Vlado Kudić: Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća pokrenuto je naše lokalno glasilo Ramski vjesnik i prve pisane radove objavljivao sam u tim novinama. Bilo je tada nekoliko raspisanih natječaja i osvojenih nagrada. S pjesmom „Hrvatska kruna“ osvojio sam drugo mjesto, kao i s pričom „Satnik Martin“, a s pričama „Ilijin šljivik“ i „Ruška“ prvo mjesto. Tada sam se intenzivnije bavio glazbom s bandom Charli s kojim sam izdao jednu kazetu s deset pjesama koje sam autorski potpisao. Nastupili smo na par festivala, prvo na „Melodijama Mostara“ s pjesmom „Fratello“, a potom i na festivalu „Hrvatski pleter“ u Jastrebarskom u Republici Hrvatskoj s pjesmom „Hrvatska kruna“. Upravo za tu pjesmu don Ilija Drmić urednik moje zbirke pjesama je rekao:„Ovu pjesmu, koja bi mogla biti hrvatska ramska himna, valja gledati u svjetlu svega što se događalo s hrvatskim narodom tijekom njegove burne povijesti, pa i pod vidom povijesne činjenice da su se hrvatski kraljevi u Bosni zvali u kasnom srednjem vijeku „rex Ramae“ (kralj Rame), a to je tada bio sinonim za cijelu Bosnu, što je pogotovo vidljivo u dokumentima kralja Sigismunda iz 1405. godine“. Na nagovor don Ilije Drmića 1995. godine u osobnoj nakladi izdao sam zbirku pjesama pod nazivom „Bez kormila“ s pjesmama lirske i domoljubne tematike.
Uredništvo: Kakav je osjećaj osvojiti književnu nagradu fra Grgo Martić na natječaju na koji apliciraju poznata i afirmirana imena bh književne scene i prestižnom po visini nagrada koje se dodjeljuju?Vlado Kudić: Nagrada laska upravo zbog činjenica koje ste spomenuli, ali i činjenice da najbolje radove bira ocjenjivački sud (žiri) koji čine trojica uglednih bh književnika: Stevan Tontić, Amir Brka i Dragan Marijanović. Za čitatelje koji prate književna zbivanja u našoj zemlji dovoljno je spomenuti njihova imena da znaju o kakvim eminentnim književnicima se radi. Meni je ovo potvrda da to što radim ima neku vrijednost, a s druge pak strane ovo može biti poticaj, možda i mali korak prema književnoj afirmaciji. Kažem mali korak jer sam svjestan da je za afirmaciju u književnom svijetu potrebno puno više od jedne nagrade i jedne uspješne knjige, a to je kontinuirani rad i pisanje. Također treba spomenuti i materijalnu stranu nagrade koja je, jedna od najizdašnijih koje se dodjeljuju za književnost na prostoru bivše Jugoslavije. Same nagrade su novčane uz svečane plakete i to za 1. i 2. kategoriju (najbolje knjige poezije i proze) po 7000 KM, po 1000 KM dobili su autori za kategorije 3. i 4. (najbolje prvijence poezije i proze), po 2000 KM dobili su autori za kategoriju 5. (najbolje djelo o fra Grgi Martiću) i kategoriju 6. (najbolja knjiga za djecu).
Uredništvo: Predstavljanje romana „Taurus“ bilo je upriličeno 28.12.2011. u Domu kulture u Prozoru. Prema reakcijama i ocjenama nekih koji su bili na promociji bio je to događaj koji se može svrstati u sami vrh kulturnih zbivanja u Rami koja su obilježila prošlu godinu. Kakvi su dojmovi samog autora?
Vlado Kudić: Prezadovoljan! Kako ste rekli ocjene nekih ljudi su upravo takve. Odgovorni ljudi iz Književne zaklade fra Grgo Martić odlučili su krenuti s predstavljanjem ovogodišnjih nagrađenih knjiga iz naše Rame. Mislim da je cijeli taj događaj protekao sjajno što su potvrdili i Anto Stanić predsjednik UO izdavača Književne zaklade i Milo Jukić glasnogovornik Zaklade i urednik knjige. Prema njihovim ocjenama organizacija događaja, posjećenost i cjelokupna atmosfera je nešto što je bilo iznad svih očekivanja i oduševljeni su Ramom i Ramljacima. Danas se teško gdje na predstavljanju knjige okupi 200 ljudi ili proda 100 knjiga što je bio slučaj u Prozoru. Novinar iz Večernjeg lista objavio je tu vijest kao svojevrsni „kulturni incident“ na našim prostorima. Ovom prilikom želim se zahvaliti svim dragim sugrađanima koji su svojim odzivom i dobrom voljom na tako lijep način „osvitlali obraz“ Rami, kao i svima koji su se uključili u organizaciju tog događaja od izravnih sudionika: klapa 'Diva' i 'Rama' pod vodstvom mr Biljane Glibo, Vis-a 'Srce Isusovo' koji su otpjevati jednu moju autorsku pjesmu, nastavnika hrvatskog jezika Ivana Tadića koji je čitao ulomak iz romana, Mirjane Šakota koja je vodila program, pa sve do gospođa koje su priredile kolače kojima smo se sladili nakon završetka promocije uz domjenak koji je organiziralo Općinsko poglavarstvo. Mislim da je sve bilo na izvrsnoj razini, a potvrdila je to i fešta, odnosno pjesme koji su predvodili Marija i Davor Stipić uz gitaru nakon završetka službenog dijela programa dajući cijelom događaju poseban štimung. Neki mi rekoše 'kakva vesela zabava izgledalo je koda se ženiš'! Jes' reko' s odbjeglom nevjestom! Hahaha.
Uredništvo: Mnogi su do sada pročitali roman 'Taurus', kakve su reakcije čitatelja, a za one koji nisu pročitali da se možda zainteresiraju- kakva je tematika nagrađenog romana?Vlado Kudić: Knjiga je pobudila interes kod čitatelja i traži se, a također je pobudila i interes medija, odnosno novinara pa sam nakon gostovanja na radio Rami imao još dva intervjua prvo u 'Večernjem listu', a potom i u 'Dnevnim novinama'. Također je i vaš portal 'Rama Info' pratio sve događaje od dodjele nagrade, objavljivanja ulomka romana, najave promocije i tijeka same promocije knjige. Ovim putem se iskreno zahvaljujem vama kao najposjećenijem ramskom portalu kao i svim drugim medijima. A radnja romana kreće od doba zalaza Otomanskog carstva i proteže se do aktualne današnjice. Uvid je to u jedno rodoslovno stablo iz Rame i likovi se protežu kroz vremensko razdoblje od gotovo stoljeća i pol. Obuhvaćene su različite sudbine, neke od njih na vrlo zanimljiv način proživljene i skončane na pomalo misteriozan način i upravo je to razlog što jedan od protagonista traga za rasvjetljenjem jednog neobičnog, istinitog događaja iz prošlosti koji ga vodi k osobnoj katarzi i otkrivanju neprolaznih vrijednosti po kojima vrijedi živjeti. Roman se dobrim dijelom temelji na usmenoj predaji što znači da je najveći dio likova i događaja doista stvaran.
Uredništvo: U jednom od intervjua predstavili su vas kao pisca na motoru koji inspiraciju traži po planainama?Vlado Kudić: Da, jednoj od ovogodišnjih lauretkinja dobitnici nagrade za najbolji prvijenac proze gospođi Lidiji Pavlović-Grgić koja je ujedno novinarka i zaljubljenica u motore bila je zanimljiva upravo ta činjenica da vozim enduro-cross motor pa je to stavila u 'Dnevni list' kao jednu neobičnost. Kasnije su tim tragom išli i drugi pa se otuda javio taj pomalo neobični naslov u novinama- pisac na motoru. Svatko ima neki oblik rekreacije, meni je to vožnja po planinama našeg ramskog kraja, gdje se čovjek doista može isprazniti od negativnog, a isto tako napuniti pozitivnim i upiti u sebe neke dojmove iz prirode koji se poslije pretoče na papir.
Uredništvo: Osim pisanja znamo da se bavite i skladanjem pjesama, a nedavno su neke vaše pjesme sudjelovale na nekim glazbenim festivalima.Vlado Kudić: Da. Na festivalu koji je ove godine održan u Odžaku izvedene su dvije moje autorske pjesme za koje sam napisao tekst, glazbu i aranžman. VIS 'Srce Isusovo' s Luga s pjesmom „Nazaretska kruna“ predstavili su župu Prozor i najmlađi sudionik festivala Leonardo Golemac predstavljao je župu sv Petra i Pavla iz Mostara s pjesmom „Molitva sina jedinca“. Kod mene nekako uvijek ide uzajamno pisanje i skladanje pjesama. Za Božićni koncert sam se rado odazvao i za tu prigodu napisao i izveo jednu autorsku pjesmu s Darijom Rako i Mirjanom Šakota.
Uredništvo: Kako ste se snašli u profesionalnom zvanju u vojsci, te u dalekom svijetu na vojnim izobrazbama u SAD-u i Kanadi?Vlado Kudić: Nisam se nikad pokajao što sam u vrijeme općeg razvojačenja odlučio ostati u vojsci. Meni profesionalni rad u Oružanim snagama BiH ne ograničava niti sputava sklonosti prema pisanju. Jedna od pogodnosti rada u vojsci jesu upravo stručna usavršavanja i izobrazbe kako u zemlji tako i u inozemstvu. Ja sam imao mogućnost izobrazbe u zemljama koje ste spomenuli i još nekim u Europi i nosim pozitivna i korisna iskustava koja mi pomažu u profesionalnom radu kao instruktoru engleskog jezika, ali isto tako mi pomažu u pisanju jer čovjek ponese jedno veliko bogatstvo dojmova.
Uredništvo: Ima li nešto što biste rekli za kraj?
Vlado Kudić: Na promociji knjige sam govorio o važnosti kulture čitanja koja se u vremenu novih brzih medija polako gubi. Ne smijemo zaboraviti da je uz pomoć knjiga kao medija prenošenja pisane poruke i riječi odgojen i još uvijek se odgaja toliki broj ljudi koji su na razne načine obilježili povijest. Mudra poslovica kaže: Tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu. Ako je to i približno točno, mislim na broj dana zapostavljanja knjige, onda je apsurd to dopustiti dok nam knjige stoje ili čekaju na policama. Jedan od najvećih retoričara antičkog doba M.T. Ciceron je rekao: 'Napraviti osobnu knjižnicu u kući znači podariti kući dušu'. Vidio sam i uvjerio se da u puno kuća postoje te knjižnice. Ali duša kuće gradi se jedino čitanjem tih knjiga, nikako slaganjem ili gomilanjem knjiga koje onda služe samo da kupe prašinu koja guši dušu o kojoj Ciceron govori. Međutim, veliki odziv ljubitelja pisane riječi na promociji 'Taurusa' vjerojatno potvrđuje da je kultura čitanja u Rami još uvijek na zavidnoj razini i drago mi je zbog toga.
