Nakon što je iz strašnog požara spasio majku i njeno dvoje djece, Indijac Biju Raveendran, postao je lokalna zvijezda u Bjelovaru. Biju je, naime, u noći s petka na subotu sudjelovao u akciji spašavanja Bjelovarčanke Helene Rubil i njeno dvoje djece koji su na drugom katu zgrade ostali zarobljeni požarom.
Nakon što su donijeli ljestve koje su bile prekratke da bi došli do drugog kata, susjedi su odlučili ljestve držati podignute u zraku dok se Biju po njima popne i spusti jedno po jedno dijete te majku Helenu, piše Večernji list.
Na sreću, svi su dobro, a ovo nesebično djelo učinio bi svatko, tvrdi i inače skromni Biju. Trenutno se nalazi u prizemlju te zgrade gdje dijeli smještaj s još dvojicom Indijaca, prijatelja iz rodne mu Kerale, države na samom jugozapadu Indije.
U Bjelovaru je trenutno sedam njegovih sunarodnjaka, dok ih je 25 u Rijeci i još 25 u Zagrebu. Svi su ovdje kako bi radili i s uvjetima su, kaže, iznimno zadovoljni.
Priča našeg 41-godišnjeg junaka počinje kada je sa 16 godina, kao i svi muškarci, odnosno dječaci iz njegove države, napustio rodnu Keralu u potrazi za boljim sutra. Život ga je vodio kroz nepredvidive situacije i avanture, a gotovo da nema mjesta na kontinentu na kojem nije radio. Prvi put kada je otišao radio je u Saudijskoj Arabiji, zatim u Kataru, u Bruneju, Singapuru, Abu Dhabiju, na jugu Afrike u Johannesburgu nakon kojega je konačno stigao i do Hrvatske.
Tu se nalazi već 18 mjeseci, a radio je u Rijeci i Sisku na brodogradilištu i rafineriji.
Njegova struka su cjevovodi naftnog postrojenja, a trenutno je bez posla zbog krize uzrokovane koronavirusom. Tvrtka za koju on i njegovi kolege rade, pronašli su im posao u Bjelovaru ali zbog svoje ozbiljne alergije na drvo i piljevinu čime se bavi ta tvrtka, Biju je morao prestati raditi te sada čeka drugi posao.
Krajnji cilj i ono o čemu svi njegovi kolege maštaju je Njemačka gdje će, kako je čuo, zarađivati i do osam eura po satu. Inače, sve novce koje zaradi šalje svojoj velikoj obitelji u Keral, svojoj supruzi, dvanaestogodišnjoj kćerki i svojim roditeljima kojima je to jedino primanje.
Njegovi troškovi u Hrvatskoj iznose oko 1000 kuna, a sve ostalo šalje obitelji kojima je to dovoljno za pristojan život, objašnjava Biji.
"Jedna kuna je deset rupija, a za deset rupija oni svi imaju jedan obrok. Teško mi je bez njih, ali bolje je ovako, oni nisu gladni, žive normalno. Zapravo, u našim obiteljima samo stariji žive u svojim domovima, mi mlađi primorani smo tražiti zaradu svuda po svijetu. Indija je lijepa, možda strancima nije, ali meni je. Siromašna je, ali lijepa, tamo se osjećam kao kod kuće", priča Biji dok na mobitelu ponosno pokazuje slike svoje kćerke i žene.
Svoj dom i obitelj, nažalost, neće vidjeti skoro. Zabrana letova, ali i posao ga u tome sprječavaju, ali, kaže, tako mora biti. Ipak, učestali video pozivi pomažu Bijiu da premosti daljinu i izdrži u njemu dalekom i nepoznatom svijetu.
Kerala, država iz koje dolazi, broji čak 34 milijuna stanovnika, a zanimljiva činjenica je da je upravo ta država proglašena najljubaznijom u Indiji na čak nekoliko internetskih stranica. Za to je Biju znao i ranije.
"Od malih nogu nas uče poniznosti i ljubaznosti. Morate biti pošteni i dobri da biste bili u milosti. Prema meni nisu uvijek svi bili dobri i nerijetko su me poprijeko gledali, ali opraštam im i ne ljutim se na nikoga. Vjerujem da im izgledam čudno i pričam čudno, da me upoznaju promijenili bi mišljenje. Na poslu u Hrvatskoj ipak imam samo dobra iskustva. Hrvati su jako zabavni i dobri", zaključio je Biju.
Na sva pitanja spremno je odgovarao dok je kuhao ogroman lonac riže za sebe i kolege koji se tek trebaju vratiti s posla. Takav je, kaže, dogovor i nije mu teško, ali ipak se veseli novom poslu za koji se nada da ga neće morati čekati dugo kako bi mogao nastaviti slati novce svojoj velikoj obitelji.
Nakon što su donijeli ljestve koje su bile prekratke da bi došli do drugog kata, susjedi su odlučili ljestve držati podignute u zraku dok se Biju po njima popne i spusti jedno po jedno dijete te majku Helenu, piše Večernji list.
Na sreću, svi su dobro, a ovo nesebično djelo učinio bi svatko, tvrdi i inače skromni Biju. Trenutno se nalazi u prizemlju te zgrade gdje dijeli smještaj s još dvojicom Indijaca, prijatelja iz rodne mu Kerale, države na samom jugozapadu Indije.
U Bjelovaru je trenutno sedam njegovih sunarodnjaka, dok ih je 25 u Rijeci i još 25 u Zagrebu. Svi su ovdje kako bi radili i s uvjetima su, kaže, iznimno zadovoljni.
Priča našeg 41-godišnjeg junaka počinje kada je sa 16 godina, kao i svi muškarci, odnosno dječaci iz njegove države, napustio rodnu Keralu u potrazi za boljim sutra. Život ga je vodio kroz nepredvidive situacije i avanture, a gotovo da nema mjesta na kontinentu na kojem nije radio. Prvi put kada je otišao radio je u Saudijskoj Arabiji, zatim u Kataru, u Bruneju, Singapuru, Abu Dhabiju, na jugu Afrike u Johannesburgu nakon kojega je konačno stigao i do Hrvatske.
Tu se nalazi već 18 mjeseci, a radio je u Rijeci i Sisku na brodogradilištu i rafineriji.
Njegova struka su cjevovodi naftnog postrojenja, a trenutno je bez posla zbog krize uzrokovane koronavirusom. Tvrtka za koju on i njegovi kolege rade, pronašli su im posao u Bjelovaru ali zbog svoje ozbiljne alergije na drvo i piljevinu čime se bavi ta tvrtka, Biju je morao prestati raditi te sada čeka drugi posao.
Krajnji cilj i ono o čemu svi njegovi kolege maštaju je Njemačka gdje će, kako je čuo, zarađivati i do osam eura po satu. Inače, sve novce koje zaradi šalje svojoj velikoj obitelji u Keral, svojoj supruzi, dvanaestogodišnjoj kćerki i svojim roditeljima kojima je to jedino primanje.
Njegovi troškovi u Hrvatskoj iznose oko 1000 kuna, a sve ostalo šalje obitelji kojima je to dovoljno za pristojan život, objašnjava Biji.
"Jedna kuna je deset rupija, a za deset rupija oni svi imaju jedan obrok. Teško mi je bez njih, ali bolje je ovako, oni nisu gladni, žive normalno. Zapravo, u našim obiteljima samo stariji žive u svojim domovima, mi mlađi primorani smo tražiti zaradu svuda po svijetu. Indija je lijepa, možda strancima nije, ali meni je. Siromašna je, ali lijepa, tamo se osjećam kao kod kuće", priča Biji dok na mobitelu ponosno pokazuje slike svoje kćerke i žene.
Svoj dom i obitelj, nažalost, neće vidjeti skoro. Zabrana letova, ali i posao ga u tome sprječavaju, ali, kaže, tako mora biti. Ipak, učestali video pozivi pomažu Bijiu da premosti daljinu i izdrži u njemu dalekom i nepoznatom svijetu.
Kerala, država iz koje dolazi, broji čak 34 milijuna stanovnika, a zanimljiva činjenica je da je upravo ta država proglašena najljubaznijom u Indiji na čak nekoliko internetskih stranica. Za to je Biju znao i ranije.
"Od malih nogu nas uče poniznosti i ljubaznosti. Morate biti pošteni i dobri da biste bili u milosti. Prema meni nisu uvijek svi bili dobri i nerijetko su me poprijeko gledali, ali opraštam im i ne ljutim se na nikoga. Vjerujem da im izgledam čudno i pričam čudno, da me upoznaju promijenili bi mišljenje. Na poslu u Hrvatskoj ipak imam samo dobra iskustva. Hrvati su jako zabavni i dobri", zaključio je Biju.
Na sva pitanja spremno je odgovarao dok je kuhao ogroman lonac riže za sebe i kolege koji se tek trebaju vratiti s posla. Takav je, kaže, dogovor i nije mu teško, ali ipak se veseli novom poslu za koji se nada da ga neće morati čekati dugo kako bi mogao nastaviti slati novce svojoj velikoj obitelji.
