra Tomac, dodajući da se ne smijemo žaliti niti kukati, jer naš narod napisao je povijest kako u Hrvatskoj, tako i u BiH. Tu povijest nitko ne može promjeniti, ali možemo napraviti reda u vlastitoj kući.
“Moramo se riješiti tih Richtemberga, Markovina, Pusića koji i i nakon smrti nastavljaju sa svojom politikom. Pusić umjesto da se ispriča i pokrije ušima govori da je to rezultat naše pogrešne politike. Richtemberg kaže da je skandalozno dati minutu šutnje za Praljka. Neki dan me Josipović nazvao da sam inkvizitor, a mi smo na vrijeme ukazivali da je dio državnog rukovodstva napravio veleizdaju i bez njihove moralne izdaje, tvrdnji o građanskom ratu, bez njihove podrške Carli del Ponte sve se to ne bi dogodilo.
Ako je Mesić bio lažni svjedok, na bazi čijeg se svjedočenja došlo do udruženog zločinačkog pothvata, onda njemu treba suditi. Mi smo ih osudili za moralnu veleizdaju, ali u ovakvim situacijama postoji i neki drugi sud koji ih treba optužiti za to što su napravili ogromnu štetu svome narodu”, zaključuje Tomac za dnevno.hr
