Ovdje Radio Njemačka. Dobro jutro, Hrvatska. Tako po prilici počinje jutarnji program prvog hrvatskog gastarbajterskog radija – Super Radio Münchena.
Prva radijska postaja – koja će bavarskim središtem odašiljati samo klape, tamburaše, hrvatski pop i rock – s eksperimentalnim emitiranjem krenula je početkom godine, a idejni začetnik, 30-godišnji Imoćanin Ante Dogan, smatra da hrvatskom iseljeništvu u Njemačkoj nedostaju, ako ne plaća i radni uvjeti, onda barem zvuci domovine, piše Jutarnji list.
Zvuci domovine, a? Slogan našeg radija trenutačno je “Zvuči poznato”, ali sada mi se i “Zvuci domovine” čine fora. Možda posudim, nećeš zamjeriti, kaže Dogan u telefonskom razgovoru.
Čujemo preko linije buku i strku ulica Münchena, grada gdje se, prema zadnjim procjenama, uz 1,5 milijuna ljudi, vrzma barem 100.000 Hrvata (u cijeloj je Njemačkoj oko 400.000 Hrvata). Dogan dodaje da smo ga baš ulovili usred posla, upravo je u potrazi za prostorom u koji će smjestiti svoj radijski studio.
Puno hrvata pokreće biznis
Ma, znaš što je tu najveći problem? Prostor. Čak ni novac nije problem, iako su stanovi jako skupi, prosječan od 50 kvadrata je najmanje 1.300 eura mjesečno za najam, ali nema ih. Jednostavno, previše je ljudi, a premalo mjesta, žali se.
Dok on radi računicu, Super Radio München emitira se iz njegova stana, a moguće ga je pratiti preko interneta, na službenoj web stranici, i digitalne televizije NetTV Plus.
Prije pola godine pala mi je na pamet ideja za pokretanje radiopostaje kada sam vidio koliko je naših ljudi ovdje. Ne možeš otići u centar, a da ne čuješ hrvatski ili koji drugi jezik s naših prostora. Iz restorana, kafića, kioska. Ali ne samo ljudi, ovdje je i puno tvrtki koje su pokrenuli Hrvati, priča Dogan koji se u Njemačku sa suprugom preselio prije gotovo četiri godine.
Simpatičnog Dogana, iz Prološca Donjeg pokraj Imotskog, mnogi će se sjetiti i kao jednog od kandidata u popularnom RTL-ovu showu “Ljubav je na selu” 2014. godine. Tada 25-godišnjak, poslao je iz Imotskog videoporuku tražeći družicu.
Prijatelji su me prijavili iz zafrkancije. Moji su doma bili jako protiv toga, ali mene je oduvijek zanimalo kako mediji funkcioniraju i odlučio sam to izgurati. Isto kao i s radijem, znaju da kad ja nešto naumim, onda me nitko ne može od toga odgovoriti, prisjeća se Dogan kroz smijeh.
U neobičnom obratu sudbine, iako nije prošao među konačne sudionike showa, ipak je pridobio simpatije Karlovčanke Karoline Žalac koja mu je, vidjevši ga na televiziji, poslala pismo.
Upoznali smo se na kraju u Zagrebu. Ja sam tamo radio kao desk novinar za jedan naš portal i uz to se bavio grafičkim dizajnom sa strane, a ona je iz Karlovca isto došla poslom jer je radila kao fotograf. Odmah sam rekao – grafički dizajner i fotografkinja, pa mi moramo zajedno u biznis, prepričava.
Vjenčali su se dvije godine poslije, a zatim se, kao mladi bračni par, odselili u Njemačku.
Tražili smo mi i dolje poslove, ali smo na kraju bili razočarani. Spakirali smo se i došli u Njemačku. Naravno da je bilo teško, daleko od kuće i društva, a tek poslovi… Prvo smo oboje radili u McDonald’su. Što ćemo? Došli smo u München s koferima, bez posla i smještaja, proveli prvu noć u hotelu i odmah krenuli tražiti posao koji god smo mogli, priča svoje iskustvo.
Jednostavno otvaranje obrta
Godinu dana trebalo im je da se snađu. Dogan je na kraju uspio naći posao u struci, kao web dizajner u jednoj informatičkoj tvrtki gdje radi i danas. Njegova supruga Karolina zaposlila se u münchenskoj željeznici kao kontrolorka. Kako bi zaradio koji euro sa strane, otvorio je i svoj obrt, Dogan Media za usluge dizajna. Ta je tvrtka danas glavni nakladnik Super Radija.
Ljudi su mi govorili “ne otvaraj obrt, upast ćeš u dugove, ne znaš još dobro jezik i njihove zakone2, ali, evo, tri godine radim i nemam nikakvih problema. To je, kažu Nijemci, Kleingewerbe, mali obrt preko kojega godišnje možeš zaraditi do 40.000 eura, i to mi je dovoljno. Došao sam u biro s osobnom iskaznicom i otvorio ga doslovno za deset minuta, ističe.
Preko obrta je radio web i dizajn rješenja za hrvatske tvrtke u Njemačkoj: jelovnike, iskaznice, letke za restorane koje su otvorili Hrvati. Kako kaže, tek je onda shvatio da u Münchenu ima jako puno Hrvata koji su pokrenuli nešto svoje, koji tu žele zasnovati obitelj i provesti život, a to ga je ponukalo na pokretanje radiopostaje. No, nije bilo bez izazova.
Prvi je problem bio odakle mi pjesme i jingleovi. Ne smiješ ništa raditi s pjesmama jer je zabranjeno ako na njih nemaš prava. Pokušao sam se povezati s našim glazbenim izdavačkim kućama i hrvatskim medijskim servisima za suradnju, ali njih je uglavnom zanimao novac. Rekao sam, nije problem novac, mogu ja platiti, ali želim da se moj medij razvija u partnerstvu, kaže.
Franšiza bjelovarskog radija
Naposljetku je partnerstvo sklopio s poznatim radijskim voditeljem, Bjelovarčaninom Draženom Kocijanom Kockom, koji je prije desetak godina pokrenuo Super Radio u Čazmi.
Njemu se to učinila dobra ideja pa je Dogana ovlastio da gore otvori franšizu – Super Radio München.
Kocka nam je ustupio pravo na pjesme, a snimit će nam i jingle. Njegov je glas stvarno poznat i prepoznatljiv i zato nam je to super, objašnjava Dogan.
Cijelu opremu potrebnu za radijski studio – miksete, dva mikrofona i dva računala – Dogan je kupio u Njemačkoj, a investicija nije bila osobito velika, oko pet tisuća eura. Skup je i hosting stranice, dodaje, jer internetski radio mora imati dobre servere. Uskoro će od Nijemaca službeno zatražiti FM frekvenciju i nada se da će je dobiti. Ishoditi koncesiju za frekvenciju u Njemačkoj puno je jednostavnije nego u Hrvatskoj jer je sve digitalizirano i radijske stanice se zapravo “streamaju” preko interneta. Nitko u svojim jingleovima ovdje ne spominje frekvenciju kao kod nas, kaže, jer je ime postaje puno važnije. Kada program Super Radija i službeno krene, krajem mjeseca, biznis će financirati marketinškim aktivnostima i oglasima.
Želimo izaći u susret hrvatskim tvrtkama ovdje koje se žele oglašavati na radiju, ali nećemo diskriminirati. Sigurno će biti posla jer nam se nekoliko njih već javilo s upitima, a javila nam se i hrvatska škola tu u Münchenu, kaže.
Na pitanje tko se primio mikrofona, Dogan odgovara da on definitivno nije materijal za voditelja te da je na njemu da održava portal.
Srećom, u šarolikoj je dijaspori igrom slučaja pronašao i jednog prekaljenog radijskog voditelja, Vukovarca Dražena Bočkaja koji je gotovo 20 godina proveo u voditeljskoj fotelji Hrvatskog radija Vukovar. Prije pola godine “prvi glas” Vukovara se također odselio u Njemačku, u München gdje trenutačno radi na aerodromu.
Kako nam je ispričao, više nije mogao trpjeti “politiku koja se doslovno zavukla i u poštanske sandučiće” pa je otišao u Njemačku, ne zbog novca ili zafrkancije, nego na prijeko potrebni “detoks”. Kada je u Facebook grupi münchenskih iseljenika vidio Doganovu objavu da traži radijskog voditelja, Bočkaj nije dvojio.
Sto posto domaća glazba
Čim sam to vidio, odmah sam znao da se radi, bez pretjerivanja, o povijesnom događaju. Nikada dosad Hrvati u Njemačkoj, najbrojnijoj dijaspori, nisu imali svoj medij, nešto što bi predstavljalo njihov svakodnevni život i aktivnosti ovdje. I to na portalu i radijskoj postaji, a ne nekoj polusatnoj emisiji. Naš je cilj sudjelovati u toj brojnoj hrvatskoj zajednici ovdje, kako se ono kaže, ući u njihove domove i radna mjesta, izlaže planove Bočkaj.
Prema njegovim riječima, slične radijske postaje Hrvati imaju diljem svijeta – u Čileu, Argentini, Kanadi, Australiji. U Njemačkoj se, nažalost, sav sadržaj za Hrvate svodi uglavnom na kafiće, restorane i povremene koncerte. Nitko ne čuje njihov glas.
Radio sam kao voditelj i urednik na radiju dugo godina i već imam shemu programa Super Radija. Glazba će biti 100 posto domaća, a imat ćemo i informativni program u kojem ćemo pratiti sve što Hrvati rade u Njemačkoj, ali i diljem svijeta. Ovdje je gomila hrvatskih tvrtki koje žele svoje proizvode i usluge nuditi našim ljudima, a uz njih ima i sportskih klubova, katoličkih zajednica, udruga. Reakcije koje već dobivamo od svih tih ljudi su nevjerojatne i malo su nas zatekle. I to ne samo od hrvatske zajednice, nego i od srpske, makedonske, zajednice BiH…, uzbuđeno nabraja Bočkaj.
Na pitanje hoće li onda program malo prilagoditi i susjedima, zavrtjeti koju cajku, Bočkaj odgovara: – Ne!
Nije to neka politička odluka, nego radio mora biti prilagođen za sve, a cajke su glazba za klubove. To, naravno, ne znači da ćemo bježati od pop i rock izvođača iz Srbije ili Makedonije. Znate što ću vam reći, ovdje ljudi drugačije žive, nisu opterećeni takvim razmišljanjem, politikom. Hrvati odu na koncert Ace Lukasa kao što Srbi odu na Prljavce. Nitko ne radi razliku. Ja već imam osjećaj, a u Njemačkoj samo nastavljam tamo gdje sam stao u Vukovaru, da glazbu puštam za neke druge ljude, iako su to i dalje Hrvati, zaključuje.
(www.jabuka.tv)
Prva radijska postaja – koja će bavarskim središtem odašiljati samo klape, tamburaše, hrvatski pop i rock – s eksperimentalnim emitiranjem krenula je početkom godine, a idejni začetnik, 30-godišnji Imoćanin Ante Dogan, smatra da hrvatskom iseljeništvu u Njemačkoj nedostaju, ako ne plaća i radni uvjeti, onda barem zvuci domovine, piše Jutarnji list.
Zvuci domovine, a? Slogan našeg radija trenutačno je “Zvuči poznato”, ali sada mi se i “Zvuci domovine” čine fora. Možda posudim, nećeš zamjeriti, kaže Dogan u telefonskom razgovoru.
Čujemo preko linije buku i strku ulica Münchena, grada gdje se, prema zadnjim procjenama, uz 1,5 milijuna ljudi, vrzma barem 100.000 Hrvata (u cijeloj je Njemačkoj oko 400.000 Hrvata). Dogan dodaje da smo ga baš ulovili usred posla, upravo je u potrazi za prostorom u koji će smjestiti svoj radijski studio.
Puno hrvata pokreće biznis
Ma, znaš što je tu najveći problem? Prostor. Čak ni novac nije problem, iako su stanovi jako skupi, prosječan od 50 kvadrata je najmanje 1.300 eura mjesečno za najam, ali nema ih. Jednostavno, previše je ljudi, a premalo mjesta, žali se.
Dok on radi računicu, Super Radio München emitira se iz njegova stana, a moguće ga je pratiti preko interneta, na službenoj web stranici, i digitalne televizije NetTV Plus.
Prije pola godine pala mi je na pamet ideja za pokretanje radiopostaje kada sam vidio koliko je naših ljudi ovdje. Ne možeš otići u centar, a da ne čuješ hrvatski ili koji drugi jezik s naših prostora. Iz restorana, kafića, kioska. Ali ne samo ljudi, ovdje je i puno tvrtki koje su pokrenuli Hrvati, priča Dogan koji se u Njemačku sa suprugom preselio prije gotovo četiri godine.
Simpatičnog Dogana, iz Prološca Donjeg pokraj Imotskog, mnogi će se sjetiti i kao jednog od kandidata u popularnom RTL-ovu showu “Ljubav je na selu” 2014. godine. Tada 25-godišnjak, poslao je iz Imotskog videoporuku tražeći družicu.
Prijatelji su me prijavili iz zafrkancije. Moji su doma bili jako protiv toga, ali mene je oduvijek zanimalo kako mediji funkcioniraju i odlučio sam to izgurati. Isto kao i s radijem, znaju da kad ja nešto naumim, onda me nitko ne može od toga odgovoriti, prisjeća se Dogan kroz smijeh.
U neobičnom obratu sudbine, iako nije prošao među konačne sudionike showa, ipak je pridobio simpatije Karlovčanke Karoline Žalac koja mu je, vidjevši ga na televiziji, poslala pismo.
Upoznali smo se na kraju u Zagrebu. Ja sam tamo radio kao desk novinar za jedan naš portal i uz to se bavio grafičkim dizajnom sa strane, a ona je iz Karlovca isto došla poslom jer je radila kao fotograf. Odmah sam rekao – grafički dizajner i fotografkinja, pa mi moramo zajedno u biznis, prepričava.
Vjenčali su se dvije godine poslije, a zatim se, kao mladi bračni par, odselili u Njemačku.
Tražili smo mi i dolje poslove, ali smo na kraju bili razočarani. Spakirali smo se i došli u Njemačku. Naravno da je bilo teško, daleko od kuće i društva, a tek poslovi… Prvo smo oboje radili u McDonald’su. Što ćemo? Došli smo u München s koferima, bez posla i smještaja, proveli prvu noć u hotelu i odmah krenuli tražiti posao koji god smo mogli, priča svoje iskustvo.
Jednostavno otvaranje obrta
Godinu dana trebalo im je da se snađu. Dogan je na kraju uspio naći posao u struci, kao web dizajner u jednoj informatičkoj tvrtki gdje radi i danas. Njegova supruga Karolina zaposlila se u münchenskoj željeznici kao kontrolorka. Kako bi zaradio koji euro sa strane, otvorio je i svoj obrt, Dogan Media za usluge dizajna. Ta je tvrtka danas glavni nakladnik Super Radija.
Ljudi su mi govorili “ne otvaraj obrt, upast ćeš u dugove, ne znaš još dobro jezik i njihove zakone2, ali, evo, tri godine radim i nemam nikakvih problema. To je, kažu Nijemci, Kleingewerbe, mali obrt preko kojega godišnje možeš zaraditi do 40.000 eura, i to mi je dovoljno. Došao sam u biro s osobnom iskaznicom i otvorio ga doslovno za deset minuta, ističe.
Preko obrta je radio web i dizajn rješenja za hrvatske tvrtke u Njemačkoj: jelovnike, iskaznice, letke za restorane koje su otvorili Hrvati. Kako kaže, tek je onda shvatio da u Münchenu ima jako puno Hrvata koji su pokrenuli nešto svoje, koji tu žele zasnovati obitelj i provesti život, a to ga je ponukalo na pokretanje radiopostaje. No, nije bilo bez izazova.
Prvi je problem bio odakle mi pjesme i jingleovi. Ne smiješ ništa raditi s pjesmama jer je zabranjeno ako na njih nemaš prava. Pokušao sam se povezati s našim glazbenim izdavačkim kućama i hrvatskim medijskim servisima za suradnju, ali njih je uglavnom zanimao novac. Rekao sam, nije problem novac, mogu ja platiti, ali želim da se moj medij razvija u partnerstvu, kaže.
Franšiza bjelovarskog radija
Naposljetku je partnerstvo sklopio s poznatim radijskim voditeljem, Bjelovarčaninom Draženom Kocijanom Kockom, koji je prije desetak godina pokrenuo Super Radio u Čazmi.
Njemu se to učinila dobra ideja pa je Dogana ovlastio da gore otvori franšizu – Super Radio München.
Kocka nam je ustupio pravo na pjesme, a snimit će nam i jingle. Njegov je glas stvarno poznat i prepoznatljiv i zato nam je to super, objašnjava Dogan.
Cijelu opremu potrebnu za radijski studio – miksete, dva mikrofona i dva računala – Dogan je kupio u Njemačkoj, a investicija nije bila osobito velika, oko pet tisuća eura. Skup je i hosting stranice, dodaje, jer internetski radio mora imati dobre servere. Uskoro će od Nijemaca službeno zatražiti FM frekvenciju i nada se da će je dobiti. Ishoditi koncesiju za frekvenciju u Njemačkoj puno je jednostavnije nego u Hrvatskoj jer je sve digitalizirano i radijske stanice se zapravo “streamaju” preko interneta. Nitko u svojim jingleovima ovdje ne spominje frekvenciju kao kod nas, kaže, jer je ime postaje puno važnije. Kada program Super Radija i službeno krene, krajem mjeseca, biznis će financirati marketinškim aktivnostima i oglasima.
Želimo izaći u susret hrvatskim tvrtkama ovdje koje se žele oglašavati na radiju, ali nećemo diskriminirati. Sigurno će biti posla jer nam se nekoliko njih već javilo s upitima, a javila nam se i hrvatska škola tu u Münchenu, kaže.
Na pitanje tko se primio mikrofona, Dogan odgovara da on definitivno nije materijal za voditelja te da je na njemu da održava portal.
Srećom, u šarolikoj je dijaspori igrom slučaja pronašao i jednog prekaljenog radijskog voditelja, Vukovarca Dražena Bočkaja koji je gotovo 20 godina proveo u voditeljskoj fotelji Hrvatskog radija Vukovar. Prije pola godine “prvi glas” Vukovara se također odselio u Njemačku, u München gdje trenutačno radi na aerodromu.
Kako nam je ispričao, više nije mogao trpjeti “politiku koja se doslovno zavukla i u poštanske sandučiće” pa je otišao u Njemačku, ne zbog novca ili zafrkancije, nego na prijeko potrebni “detoks”. Kada je u Facebook grupi münchenskih iseljenika vidio Doganovu objavu da traži radijskog voditelja, Bočkaj nije dvojio.
Sto posto domaća glazba
Čim sam to vidio, odmah sam znao da se radi, bez pretjerivanja, o povijesnom događaju. Nikada dosad Hrvati u Njemačkoj, najbrojnijoj dijaspori, nisu imali svoj medij, nešto što bi predstavljalo njihov svakodnevni život i aktivnosti ovdje. I to na portalu i radijskoj postaji, a ne nekoj polusatnoj emisiji. Naš je cilj sudjelovati u toj brojnoj hrvatskoj zajednici ovdje, kako se ono kaže, ući u njihove domove i radna mjesta, izlaže planove Bočkaj.
Prema njegovim riječima, slične radijske postaje Hrvati imaju diljem svijeta – u Čileu, Argentini, Kanadi, Australiji. U Njemačkoj se, nažalost, sav sadržaj za Hrvate svodi uglavnom na kafiće, restorane i povremene koncerte. Nitko ne čuje njihov glas.
Radio sam kao voditelj i urednik na radiju dugo godina i već imam shemu programa Super Radija. Glazba će biti 100 posto domaća, a imat ćemo i informativni program u kojem ćemo pratiti sve što Hrvati rade u Njemačkoj, ali i diljem svijeta. Ovdje je gomila hrvatskih tvrtki koje žele svoje proizvode i usluge nuditi našim ljudima, a uz njih ima i sportskih klubova, katoličkih zajednica, udruga. Reakcije koje već dobivamo od svih tih ljudi su nevjerojatne i malo su nas zatekle. I to ne samo od hrvatske zajednice, nego i od srpske, makedonske, zajednice BiH…, uzbuđeno nabraja Bočkaj.
Na pitanje hoće li onda program malo prilagoditi i susjedima, zavrtjeti koju cajku, Bočkaj odgovara: – Ne!
Nije to neka politička odluka, nego radio mora biti prilagođen za sve, a cajke su glazba za klubove. To, naravno, ne znači da ćemo bježati od pop i rock izvođača iz Srbije ili Makedonije. Znate što ću vam reći, ovdje ljudi drugačije žive, nisu opterećeni takvim razmišljanjem, politikom. Hrvati odu na koncert Ace Lukasa kao što Srbi odu na Prljavce. Nitko ne radi razliku. Ja već imam osjećaj, a u Njemačkoj samo nastavljam tamo gdje sam stao u Vukovaru, da glazbu puštam za neke druge ljude, iako su to i dalje Hrvati, zaključuje.
(www.jabuka.tv)
